Roberta Patricka će vjerojatno svi zauvijek pamtiti isključivo po ulozi terminatora T-100 iz filma Terminator 2: Judgment Day iz 1991. godine. I to sasvim s pravom, jer Patrick je tu ulogu odradio savršeno. Naime, trebalo je uistinu imati mnogo karizme i osobnosti da se netko može uvjerljivo suprotstaviti Arnoldu Schwarzeneggeru koji je sam po sebi mrcina od čovjeka, i još k tome igra gotovo neuništivog cyborga. Malo tko bi sa Patrickovom građom odigrao tako uvjerljivog, prijetećeg i naoko nadmoćnog neprijatelja kao što je to Patricku pošlo za rukom. Ali snimio je Patrick pored Terminatora 2 još pregršt filmova, od kojih su neki i poprilično poznati, kao npr. Die Hard 2, Striptease, Cop Land, The Faculty, Walk the Line te još neki naslova. A ima tu naravno i daleko više onih manje poznatih, gotovo nepoznatih filmova, pa čak i dosta smeća u Patrickovoj karijeri. Jedan od tih manje poznatih filmova (a reći će neki i smeća) je i akcijski film Zero Tolerance redatelja Josepha Merhia. Odmah na početku ću reći da je ovo jedan poprilično glup(av) no brane akcić, ali ujedno i vraški zabavan (koliko vam je pojam zabave na stotine ispucanih metaka i na desetke ubijenih negativaca hehe). Netko je na imdb-u napisao da je scenarij za ovaj film vjerojatno napisan na salveti u birtiji, uz pivo. I taj netko je u pravu! Naime, priča (ako se to uopće tako može zvati tako) ne da nije puna klišeja, već je jedan veliki klišej od 90-ak minuta. FBI agentu mafija pobije obitelj, a on tada kreće u krvavu osvetu. Dakle, klasika. Nema šta nema u ovom filmu koji je jednako krcat sa eksplozivnom non stop akcijom koliko i sa pregrš budalaština i gluposti. Tako oružje ima bezbroj metaka, npr. skraćena dvocijevka bez problema ispali i po 4-5 metaka, a jedan metak je dovoljan da digne u zrak automobil, i ne samo jedan. A negativci pak očito imaju IQ još nerođene bebe jer nikako da shvate da ukoliko se sklone iza nečega, bilo čega (stup, zid, auto, šta već), da neče “popiti” metak ko budala šamar. Al ne, oni svi uredno iskaču iz svojih zaklona i jurišaju na Patricka kao na nekoj FPS (First Persion Shooter) igrici i svi redom padaju pokošeni rafalima. I naravno, nitko, al baš nitko ne može čak niti okrznuti Patricka. Ali kao što rekoh, unatoč svemu tome, ili baš zbog svega toga, ovo je na kraju krajeva vraški zabavan film koji će vjerojatno oduševiti sve ljubitelje neobavezne no brane akcijade. Moglo bi se reći da film spada u onu kategoriju “toliko loše da je dobro”. Kao što ste do sad već možda zaključili, Zero Tolerance je niskobudžetni DTV film, iako se taj manjak budžeta nimalo ne reflektira na akcijske scene koje su uistinu vizualno bogate. Film je pušten direktno na VHS 8. veljače 1995. godine, a danas ga se bez problema može nabaviti na DVD-u. Doduše na eBayu, al ipak. I naravno, uvijek vam je na raspolaganju i alternativa…

IMDB

TRAILER

RADNJA

After surviving a sneak attack on himself and fellow agents Jimmy and Gene as they were transporting drug kingpin Raymond Manta out of a Mexican jail, FBI agent Jeff Douglas becomes an uwitting pawn of the White Hand drug cartel. Mistakenly told that his already murdered family is being held hostage, Jeff is forced to turn one-time courier for the White Hand, whose leaders are Manta and four others named Helmut Vitch, Milt Kowalski, Russ LaFleur, and Hansel Lee. After surviving a car-bombing in Las Vegas, Jeff learns the truth about his family being murdered, and he sets out to exterminate the White Hand cartel. Unofficially aided by an agent named Megan, whose mother was raped and murdered years ago, Jeff steals FBI files and begins his campaign of revenge on the White Hand cartel.

SLIKE