Akcija

Deckardov kutak – Samo za vaše oči – Realni James Bond

Nije lagano popuniti cipele najpopularnijeg tajnog agenta na svijetu i ostati zabilježen kao netko tko je posao odradio dobro. Posebice ako ulazite u priču nakon nekog tko je taj posao radio nekoliko godina zaredom i radio ga više nego dobro. Prilika za uspjeh ili prilika da si jednom zauvijek pokopate karijeru? Dobro pitanje. U vrijeme kad su preuzeli spomenuti posao, George Lazenby i Timothy Dalton bi vam rekli da je pljuga izaći pred publiku naviklu na Sean Connerya ili Rogera Moorea. I s razlogom. Ali, da li je to stvarno tako? Par desetljeća nakon njihova posla, svijet ih doživljava kao prave profesionalce koji su u već ofucanu rutinu Bond filmova donijeli nešto novo, svježe, grublje i realnije. Po kvaliteti, filmovi koji su oni napravili danas su prvi po poretku. Nepravedno podcijenjeni, vizionarski ili su jednostavno imali taj peh da se pojave u vremenu koje nije dobro prihvaćalo promjene? Mala šetnja kroz stranice filmske povijesti možda otkrije razloge zašto su se neke stvari dogodile tako kako su se dogodile. Povod šetnji; nedavno je (konačno) objavljen datum snimanja novog Bond filma. Daniel Craig stoji rame uz rame s spomenutom dvojicom radi problema kojih je imao kada je svojedobno odjeknula vijest da će novi James Bond biti – plavokos.

1967 godina, Sean Connery se s You Only Live Twice oprašta od 007 franšize (ali ne i zauvijek) te serijal po prvi put ulazi u ono što je danas poznatije kao – uvođenje novog glumca u uhodani posao. Kako je danas, tako je bilo i onda – tražio se više-manje engleski (ili iz neposredne blizine) glumac, koji ima stas i glas i koji neće izgledati smiješno kad dođe do malo neke akcije. Albert R. Broccoli, mešter ceremonije, glavni producent tako je vodio posao (a vode ga i nasljednici danas) te je tu bila prva opsežna potraga među elitom engleskog glumišta. Zanimljiva činjenica, među onima kojima je uloga ponuđena bio je i Timothy Dalton, ali kako je onda imao tek 24 godine, rekao je NE ulogi (i karijera mu nije propala radi te odluke, što bi danas bio slučaj). Kako to već ide s zanimljivim stvarima, redatelj Peter Hunt slučajno je vidio reklamu koja je prezenirala tipa kao nekakvu kvazi Bond figuru. Ime glumca – George Lazenby. Australac, do danas jedini „stranac“ koji je odigrao tajnog agenta kome svi znaju ime. Istina, Lazenby je bio u igri s još jednim glumcem (ime potpuno nevažno) te je ulogu dobio tek kad je – odigrao Sean Connerya! Točnije, obukao je njegovo odijelo, uzeo njegov sat i napravio par promotivnih snimki klasičnih Bond poza (u to vrijeme je imao i frizuru ala Connery) radi čega je the big kahuna Broccoli rekao svoje DA. Prva klapa mogla je pasti.

Rez na 1985 godinu. Roger Moore, drugi najpopularniji glumac u istoj ulozi, govori svoje zbogom serijalu s A View to a Kill, ni trenutka prerano jer je već nakupio koju godinu staža – previše, a i filmovi (barem posljednja dva) spadaju među najlošije rangirane. Kao i zamalo dva  desetljeća ranije, nova potraga se pokreće. Među tadašnjim kandidatima nalazi se i jedan mlađahni Pierce Brosnan, no radi tv serije Remington Steel nije u mogućnosti preuzeti dozvolu za ubijanje. Ali, Albert R. Broccoli još uvijek pamti Daltona kao nekog tko bi mogao uskočiti u posao i dobro se uklopiti. Uz malo otezanja s produkcijom, Dalton taman postaje slobodan te pada prva klapa. Može se naglasiti kako je Daltonu posao ipak bio nešto lakši nego Lazenbyu pošto je on bio već četvrti glumac na istom poslu, pa je i publika bila spremnija surađivati pri promjenama. Samo što se i on uspio zamjeriti fanovima, i to na jedan drugačiji način. Dalton je kao glumac bio cijenjen, posebice u komadima William Shakespeare, imao je tu čvrstu, dramsko-kazališnu reputaciju (plus jednu stabilnu, ali ništa posebnu filmsku karijeru) no kao javna osoba, bio je netko tko drži i cijeni svoju privatnost. Cijeli Bond cirkus nije bio njegov cup of tea te se držao po strani, što će reći da nije koristio baš svaku moguću priliku za naslikavanje i to se osjetilo. Javnost voli cirkus, što drugo reći. Povučen i diskretan, Dalton nije bio ono što su oni zamišljali kako se ponaša jedan James Bond.

Natrag na posao. Lazenbyjev „On Her Majesty’s Secret Service“ i Daltonov „The Living Daylights“ imaju dosta toga zajedničkog, puno više nego bi se moglo pomisliti na prvi pogled. Svjesni činjenice da je Sean Connery bio muška fantazija, redatelj Hunt odlučuje uzeti drugi objavljeni roman iz Bond serije (za one koje bi moglo zanimati, filmovi se nisu snimali kronološkim redom) zato što mu se svidio – realizam. To je čudna i teška riječ kad se govori o Bond filmovima, no ona u prijevodu znači – Bond će biti više čovjek, a manje superjunak. Što je još bolje, Bond se zaljubljuje i ženi u ovom romanu (istina, sve to kratko traje) ali pazite koliki je to odmak od prijašnjih filmova. Također, radnja je spuštena na zemlju, megalomanski zli planovi uzimaju mali odmor, a naglasak se stavlja na špijuniranje, otkrivanje i slične stvari koje se obično povezuju s tajnim agentima.  Naravno, nije to moglo proći i bez atrakcija, ali zaleđe je drugačije nego što se to radilo dok je Connery bio na čelu tima. Ista stvar se događa i u Daltonovo vrijeme – komični duh Mooreovih Bondova odlazi u mirovinu, a Bond postaje ono što je u knjigama. Hladnokrvni profesionalac, koji baš i ne voli svoj posao, ali ga obavlja kako treba – efikasno. Do dana današnjeg, čak i najveći kritičari priznaju da je Daltonova izvedba najbliža onome što je Ian Fleming opisivao u svojim knjigama, s time da je njegova gluma proglašena i najboljom (jedina polukonkurencija mu je aktualni Craig) Malo je reći da su fanovi, kako prevrtljivi znaju biti, uz aplauz pozdravili vraćanje jednom oštrijem i drugačijem Bondu, pri čemu su i Lazenby i Dalton podijelili općenito prihvaćeno pozitivno stajalište kako su obojica dobri u akcijskim scenama, kao i u ljubavnim (tj. ne djeluje blesasto kad im se ženski cast baca oko vrata kao što je bio slučaj s ostarjelim Mooreom).

Konačni rezultati? Oba filma su za svoje vrijeme imali tek osrednji uspjeh. Lazenby je imao taj peh da se pojavi nakon Connerya, te je 89 milja svjetske zarade ipak manje od 111 milja You Only Live Twice. Dalton je, s druge strane, bio uspješniji od Moorea po tom pitanju, ali tek toliko da se može proglasiti zadovoljavajućim. Oba filma su, iskreno gledajući, došli u posve krivo vrijeme. Bond, klasični junak koji pije, ubija i spava sa svime što nosi suknju nije mogao biti zaljubljen (i oženjen) ili, u Daltonovom slučaju, u monogamnoj vezi samo s jednom djevojkom. To je bilo prvo. Realizam oba filma nije dobra funkcionirao za publiku naviklu na spektakle u Bond filmovima, pri čemu oba filma imaju svoje prednosti (ili mane, ovisi kako gledate). Vizualne atrakcije On Her… su jedinstvene, kao i fizičke akrobacije. Dalton je u The Living… pak vratio stari štih nekih izgubljenih elemenata (posebice nanovo upotreba novog Ashton Martina). No, koliko je to bilo dovoljno…?

Iako je Lazenby bio dočekan kao posve pristojna zamjena, ali s prevelikim usporedbama s Conneryem, to ga je nagnalo da jednostavno da – otkaz. Nepromišljena odluka, reklo bi se, no kad stojite u sjeni nekog tako uspješnog onda je možda i bolje povući se. Taj potez mu je i pokopao karijeru, nikada nije snimio ništa spomena vrijedno i sve to je bila jedna financijski uspješna, ali kreativno upitna epizoda. Dalton pak ima više sreće. Njegov je nastup dočekan s jakim pohvalama, posebice onaj dio gdje je Bond postao hard edged igrač – a i nitko ga nije uspoređivao s Mooreom. Zato dobiva još jednu priliku – Licence To Kill . Projekt koji je danas poprilično ozloglašen među fanovima Bond filmova. Kako mu je izvedba bila uistinu impresivna, producenti su odlučili napraviti projekt po njegovoj mjeri. Za one koji nisu znali. The Living Daylights je prvobitno namijenjen za Brosnana te je krojen za njega, a kako je Dalton puno bolji glumac, bilo je vrijeme za još jednu promjenu. Strogo kontroliranog budgeta, film nije mogao imati neke jake scene akcije kroz cijelu radnju, zato je težište prebačeno na likove. Bond je ovaj put sam, čovjek koji provodi vlastitu osvetu i cijeli je projekt dao toliko prostora za Daltonovu glumu kako ga i danas, iako je ispao pobačaj (ako se tako može nazvati 154 u svijetu), drže za najbolje odglumljenog Bonda. No, film doživljava relativni neuspjeh u kinima jer se pojavljuje u izravnom srazu s Lethal Weapon 2 i Top Gun vrstom filmova, gdje junaci koji odišu realizmom nisu – poželjni. Dalton odlazi u povijest, serijal se gasi na šest godina, a puna težina neuspjeha pada na cjelokupnu ideju o promjeni. Nikada se više ne ponovilo i slične priče. Zaista?

Važno je spomenuti i jednu filmsku činjenicu – ni Lazenby, kao ni Dalton, nisu najureni iz daljnjih nastavaka – sami su odbili nastupiti u njima. Kad je sklepan scenarij za Goldeneye (kažem sklepan jer se u njemu nalazi barem dvadesetak stvari koji su reciklaža iz drugih Bond filmova) – Daltonu je ponuđena uloga. Kako se radilo o običnom bum-tras projektu, čovjek u njemu nije vidio nikakav izazov za glumca (treba imati respekt za to) te je uletio Brosnan (i napravio općenito najslabiji film u svojem dijelu povijesti kao 007).

Nakon što je posljednji Bond film Pierca Brosnana došao jako blizu granice negledljivog, producenti odlučuju opet napraviti zamjenu. Sjećate se cirkusa oko negativnih vibracija što se tiče Craiga kao Bonda? Zvoni na nešto poznato? A onda drastična promjena kad je izašao film, sva silna hvala kako je to novi, siroviji Bond? Iliti – realniji? I tada se počinju događati one promjene jer kritičari iz zaboravljene prošlosti počinju izvlačiti upravo filmove koji su snimili Lazenby i Dalton kao najbolji primjer kako izgleda pravi Bond? (u Daltonovom slučaju je to Licence To Kill) Hvali se njihov način glume i način na koji su, svaki različito, interpretirali poznatog junaka, kako su ga prikazali ljudskijim više nego ijedan drugi naslov. Po scenarističkoj kvaliteti svih naslova „On Her Majesty’s Secret Service“ obavezno stoji na prvom mjestu, Licence To Kill na drugom, (slobodno provjerite svaku relevantniju listu) – što se propustilo onda vidjeti a vidi se danas?

Jednostavna stvar – promjena nije uvijek loša stvar. Doduše, svaka promjena donosi i negodovanje, ne popravljaj ono što nije potrgano i slično, i treba imati hrabrosti odlučiti otići drugim putom od onog uhodanog. James Bond kao lik nije zamišljen da bude ono što je danas (iako je Craigova interpretacija vratila stvari tamo gdje bi trebale biti) i, usprkos suprotnom vjerovanju, nije zamišljen kao superjunak. Dapače, poprilično je destruktivan, hladan, i emotivan kad se događaju stvari koje normalni junaci uzimaju zdravo za gotovo. Pretvoriti ga u mušku fantaziju jeste dobar poslovni potez, no zdravo je vidjeti i kako je zamišljen u originalu. Pravo bi pitanje bilo jesu li ti stari naslovi danas tako popularni u cijenjeni zato što su se odvažili svesti stvari na realnu i ljudsku stranu ili je doba klasične muške fantazije stvar prošlosti. Sklon sam ovom drugom. Daniel Craig je novi Bond, pa iako je doživio svašta prije nego je snimio ijednu scenu, danas se nalazi u poziciji da producenti mole njega da ne napusti serijal. Snimanje novog nastavak napokon je određeno, novi scenarij je u fazi sastavljanja, a prve glasine govore kako će Bond i dalje ostati bliže zemlji nego nebu. I nekako je zgodno prisjetiti se kako to danas ne bi bilo tako da netko prije njega nije napravio istu stvar.

By Deckard

Oglasi

17 replies »

  1. Odličan članak. Me gusto 🙂 Šalu na stranu, Licence to Kill je, meni, jedan od najboljih filmova ikada, ali kao što ti reče, došao je u pogrešno vrijeme. Da je snimljen sada, u doba Casino Royala i Quantum of Solace, prošao bi puno, puno bolje.

  2. Drago mi je da ima još netko tko tako misli 🙂 Film bi danas imao stvarno puno bolju prođu nego onda, ali nekad se netko mora pojaviti u krivo vrijeme da bi netko drugi znao kad je pravo vrijeme. Moja prednost ipak ide The Living Daylightsu jer je prvi Bond koji sam uopće gledao, pa je to sentimentalna povezanost.

  3. Dobar je i The Living Daylights, ali mi je u Licence to Kill Bond konačno skinuo rukavice i odbacio onog džentlemena na kojem smo ga, do tog filma, navikli gledati. Ko zna? Možda nam se obojici posreći pa urade remakeove oba filma 🙂 Ne bi me čudilo obzirom na količinu neoriginalnosti koja nam dolazi iz Hollywooda u posljednje vrijeme 😛

  4. Isprike na neodgovaranju (mi mali amaterski pisci imamo i day job za preživjet 🙂 ) ali odmah da bacim preporuku za taj komplet DVD-a – vrhunski je, imam ga doma i što sve na njemu nema, to je čudo neviđeno. Više dokumentaraca o snimanju nego filmovima. A što se tiče Licence to Kill, teško da će netko raditi remake jer je onaj s Conneryem propao na box officeu, pa ne vjerujem da će netko raditi isti pokušaj dva puta. Šteta za Daltona što se toga tiče, ali mi nije jasno kako 150 milja svjetske zarade može biti flop. To je bila ozbiljna lova čak i za osamdesete.

  5. Ma meni se nikako ne svidja ovaj James Blond(Mislim Daniel) Nije to to……nije on Bond ako nije crn i ako ne pije votka-martini protresen ne promijesan. 😀 😀 😀 😀 Ako nije ovakao onda nije Bond nego samo jos jedan tajni agent

  6. Ja se ne bih pak složio. Mene Craig neizmjerno podsjeća na Connerya…ima to neko “bahato” držanje iz Originalnih Bondova, pomalo grube crte lica, a opet je onako nekako “elegantan”, kako to Bond i mora biti. A i kose su im slične. Naime, Connery nije zapravo bio crnokos u Bondu ko Brosnan ili Dalton, već smeđokose, baš kao ni Moore (iako je Connery u većini Bond filmova nosio tupe, te su se znali izmjenjivati crni i smeđi), a isto tako nije ni Craig baš ono blondina ala Tajči (lol), tak da mene to uopće ne smeta. Bond je kroz godine i onako mijenjao boju kose…ne drastično, ali iz smeđe u crnu, iz crne u smeđu itd…

  7. To što je plav se i nekako može zanemariti, ali ono parkouranje po zgradama i kranu iz Casino Royale i ono njegovo foliranje sa onim napućenim usnama je fakat previše. Doduše, ovo je Bond za novu generaciju 🙂 Craig mi je inače drag glumac u drugim filmovima, ali je u Bondu ono što je Bale u Batmanu, folirant 😛

  8. Well…we agree to disagree hehe 😀

    Kao što rekoh…meni je Craig najbliži Conneriju po karakteru lika i držanju, isto tako mi je Casino Royal najbliži , meni osobno najdražem Bond filmu, From Russia with Love…

  9. @Dekard

    Posebno danas kad se moze lako, ako vec nemas pisanu gradju, onda web provjerom provjeriti istinitost tvrdnji, a ne oblikovati impresije u zakljucke, koji su potpuno povijesno izvrnuti od istine. Ako vec nisi imao potrebu istraziti cinjenicno i datumnima ono sto pises, znaci li da filmove gledas na ripovima, pa nikad nisi imao DVD dodatke? Jer da jesi, osjecao bi nelagodu u citanju svoje nterpretacije navoda koje nudis za Daltona, i njegovoj eri filmova.

    Gdje to pise da je scenari LD pisan za Brosnana? Zuzi Jelinek u Gloriji mozda? RIchard Maibaum je imao vec 40% scenarija napisanog za LD, dok se jos nije znalo da ce ljudina Rooger odluciti da mu je AVTK zadnji film. Maibaum je poceo teze oboljevati i vecinu scenarija je nastavio Wilson. Jos da nemas i video materijale gdje ti Wilson to opisuje, tesko bi covjek shvatio sirinu tvoje slobodne interpretacije. Jesi li ikad drzao u ruci Billboard ili barem masteriranu verziju scorea iz LD-a? Mozda da jesi, saznao bi da su prije izdavanja velikim slovima isprintali da je LD bio cetvti najuspjesniji Bond u trenutku zavrsetka kino promocije u svijetu. LTK je vratio svoje novce, ali nije imao zaradu koju je Bond inace inkasirao.

    Opet rupe u povijesti u tvom navodu. Pokojni Albert pise i govori o najtezem periodu u povijesti produkcije Bonda; neki od najvaznijih ljudi su preminuli ili tesko oboljeli. Gomila ljudi je napravila tranziciju. 20-tak postera nisu mogli odluciti za LTK, nisu znali uopce odluciti naslov, zbog US-a, zbog kojih je “Revoked” morao biti mijenjan u sadasnji naslov. Bond koji je u povijest serijala imao najmanju ulozenu promociju ikad, zbog vjere da ce biti na krilima uspjeha LD. No u nizu previranja , a sve dok je Broccoli dva puta (Mexico i US) morao odlaziti sa seta zbog sve goreg zdravstvenog stanja.

    Dalton je potpisao treci film, on je bio njegov, ali zbog sudskog spora oko prava (da si se potrudio istraziti) nitko nije mogao snimati sljedecih nekoliko godina! Dalton je imao u ugovoru stavku, koja je omogucavala da moze izaci bez odstete, ako se iz neplaniranih razloga oduzi snimanje izvan predvidjenih rokova. To je inace standardna stavka u filmskim ugovorima svakog sindikata, da glumac ne bi gubio na vrijednost svog imena ili gubio druge projekte.

    Ponovo pitam, jesi li u zivotu pogledao koji dokumentarac iz perioda LD-a? Jesi li cuo Glena, Broccolijevu suprugu ikad? Albert je imao odredjenu sumnju u Brosnana i mada ga je skautirao, i mada mu se svidjao, Glen kaze (i supruga) da je imao neku neodlucnost u svom nepogresivom sudu. Tako da nije 100% sigurno, da bi Brosnan bio Bonda, da je Dalton i po 5-ti put odbio biti Bond. Lijepo je nesto temeljito provjeriti kad se zeli iznositi misljenje. Siguran sam da zelis biti istinit u svojim navodima, cak i kad iznosis svoje impresije, ali ne po cijenu cinjenica.

    Malo bolje istrazi drugi put, molim te, jer citajuci druge dijelove, vidim da prilicno leprsavo interpretiras neke dijelov povijest serijala.

    Komentiram u najbojoj namjeri

  10. Da, imam originalnu kolekciju svih Bondovih filmova, koji uključuju sve dodatke (razgovore posebno povezane sa svakim filmom) i ovaj tekst je nastao na osnovi izjava koje su rekli ljudi koji su tamo govorili. Što se tiče Brosnana, John Glen je rekao da je on bio glavni kandidat za glavnu ulogu te da je LD pisan za njega (nije precizirao koliko je scenarija uopće bilo napisano već samo da je bio projekt za njega) te da je otpao radi ugovora o seriji Remington Steel, naknadnio smišljenim epizodama (serija je bila pred otkazivanjem) jer su kreatori vjerovali da će uloga Bonda pomoći seriji. To su njegove riječi. Što se tiče Moora i njegovog angažmana, on sam govori u razgovoru za AWTK da je prišao Broccoliju i povukao se iz daljnjih nastavaka radi godine (ili su ga oni sami umirovili kao Brosnana) nikad nigdje nije spomenuo nitko od njih da je ikada uopće bio u nekakvoj šemi za LD. S 60 godina teško da bi ga i ostavili jer je AVTK imao solidan financijski odjek (nije bio flop) ali kritike su bile loše.

    Zarada LD bila je 190 milijuna svjetske zarade. Produkcijski budget je iznosio 40. Na USA tržištu zaradio je 51 milijun, što se drži za osrednji učinak na najglavnijem tržištu. Michael G. Willson to sam govori u dodacima zato što je AVTK isto tako zaradio 50 milijuna na USA tržištu, dok mu je svjetski score bio 150. LTK je bio u problemima od samog početka, to znam, preselili su snimanje u Meksiko radi poreznih olakšica (Wilsonove riječi, koji je već više manje sam vodio produkciju) kao i probleme s tehničkim detaljima. Film je u USA zaradio samo 36 milijuna, što je pobačaj i najmanja zarada koju je jedan Bond film zaradio tamo, iako mu je totalni score bio 152 milijuna. Dalton je imao Bonda u džepu, to sam Martin Campbell kaže jer su mu ponudili ulogu u Goldeneye i Dalton je sam odustao od nje (iako nitko od njih nije požalio radi toga). Problem oko prava je ispao kad je druga produkcijska kuća krenula s planovima za snimanje svog Bond filma (Dalton se vodio kao mogući kandidat za ulogu) na što su Broccoli i Willson podigli tužbu (naučeni iskustvom s Nikad Ne Reci Nikad) te uspjeli dobiti sud da samo oni imaju ekskluzivna prava na snimanje filmova o Bondu (nije njima netko zabranio da snimaju) o čemu Willson govori u razgovorima vezanim za Occtoppusy (koji se u kinima ”sudario” s Nikad Ne Reci Nikad) jer su se pribojavali da bi takvi projekti mogli narušiti zaradu njihovim filmovima (”Nikad…” je ispao flop).

    Nažalost, gotovo je nemoguće staviti baš svaku stavku kod ovakvih tekstova, sve sitnice bi doslovce zatrpale tekst, pa sam se zadržavao na glavnim stvarima (iako sam u tekstu spomenuo odakle su podaci izvučeni) koje sam dodatno istražio na nekim sporednim stranicama, ali i na nekim javnim stranicama koje govore o Daltnovoj i Lazenbyevoj izvedbi. Peter Hunt sam kaže da nije vjerovao kako će danas njegov Bond biti tako popularan, a u razgovoru iz 2007 godine, Moore sam priznaje da je već za Octtoppusy bio prestar, a kamoli ne za AVTK te da je ulogu odradio samo zato što ga je Broccoli zamolio da je napravi. Dalton je ispao iz pogodbe za snimanje zato što je u Americi snimao film Brenda Starr, a zamjenio ga je upravo Brosnan, no kako je produkcija filma zakočena natezanjima s producentima serije Remingtn Steel, tako se uspio vratiti. I kao 20-inešto godišnjaku mu je uloga ponuđena uloga u HMS (riječi Barbare i Alberta Broccolija) ali ju je odbio jer je vjerovao da je premlad za taj lik. Vjerujem da tekst ispada malo lepršavo, no samo zato što sam ja ipak amaterski pisac i nisam želio da sve to bude suhoparno nabrajanje statističkih podataka. Možda su svi oni uljepšavali u tim intervjuima, možda izokretali činjenice ili skraćivali istinu, ali, uvjeravam te, nisam ovo napisao baš napamet 🙂

    Samo kometiraj, volim iskrene kritike jer pomažu kod pisanja ovakvih stvari.

  11. Malkice je prica slozenija, i razlog zasto nisu mogli snimati. Intevju koji je Dalton dao u UK-u na radio stanici (morao bih pogledati) u kojem se spominje da je Danjaq je imao i spor s nekolicinom proizvodjaca koji su koristili 007 logo, bez (po njima) postivanja prava. U nekoj relaciji se spominjao i Sony i sud je dao zabranu koristenja, sto je u jednom trenutku onemogucilo snimanje filmova, dok Danjaq ne ostvari poziciju zastite koju je trazio, kao i jasnu formulaciju sto se smije i sto se ne smije raditi u koristenju prava logoa. Ona mu je bila i vazna zbog odnosa sa svim promotorima koji su zeljeli nositi ime.

    Prvi put cujem za Glenovu pricu o LD scenariju, buduci da s njim nije imao nista. Dok ti ne izvucem izvore citata i dam tocnu minutu (ako ne bude na youtubu dostupno) nek priceka. Samo, Maibaum je pisao, Wilson je nastavio, pa mi je njima vise vjerovati.

    Za Moora i AVTK, prekasno povezujes pricu o LD-u. LD je Maibaum pisao jos prije nego se uopce snimao AVTK, znas i sam da je Broccoli morao imati nekoliko poteza prije svakog filma. Maibaum (naci cu ti izvor da ne ostane na prici) eksplicitno kaze da je prica izvorno pisana za Rogera i kad je Dalton usao u pricu, krenuli su drugacijim putem. Legenda koju sigurno znas, da je Dalton otisao u prvu knjizaru i uzeo sve romane i krenuo citati, prije nego su se konzultirali o vidjenju nastavka price LD-a. Znas i da su Glen i Albert bili odusevljeni njegovim pristupom ulozi. Buduci da je svaki novi Bond (glumac) i doza riziku, Maibaum je dogovorio s Albertom, da ipak ostane mala doza Moore humora, kako bi tranzicija prvog filma bila ugodnija ljubiteljima proslih filmova. Znas da je scena s letecim tepihom izbacena kao i scena upadanja u jezero (koje nazalost, nema u dodacima) jer su zakljucili da je malo ipak previse. Broccoli je Daltona pratio i prije The Lion in Winter filma, jer je bio fasciniran pojavom i glumom.

    Za ostalo nisam te optuzivao da si pisao napamet, samo, da si u nekim dijelovima malo interpretirao. No, cini se da jednako volimo Daltona, pa je to i jedini razlog zasto sam uopce pozelio komentirati. Dalton je, ako si pratio, dozivio dosta nepravde nakon zavrsetka i morao si primjetiti koliko je neistinitih i krivi prica, kolalo o njegovom odlasku. Vjerojatno znas da je i dobio parnicu protiv dva casopisa, zbog lazi koje su pisali. Samo, lazi nisu bile toliko maliciozne intencijom, koliko repeticijom krivih navoda. Dobro si primjetio da su znali da Brosnan nije mogao biti Dalton jer si vjerojatno primjetio, da nema jednog razgovora za vrijeme GE-a, u kojem je Brosnan uopce pomenuo da je Dalton ikad postojao. Brosnan je svoj dolazak zapocinjao stalno nakon Moorea sto je najvjerojatnije bila preporuka producenata, znajuci glumacka ogranicenja naspram kapacitetu Daltona.

    Uz sve spomenuto, ako si 1989. putovao po EU, a te godine sam bio u DE/FR/UK (sjajno ljeto) onda se sjecas koliko je hitova zarilo paralelno i jedan fenomen, kakav ne pamtim koji se zvao Batmanija. U FR sam gledao hit frizure, na kojima su izbrijavali odozada znak simisa. Ludju promociju filma ne pamtim. Indiana Jones III je takodjer finalno ostao tanji nego su zeljeli, bas zbog Batmana. Vidim da si spomenuo par hitova iz te godine, ali Batmam je svima uzeo znatan dio kolaca. Toliki je fenomen bio u EU, da me euforija vise podsjeca na danasnje spavanje pred kinima preko bare fanatika i zaljudjenih potrosaca pred Apple svecenstvom.

    P.S. ima i jedna jako zalosna novost Daltona i tice se Craiga, ali ostavit cu za drugo javljanje, jer je prilicno razocaravajuce za fanove Daltona. Isprika ako se koje slovo zabrlja, pisem na malom PDA-u, da ne ceka odgovor za kasnije 🙂

  12. Glen u svim intervjuima govori ”mi” kao da je on sam sudjelovao u svim aspektima filma. Maibaum (koliko sam vidio u razgovoru s njim) je rekao da je početni scenarij bio lakši, ali da su ga morali prepraviti, napraviti više hardeged kad je Dalton ušao u igru. Nije li Willson pisao scenarij za TLK pošto se onda dogodio nekakav štrajk scenarista, pa ga je on odradio? Što se tiče scenarija za LD prije AVTK, nisam znao (nitko ga nigdje nije spomenuo u tim intervjuima) iako je Broccoli stalno nešto izvlačio iz Flemingovih knjiga, pa čak i prebacivao scene iz jednog filma u drugi (što valjda znači da je imao neke skice na stolu za scenariste za daljnje nastavke).

    Znam da je Dalton pročitao sve knjige prije 😀 njegova je ideja bila da se lik napravi malo oštrijim, a Glen i Broccoli su se složili s tim. Zgodna je ona scena s letećim tepihom, ali je stvarno malo… off kad se pogleda ton filma. Dobar je dio gdje se govori o Daltonu koji se nije baš dobro prilagodio cijelom tom medijskom cirkusu, a zanimljiva je sitnica da je i Brosnan imao malih problema s fanovima jer je javno loše reagirao na neku praktičnu šalu koja je uključivala bondovsko naliv-pero. Tako je to kad fanovi vode glavnu riječ, no da je proglašen lošim elementom tih filmova, pretjerano je u svakom slučaju.

    Što se tiče ovog suđenja oko loga i imena, da budem potpuno i apsolutno iskren – nisam uopće gubio vrjeme na to. Naletio sam posve slučajno na nekakav članak koji je govorio o tome (nešto malo ima i u razgovorima s Willsonom) i jedino što sam zapamtio jeste da je Broccoli dobio ekskluzvna prava na snimanje filmova. Dalje od toga nisam ni išao, stvar koja me, iskreno, nije nešto pretjerano zanimala. 1989 sam bio skoro pa kikić koji je gleda svojeg prvog Bonda u kinu (LD) tako da nisam bio ni blizu Europe 😀

  13. Po meni, Daltonova izvedba Bonda zaista deluje realističnija od svih u franšizi, iako on ostavlja utisak emotivno hladnog tipa. Čak je neki kritičar jednom rekao da Bond zbog njega izgleda kao negativac:D
    Naravno, svaki od pomenutih glumaca je dao specifičan pečat u izgradnji Bondovog lika, pa smo dobili Conneryevu aroganciju, Lazenbyevu prefinjenost, Mooreovu flegmatičnost, Daltonovu hladnokrvnost, Brosnanovu šarmantnost, i na kraju, Craigovu ranjivost i emotivnost.

    Pokreni diskusiju:

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.