Specijal

Specijal – Trash Film Festival 6: izvještaj

Predgovor

Možda neki nisu upoznati sa tom činjenicom, ali unazad 6 godina, početkom rujna u Varaždinu se održava Trash Film Festival, međunarodni festival niskobudžetnih filmova akcijskih i srodnih žanrova. Da ne duljim o samom festivalu, više o tome možete saznati ovdje. Osobno sam bio na festivalu 4 puta (jednom i kao natjecatelj sa svojim filmom Dragonrage), ali baš kao i gotovo svake prethodne godine, tako sam i ove godine zbog poslovnih obveza bio primoran propustiti jedan dio programa (a s nekih projekcija, točnije sa jedne sam i “pobjegao” jer nisam imao živaca za tako nešto hehe, ali detaljnije u izvještaju). No, zato je tu bio moj prijatelj i kolega John Constantin, inače forumaš sa HorrorHR foruma i filmofil raznovrsnog ukusa, koji je kao i prethodnih godina pogledao 99% prikazanih filmova, a ovo je njegov izvještaj! Uživajte u čitanju.

PS. Cons, hvala na trudu i volji.


slike by trash.hr

Izvještaj by John Constantine aka Moviworld

Gotov je eto i šesti Trash Film Festival 2011. godine uz najavu za sedmi festival sljedeće godine. Baš kao i prošle , tako je i ove godine direktor festivala bio Tomislav Šipek, a tematika šestog festivala je bio western. Naravno, kao što je to bio slučaj prethodnih godina, i ovoga puta je Trash Udruga snimila film kojim su na spektakularan način i uz puno otkačenog humora otvorili festival, što je naravno izazvalo pijesak i uzbuđenje publike. Ovaj puta je radnja filma govorila o sukobu između rančera pod vodstvom zlog gradonačelnika i indijanaca čiji se poglavica zove Duga banana, a njegovo pleme Bukkake,

Ove godine su na programu najviše dominirali Španjolci s jednim izuzetkom, manje poznatim španjolskim režiserom, glumcem i scenaristom Paul Naschy, koji je preminuo prije par godina ostavivši iza sebe podosta horor klasika kao Night of the Werewolf i Panic Beats, ili rad na scenariju za španjolski horor Dr. Jekyll vs. the Wolfman. Prikazan je njegov posljednji film koji je režirao, pisao i odglumio.

Ostali specijalni gosti, te ujedno članovi žirija su ove godine bili Nenad Polimac (filmski kritičar), Đelo Hadžiselimović (urednik na HRT – u) te producentsko/redateljski par Milan Todorović  i Milan Konjević (Zone of the Dead). Pored Španjolaca, ove godine su također dominirali i art filmovi, s naglaskom na brojne golišave scene, i neočekivane eksplicitne seksualne prizora poput otvorenog prizora brijanja dlaka na ženskoj vagini prije snošaja sa alienom. Sve je to samo rezultiralo time da su ove godine filmovi bili više psihodelični, provokativniji, sa manje akcije, trash elemenata i slično kao što je inače bilo zadnjih 5 godina. S time i manje zabave, što se moglo primijetiti kod publike koja je ove godine štedjela na pljesku i smijehu. A nekih su i bježali primjerice  tijekom scena bičevanja za vrijeme seksa između dva muškarca.

Četvrtak 08.09. 2011. (početak šestog festivala)

Ove godine je festival počeo puno kasnije, tek u 17 sati, pa sam imao i više nego dovoljno vremena da stignem na prvi film na programu, španjolski vampirski film Empusa.

Empusa u trajanju od sat i 40 minuta, je posljednji film u kojem se pojavljuje Paul Naschy. Naschy glumi Abela, lika koji može vidjeti duhove i čitati iz tarot karta, a usput se i boriti protiv vampirica u komičnom finalu. Kao i brojni vampirskih filmovi, tako i ovaj sadržava scene golotinje, seksi vampirice, kolce u srce i glavu, vampirske fore s ogledalima i nekoliko Chick fight scena. Flm jedino kvare nezanimljivi dijalozi i završetak koji je po mom mišljenju čak i uništio cijeli film.

Lanzadera (svemirska letjelica) – Sf drama o odabranom dječaku koji se sprema za putovanje, pa se film bavi njegovim posljednjim danima prije „putovanja“ i sjećanjima koje će ponijeti za sobom. Kratko trajanje koje uključuje scene trčanja po stazi i simpatije prema svojoj „partnerici“ s jednim specijalnim završnim efektom.

Las Piedras no aburren (kamenje nije dosadno) – Sf filmić od 8 minuta, koji je zainteresirao pričom o  brbljavim dječacima koji pronalaze napušteni kofer iz kojega, po opisu radnje, izlazi nešto. Stvor? Životinja? Pedofil? Ne, 2 metra visoki bradati musliman.

Variga mesa –  pobjednik festivala za najbolji horor. Slovenski horor koji je prvi na festivalu prikazao brutalne scene vađenja utrobe iz mrtvog tijela. Priča koja započne ubojicem koji se sprema zakopati ženu u šumi, ali ga dohvati drugi ubojica koji je tražio plijen u šumi. Ženska verzija Dextera nakon obrada bude dokrajčena od trećeg ubojice prerušenog u slijepca koji svira gitaru. Lanac od mesa čiji se niz neprekidno nastavlja…

Dopo la Notte – talijanski triler o svijetu gdje više ne postoji sunčeva svijetlost, a zrak se više ne može disati. A glavni likovi muškarac i žena koji se pokušavaju izvući iz prljave afere. Osim dvometraša s ružnim zubima koji se nikako ne uklapa u cijeli film, ostatak filma su obilježili scena silovanja, manji bodycount s solidnom akcijom i završnim preokretom. Naravno da se na kraju pojavljuje sunčeva svijetlost.

Iako je poslije prvog bloka filma po programu trebalo biti otvorenje festivala, nastavio se drugi blok koji je uključivao sljedeće filmove:

Derniere chasse – po meni najbolji film ove godine na trash festivalu. Švicarski akcijski survival horor s vrlo brutalnim scenama nasilja koji započne scenom golog čovjeka prekrivenog krvlju koji bježi po šumi. Isti lik nakon trideset godina se vraća u šumu na isto mjesto gdje shvaća da su njegovi lovci još uvijek haraju područjem, upada u zamku i vrati se na isto mjesto gdje je bio polumrtav. Ali ovaj put uzima oružje u svoje ruke i od lovine postaje lovac. Slijedi brutalna osveta koja uključuje prilično nasilne egzekucije i razbijanje ženske glave drškom puške.

Mumificato – 4 – minutni srpski horor koji je tek pokazao što je pravi trash film, o dvojici režisera koji nalikuju na Sama i Deana iz supernaturala, a koji žele oživjeti mumiju za potrebe svog filma. Komična scena pretvaranja lika u krevetu u mumiju uz pomoć selotejpa i glazbeni spot, s završnicom da ipak žrtva nije sve to sanjala.

Zmajeva oštrica – borilački film koji je ove godine dobio zlatnu motornu pilu za najbolji borilački film. Naporni dijalozi i nezanimljive radnje s par scena kreveljenja, ali s više zabavnih scena borbi jedan protiv desetke, te s krvavom scenom odrubljivanja glave i zabijanja oštrice u čelo. S obzirom na vrlo slabu konkurenciju ove godine, posve zasluženo je zaradio nagradu za najbolji borilački film. Pamtiti će se također i po cameo ulozi Rade Šerbedžije.

Santiago Martínez, cazador de ovnis y alienígenas (Santiago Martinez, lovac na NLO i vanzemaljce) – možda najbezvezniji kratki i ne previše smiješan filmić  o liku koji tvrdi da je vidio izvanzemaljce pred novinarima, s pozadinskim likom koji zajebava za strane, da bi na kraju ipak svi vidjeli NLO.

Nakon drugog bloka filmova, konačno je započelo službeno otvorenje festivala. Kao što sam već spomenuo, organizatori su za tu priliku snimili film podjeljen u kratke skečeve o sukobu rančera i indijanskoga plemena Bukkake s nezaboravnim dijalozima kojima se publika grohotom smijala. A tada su i uživo krenuli kauboji s namjerom da dobrog rančera odvedu na vješanje, ali iz publike je indijanci pucnjavom spasio svog drugara i pogodio vješala u zadnji čas. Dim i pucnjava je najavila otvorenje festivala, a sve to se nastavilo filmom They call me Trinity, zabavnom western komedijom s kultnim filmskim partnerima Bud Spencerom i Terence Hillom.

Petak 09.09. 2011. (drugi dan Trash festivala)

Uz osvježenje uz Pan limun, sljedeći blok je počeo art trash SF filmom VigasioSexploitation prikazanim u dva dijela. Prvi film je rađen poput crno bijelih noir filmova o izvanzemaljcima, bolesnom atmosferom, golom ženskom koja ima kutiju na glavi, čovjekom svinjom i borbama s motornom pilom. Radi usporene tematike, bolesne muzike i prečudne atmosfere, veći dio filma sam iskoristio za spavanje nakon posla. A drugi dio je bio još uvrnutiji. Sam početak koji počne s ubojstvom i seksi bajkericom koja dobije dugačke brkove. Kasnije nije ništa bolje, lezbijski seks, nevidljivi motoristi, polugoli alien s televizorom na glavi koji traži ženu za reprodukciju da alieni mogu osvojiti svijet, znanstvenici, eksplicitna scena brijanja dlake na vagini koju bajkerica silno obožava, krvava borba između gole ženske s sadomazo napravom koja služi za prisilni oralni seks, a koja može pucati iz svoji grudi i kandžama ubija nevidljive motoriste uz puno, puno krvi…

Smrt u veneciji – facebook filmić od jedne minute koja uključuje napad živih špageta i rajčica na mladića u Veneciji, s kulinarskom scenom u kojoj njegova cura jede špaghete s njegovog mrtvog tijela…

Nakon bloka E je uslijedilo predavanje koje su vodili producentski dvojac „Zone of dead“ Milan Konjević i Milan Todorović. Usprkos početnoj tremi i nervozi, kasnije su se zagrijali i govorili o tehničkim podacima o slasher filmovima, utjecaju i stvaranju istih, uz prizore kultnih scena iz nekih filmova kao Halloween. a spomenuli su i neke usporedbe i reference između originala i remaka. Čim vidiš te kratke isječke, dobiješ volju za ponovnim gledanjem prikazanih fimova. Ali unatoč svemu, po meni je to ipak bilo možda i najslabije predavanje na trash festivalu u usporedbi s nekim poput „Seksualno ponašanje divovskih radioaktivnih pauka“ ili o tome što je to zapravo „trash“ od prošle godine.

Blok F je uključivao sljedeće filmove

Turbozombies – Slovenski horor koji ostavlja dojam da se na filmu moglo još više uraditi, pa ostavlja dojam zbrzanog filma. Radnja inače govori o zombijima koji oživljavaju preko folk muzike. Osim cura koje plastičnim oružjem gađaju zombije, ništa posebno.

Ilijada u svemiru – SF sa humorom, o lijenom mladiću koji ne može naći posao, pa filmić predstavlja i svojevrsnu kritiku nezaposlenosti u Hrvatskoj i birokraciji, s komičnom završnicom. Samo previše dijaloga koji zamaraju gledatelje…

En el malecon (egzekucija) –  zbunjujuća španjolska drama o fotografu koji vara svoju žensku s drugom, i riječi „egzekucija“. Čudna  i neshvatljiva radnja uz par mučnih scena…egzekucije.

Pobunjenici – Srpska posveta filmu Matrix gdje se glavni lik s specifičnom frizurom bori protiv klonova u virtualnoj stvarnosti, imitirajući većinu scena iz Matrixa, uz specijalne efekte, zabavnu koreografiju i par scena skokova u zraku. Pa čak je i famozni bullet time tu.

The wild (divljina) – još jedan pravi primjer trash filma, koji miješa više žanrova i radnja, na kojem se publika najviše zabavila i nasmijala i popratila ga pljeskom. U uništenoj zemlji, žena pokušava preživjeti s svojim djetetom i pronaći neuništeno područje. Ali usput naleti na mutanta – likantropa. Ali neće se sama sukobiti s mutantom, jer joj u pomoć priteče divovski pas Bree koji ima sposobnost govora…

Fabrica de munecas (tvornica lutaka) – jedan od najboljih španjolskih horora na trash festivalu iako to nije. Simpatična humorna drama o radnici u tvornici lutaka koja ima monoton život, sve dok se jednog dana ne zaljubi u muškarca što dovede do kolapsa na pokretnoj traci.

Help me! (pomozi mi) – Španjolska priča o duhovima neshvatljive radnje i kostimiranih likova s miješanjem vremena i radnje između prošlosti i sadašnjosti.

Goodbye, turtles – srpski Sf horor o prikazu čovjeka na samrti koji se fizički raspada, a ima poruku da kaže Zbogom kornjačama u akvariji. Psihodelični završetak, i šminka/specijalni efekti na kojima je radio Miroslav Lakobrija (Zone of dead).

Završetak drugog dana festivala je zaokružen nastavkom filma „Trinity is still my name“ s Bud Spencerom i Terence Hillom, sa još više scena tučnjave i humora. Poslije je uz par limun piva, običnih piva i gaziranih pića + McDonalds meni slijedilo druženje do 4 ujutro s nekim od forumaša sa HorrorHR-a – Dragonrage i Dragonheart, te nekim od autora pojedinih filmova i suradnika, npr.bili su tu Miroslav Lakobrija, Milan Konjević i Milan Todorović, i Hrvoje Mužević (the wild) sa svojom „penkalom“. A KISS tribute band je bio i više nego dobra zamjena za originalni KISS što se vidjelo po mnogobrojnoj publici koja je uživala u koncertu.

Subota 10.09.2011. (zadnji dan festivala + dodjela nagrade)

Blok I je započeo filmom L’ereditŕ di Caino u trajanju od 75 minuta. Sadomazo drama koja cijelo vrijeme šokira publiku uznemirujućim scenama poput bičevanja golog muškarca, žene u kolicima koja gazi preko svoga sluge, bičevanjem tijekom homokseksualnog seksa ili obavljanjem velike nužde pred ženom koja se mazi, pa lizanje i valjanje u istom, uz čudan i tragičan završetak. Neki od ljudi s kojima sam gledao film, Dragonrage, Dragonheart i Zadro su jedva izdržali 10-ak minuta prije nego li su se pokupili iz dvorane, i ja skupa s njima. Pamti se radi provokativnosti i odličnih kostima, te čudne art atmosfere.

Dok je istovremeno bilo predavanje o Trash arhitekturi u kafiću, prikazivao se sljedeći blok J.

La tragedia del hombre hueco (tragedija šupljeg čovjeka) – Sf horor (čudan izbor s obzirom da bi prije spadao u SF) o čovjeku bez srca kojemu presade biljku, da bi na kraju sebe doveo do uništenja radi ljubavi.

Osveta Džedaja – loša kamera, i puno borbi s svjetlosnim mačevima s revenge tematikom.

SCI CSI – iako je u programu pisalo da traje dvije minute, potrajao je više od 15 napornih minuta u obliku kritike na birokraciju i sukoba između starog i novog načina forenzike. Spaljivanje tijela da bi se dobio quark koji se izgubi, pa otkriće da je ubojica zapravo Agent Smith. Jedino zabavno u filmu si bili završni isječci s krivo izgovorenim rečenicama, nezgodama i slično…ako i to.

Emo zombi – vrlo zabavna horor komedija o sukobu metalaca i emo zombija s soundtrackom grupe Tokio Hotel (i Slayer). Jedini je problem bio što se previše forsiralo na scenama proganjanja od strane vrlo sporih zombija, da bi se napucala minutaža.

Two guys one beer – najavljivan kao borilački film između dvojice prijatelja koja se sukobe radi posljednje pive, ispao je kao filmić s hrpom specijalnih efekata bez pretjeranog smisla…

Determined spirits (utvrđeni duhovi) – nebulozna priča o zlom duhu i tajanstvenoj ženi čije lice uopće ne vidimo, s čudnim završetkom.

Nakon tog bloka filmova, Milan Todorović i Milan Konjević su otvorili sljedeće predavanje o „Živim mrtvacima na filmu“. Za filmske frikove možda malo dosadno s obzirom na već poznate priče o stvaranje kultnog filma „Night of the living dead“ i američke paranoje. Ali ostat će mi nezaboravno radi prikazivanja jedne od najboljih scene iz originalnog Dawn of dead, u kinu, na velikom platnu. Brutalno, šokantno, nabijeno akcijom i zombijima, uz ogromni ekran i zvučnike, neponovljivo.

Blok K je započeo filmom Guatemala mi amor – psihodelični SF horor s nadrealnim scenama od kojih se tek izdvaja jezovita scena ispred ogledala s crnim čovjekom sa bijelim zubima…

Salvacion – bizarni porno torture filmić o zatvorenoj ženi koja se iz sna vraća u okrutnu stvarnost, gdje ju uvijek dočeka liječnik koji vrši eksperimente na njoj…

Mercenarios & psicopatas – pravi brutalni akcijski film u trajanju od 19 minuta koji govori o taocima, među kojima je i kćer snajperista koji će uz pomoć CIA i nekoliko plaćenika osloboditi taoce. Krvava akcija s visokim bodycountom, zabavne scene pucanja iz snajpera, filmski preokret i nabijanje mačete u guzicu sa scenom prikazivanja unutrašnjosti tijela. Zasluženo je odnio zlatnu motorku u kategoriji za najbolji akcijski film.

Pofarbani petak – stavljen u kategoriju akcije, ispao je čudan filmić bez nekog smisla. Doduše sa smiješnim dijalozima i nekoliko mrtvih koji dobiju štapom po glavi, ali i besmislenim scenama vrištanja.

Sigismund – srpski SF o zemlji Avaloniji, gdje je društvo podijeljeno na klase. Također čudni psihodelični filmić s puno kreveljenja i cerekanja koji je na kraju festivala osvojio nagradu za najbolji SF.

Manuel practico del amigo imagination – najzabavniji film po izboru publike, originalna SF komedija o Fernandu, sramežljivom 27 godišnjaku koji i dalje vjeruje u imaginarnog prijatelja s kojim živi. Veza fukcionira sve dok mu u posjet ne dođe njegova simpatija iz djetinstva. Prekomične scene s imaginarnim prijateljem poput usporedbe tko je jači: Wolverine ili Keanu Reeves, ili pokušaj sabotiranja ljubavne veze između njih dvoje, s zabavnim završetkom.

Nakon posljednjeg bloka filmova, uz jednu kraću pauzu, uslijedila je i dodjela zlatnih motorki, u kojima sam bar jedanput sudjelovao kao gledatelju samoj dvorani. Naime, s obzirom na proširenje vrtića koji se nalazi odmah pored dvorišta kina Kult, organizatori ove godine nisu vani izvjesili platno na kojem sam i osobno svake godine pratio dodjelu nagrada, pa  vjerojatno manji broj gledatelja nije ni popratio dodjelu s obzirom da je u dvorani kao i svake godine bila velika gužva. U programu je pisalo da je obavezan Western dress code, ali vjerojatno zbog premalog interesa ljudi, ideja je propala što je šteta. Vrućine ili činjenica da mi Hrvati nismo spremni na takve stvari? I na kraju je uslijedio odličan završetak filma kojeg je snimila Trash Udriga, s mnogo pucnjave i zabavnom scenom tučnjave, te simpatičnim završetkom u kojem poglavica izjavljuje ljubav prema rančeru. I o tome kako je banana vrlo dobra.


dobitnici nagrada; slike by trash.hr

Svake godine je znalo biti smijeha u kinodvorani gdje se doslovno osjećalo da se publika zabavljala uz filmove. Ove godine je to pomalo izostalo s obzirom da je među 48 filmova sa programa, bilo tek pet – šest stvarno zabavnih filmova, dok su velika većina ostalih naslova bili ozbiljni filmovi s nadrealnim scenama i psihodelijom. A za sadomazo film je ionako ostalo tek pet – šest ljudi. Kako smo pobjegli, nećemo znati tko je izdržao do kraja. Ovo možda nije bio najbolji trash festival, ali je na kraju krajeva okupio dosta publike, koja ako se nije zabavila uz filmove, je sve to nadoknadila na after partijima uz izvrnu ekipu i atmosferu .Doduše, neki frikovi (kao ja hehe) su prisvojili stolce i nisu izlazili iz kinodvorane dok nisu pogledali sve filmove tog dana. I kao taj frik, jedva čekam sljedeći sedmi festival.

I ako mi autor bloga dozvoljava, ono što nisam uspio izjavio osobno zadnji dan, moram se zahvaliti idejnom tvorcu Trash festivala Juri Hižaku za tu fantastičnu ideju. S obzirom da je Varaždin slabo zastupljen kada je riječ o filmskim festivalima, svake godine sam uvijek nestrpljivo očekivao sljedeći festival i uživao u filmovima i sjajnom društvu, sa susretljivim glumcima iz filmova ili suradnicima trash festivala. Najviše ipak pamtim kada sam prvi put došao na trash festival, u mozak mi se urezala scena iz završnog filmića s heavy metal bendom koji gađa sjekirom čuvara zgrade. Ili filmovi poput Pink carrot i gay nindže koji su vukli za sobom divovskog čudovišnog zeca uživo u kinodvorani. Taj dan je označio tu ljubav prema trash festivalu, a i zaslužan za neke lude avanture koje sam tamo doživio. Mislim da je to jedini put kada sam mogao jednu noć biti zombi. Svaka čast ekipi trash festivala, na njihovoj ideji, stvaralaštvu i njihovom trudu. Drugim ljudima, režiserima ili glumcima koji uvijek strpljivo pričaju o nastanku njihovih filmova. I sada mi ostaje samo nestrpljivo dočekati sedmi trash festival 2012. godine.

By John Constantine aka Movieworld

Oglasi

Kategorije:Specijal

7 replies »

  1. Hej ho Cons dobar osvrt,no moram reći da se ne slažem u nekoliko stvari…
    Prvo i najvažnije, predavanje o “Živim mrtvacima” mi kao film freaku definitvno nije bilo dosadno i daleko bolje od prošlogodišnjeg Raspudićevog predavanja o Trash filmu.
    On me baš “smorio” sa svojim : “Metafizičko značenje filma u trash subkulturi je bla,bla,bla…”
    Dok su se Milan i Milan baš potrudili,no najnapetiji dio predavanja nije niti mogao biti ispredavan jer su bili primorani skratit predavanje,a nitko ne može u 40-ak minuta prepričati cijelu povijest Zombi filma.To da je trajalo kao na fakultetu nekom,neko predavanje od 3-4 sata,e to bi bio posao.
    Inače vidjelo se da su bili itekako pripremljeni po samom sadržaju desktopa i količini DVD-a u spindlu 🙂

    Što se filmova tiče,da bilo ih ful ne samo loših,nego i art (Goodbye Turtles),ali o tome ću i ja koju riječ više jedan dan kad napravim svoj novi blog 🙂

  2. He, he, pretpostavio sam da ćeš tako komentirati. 🙂 Ma znaš mene, uvijek me više zanimalo prepričavanje nekog filma da te baš ono natjera da to pogledaš, nego kako je nastao film. Jedino je mana što je bilo manje publike nego zadnjih godina. Tek 15 ljudi, ne?

  3. meni je predavanje bilo dobro,iako,već sam rekao,isto bi volio da je bilo duže.Odnosno,više bazirano na film sam.Osobno nisam neki fan zombija,ali onu borbu s ajkulom je užitak pogledati.Volio bi da je bilo malo duže,ili s druge strane veće navlačenje na neki film(što Cons govori),ali O.K.Pošto sam prvi put gore,meni je sve bilo jako zabavno:)

Odgovori na Boris Prole Otkaži odgovor

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.