IMDB

Trailer

Otkako se daleke 1984 u kinima pojavio The Terminator Jamesa Camerona, humanoidni roboti postali su jako privlačan motiv u SF filmovima, no trokrilni Arni nije prvi koji je robota s licem doveo na vrata Hollywooda, još dalje 1973 godine, Yul Brynner napravio je istu stvar u kvalitetnom, no danas već rijetko spominjanom Westworldu, futurističkom filmu o futurističkom parku koji doživi kratki spoj i njegove atrakcije (roboti) krenu ubijati posjetioce. Redatelj je bio Michael Crichton, koji će 20-ak godina kasnije postati još poznatiji po drugom parku u kojem atrakcije krenu, hmmm, jesti ljude nakon kratkog spoja – Jurrasic Park. Enivej, Cameron je napravio Terminatora 2 (a već kad ga spominjem, valja spomenuti i da postoji Futureworld, nastavak Westworlda, gdje je i Brynner reprizirao svoju ulogu), pri čemu je dizajn Roberta Patricka zasjenio Švarcija, Spielberg je donio A.I s dječakom robotom… shvatili ste, ne, roboti kao takvi dio su filmskog posla otkako je svijeta i vijeka. Ovdje ipak govorimo o drugačijim stvarima, onim koji stoje na polici zaborava. Početkom 90-ih u našim videotekama pojavio se mali naslov naziva Generacija 1999 i postao nečekivani hit (skromnih razmjera, naravno) te i danas ima pristojan klub sljedbenika. Roboti, opasna škola, ulične bande, poprilična gomila poznatih faca i redatelj koji je radio Commando-a. Sve zabavne stvari, ne?

U najopasnijoj školi na svijetu (jer dugačija ne postoji) nabijenoj klincima koji nose automatsko oružje u učionicu umjesto knjiga, pojavljuje se troje novih nastavnika koji odudaraju od ostalih. Efikasnim metodama uvode red, ali ujedno se riješavaju problematičnih učenika tako što ih – ubiju. Cody, naš vrli junak, glavni bad ass, koji puca i na ravnateljevu kćer, shvaća da nastavnici nisu baš… ljudskog porijekla te da bi ih se riješili, svi učenici se moraju ujediniti. Pozadina projekta – škola je kupila par viškova vojnih robota, namjenjenih za likvidaciju svega što diše, i ubacila ih u učionice. Pametan potez.

Film je, kao što rekog, postao lokalni hit, mislim da nema nekog tko je onda išao u školu te ga pogledao pokoji put, a kombinacija je sama po sebi bila unikatna – čisti SF motiv s drugim, školskim motivom, smješan u jednu cjelinu. Naravno, klišeji su frcali na sve strane, kao i glupave nelogičnosti (najzgodnija cura u školi je upravo ravnateljeva kćer) ali film je imao jako puno prepoznatljivih motiva: pobuna protiv sustava, tinejdžeri, prve ljubavi, pomiješane s jako puno pucnjave da je ispao takav miks kojem se, ako u obzir uzmemo samo faktor zabave, nije moglo ništa ni prigovoriti. Iznenađujuća je činjenica koliko je ondje bilo poznatih faca, počevši od Stacy Keacha, preko Malcolma McDowella, do Patricka Kilpatrica i Pam Grier – za pošteni B film trebate skupiti i poštenu B ekipu, ne? Ubacite i redatelja Marka L. Lestera i imate sastojke za poštenih komad sat i pol zabave. Zanimljiva stvar jest da je film igrao i u kinima, ali da je tamo propao, vrativši jedva pola od svega 5 milijuna dolara budgeta. Kako je kolega Dragonrage najavio igru u kojoj bi mogli dobiti i komad robotike na pladnju, rekoh da vas malo podsjetim i na one naslove koji nisu tako eksponirani.