Specijal

Najbolji filmovi iz 2011: by Deckard

Već kad me kolega Dragonrage bacio pred gotovo čin (spomenuvši ime moje uzalud što se tiče ovakvih listi, je’l) da ne ostanem postrani i da čovjek ne bude usamljen u sakupkljanju onih malih zvijezdica na kraju svoje lista. Da pružim ljudima još jednu metu za kritiziranje (kruha i igara, tako to ide) vlastitim odabirom onoga što je bilo zanimljivo za pogledat. Sad, to “zanimljivo” nemojte shvatiti ozbiljno, kao ni redoslijed filmova jer to ne igra ama baš nikakvu ulogu ovdje: glavni je preuvjet bio da se uopće sjećam filma jerbo moja malenkost i novi filmovi nisu baš na zajedničkoj pruzi. Živim u prošlosti, što da vam pričam, stariji filmovi kod mene uvijek imaju prednost. I ograničena sam osoba, da odmah to raščistimo, ovisan sam, navučen i naučen na američke filmove te me treba po guzi radi toga, znam (preferiram crvenokose, molim lijepo) i kad nakon lošeg dana na poslu dođem doma, sve što film treba napraviti jeste da me zabavi na sat i pol, dva i njegova je svrha ispunjena. Tako je nastao i odabir. Neka vam kritike budu spremne jer krećemo…

1. A Lonely Place To Die

Spojite dobru glavnu glumicu, dodajte malo prekrasnih krajolika, surove prirode, ubacite nešto negativaca te malo pucnjave, jurnjave i zanimljivu priču, i dobijete ovaj film. Poštena gluma, napetost koja traje od skoro samog početka, malo kreativnosti u scenariju i to je to, film sam po sebi nije nikakva velika mudrost, no u moru bezvezarija, remakova, teen bulshit franšiza, ovo je ispalo debelo iznad očekivanja.

2. Stake Land

Već kad sam spomenuo te bullshit teen franšize, odmah da nadovežm kako sam mislio na Twillight sagu. Hej, nemam ja ništa protiv filmova, samo dokazuju teoriju većine muškaraca kako su djevojke beskorisne bez svojeg mužjaka, da žive samo za njega i tu su da mu služe. Awsome. I vampiri su emo pichice kojima je najveći strah da ih netko ne vidi kako blješte na suncu. Još više awsome. I onda vam netko zabije kolac u srce ovakvim filmom i vi se probudite. Mješavina post-apokaliptičnog filma i dobrog starog horora ima apsolutno sve, dovoljno krvi, dovoljno ubijanja, dovoljno atmosfere i jake likove da ga se poželi pogledati više puta. Zadnja obrana od teen invazije. Prodano.

3.The Lincoln Lawyer

Dajte mi moralno iskvarene odvjetnike koji dobiju grižnju savjesti i počnu raditi dobre stvari u svako doba dana. Sudnice i filmovi koji ih koriste polako su izumrli, John Grisham je zadnja osoba koja još vjeruje u njih, a onda lijepo snimite film, izvedete malo čudo (pod tim mislim da iz MM izvučete maksimum) i dobijete odličan triler jake priče s kojim obratom, intrigantnim glavnim likom (koji se čak ni ne skine do pojasa) i imate kvalitetni triler/dramu koja samim time što je snimljena u tako finom izvedenom raspoloženju odskače od ostale ponude.

4. Source Code

Recimo to ovako: inteligentini SF film je rijetka zvjerka, pogotovo oni koji s jako malim budžetom i jednostavnom idejom uspiju napraviti puno. Izvorni Kod možda nije apsolutno remek djelo svojeg žanra, ima tu rupa u logici, ali 100 minuta je sastavljeno od ideje, izvedbe, napetosti i vizualnog doživljaja. Neka Duncan Jones samo tako nastavi i bit će to jako zanimljiva karijera.

5. Rango

Oš zabave, oš humora, oš posveta… ima svega. Johnny Depp se u posljednjih nekoliko godina nametnuo kao glavna faca Hollywooda, ali da mu komedija leži, leži mu, ne bi to bilo ni upola tako dobro da nije njega, ali i poprilično dobrog starog crnog humora koji na nekim mjestima jednostavno rastura.

6. Unknown

Pod starije dane, kad njegovi kolege bacaju finte o odlasku u mirovinu i prekidu karijere, stari Liam se mašio pištolja i ubijanja boga u ljudima. I djeluje jako dobro u takvim ulogama, uvjerljivije nego neki njegovi mlađi kolege. Priča o tipu koji se budi i ne sjeća ničega ima mana, ima rupa, ima nelogičnosti, ali tko te pita za to kad ja dočekam kraj filma i ne skužim da je trajao dva sata. Već samim time je uspješan, ali da budem i konstruktivan, priča je fino razrađena iako konačno razriješenje nije baš na razini uvoda. Long live Liam.

7. MI: Ghost Protocol

Što da vam pričam, ja sam u jako dobrim odnosima s akcijskim filmom te ga kao takvog ili gledam ili ne gledam. Tj. ili ga satrem s crnom zemljom u kritici ili ga jednostavno obožavam. OK, ne mislim baš na obožavanje kao takvo, ali zadnji izdanak Ethan Hunt dogodovština ustvari je jako zgodan film, ima fine akcije (ali ništa pretjerano) ima zgodnih likova (Renner pokazao smisao za humor) i nešto malo posveta dobrim starim akcijadama kad su krimići svijeta željeli istim donirati tako što negdje detoniraju atomsku bombu. Inteligentno? Ni blizu. Zabavno? Vraški.

8. X-Men: First Class

Kapetan Amerika, Thor… (nastavi niz) su mi bili malo žešči promašaji prošle godine, a inače gotovim te strip-ekranizacije. Samo ne onda kad se rade ziheraški, tek toliko da se povezuju jedna na drugo kako bi se napravio treći film. I loši su filmovi, da se razumijemo, i stvar je spasio zadnji X-Men. Mislim, film je zasebna cjelina (što je već napredak) ima jako dobre likove (i glumce) stvara finu zanimaciju za radnju te je pažljivije doziran sa specijalnim efektima nego ostali. Jako dobro ili jako loše…koga briga, jedva čekam nastavak jer ne vjerujem da će biti išta zanimljivo na repertoaru tamo do Iron Man 3.

9. Faster

Lik ušeta u nekakvu konzervativnu trgovinu, izvuče malo topče i rokne tipa bez da je trepnuo. Prodano. The Rock se malo zajebavao uokolo, snimao sve i svašta, a onda se vratio akciji. I to ne bilo kakvoj već onoj koja odiše staromodnim pristupom kad su likovi vozili opake pile, imali gunove velike ko kuće, a ako bi ih uhvatilo raspoloženje, jednostavno bi prebili ljude. Jako cool. Postoji alternativni kraj i još uvijek čekam da se netko sjeti izbaciti director’s cut verziju.

10. Tucker & Dale vs Evil

Mislim, film su nahvalili svi. Ja ne vjerujem pretjeranoj hvali, kao ni festivalima, Oscarima ili golubu pismonoši. Zato ovo nisam gledao sve dok nisam ostao bez ikakvog drugog izbora. Da je film sjajan, baš i nije, da je bolji od prosjeka, to svakako jest. Uspjela duhovitost koja je najduhovitija kad se to ne trudi biti, a par posveta funkcionira ko švicarski sat. Zabavno, na trenutke genijalno, s glavnim dvojcem koji ima potencijala za još koji uradak.

11. In Time

Ideja o vremenu kao plativoj valuti svakako je zanimljiva. Razrada možda i ne toliko jer nakon intrigantnog uvoda dobijemo future verziju Bonnie& Clayda te Robina Hooda, ali u vremenu kad su remakovi i nastavci glavni tržišni proizvod, malo svježe kreativnosti nije naodmet. I Justin se pokazao kao sasvim pristojan dečko. I pajkani budućnosti voze Dodge Chargere. Hej, ako je to budućnost, ja sam za. Da su malo više doradili neke scenarističke nezgrapnosti, to bi bio pravi mali biser, ali i ovako je korektan proizvod.

12. Red State

Vjerske sekte, do zuba naoružani policajci, međusobno puškaranje… Iako se ovo posvuda vodi kao nekakav horor onda su se ili definicije žanra promijenile ili sam ja nešto prespavao. Triler koji inspiraciju vuče iz stvarnih sranja (Waco) ima svojih boljih trenutaka više nego lošijih, ima raspoloženog Johna Goodmana i ima onako pravo u facu kritiku policijskog djelovanja. Vidi se da nije bilo love, vidi se da je Kein Smith uzeo malo predah od svojih uobičajenih bla-bla-bla filmova i ispalo je to jedno zanimljivo pravo-na-torente iznenađenje.

13. Battle: Los Angeles

Te invazije mi već idu na živce, u većoj mjeri. Uvijek se tu mora naći nekakav tip koji će podići cijeli svijet na noge patetičnim govorom i tako to. Kad je izašao ovaj “mali” filmić (ne baš tako enormno velikog budžeta, je’l te) moram priznati i reći da me uvukao u radnju. Vojna jedinica se pronađe usred cirkusa i izvlače živu glavu kako god znaju i umiju. Puno vojnog žargona, puno Black Hawk Down situacija i vrijeme je prošlo, iznenađujuće, bezbolno. Što kolega Dragonrage kaže za onu kameru, barem je podnošljiva, s osjećajem realnosti. Nije loše, moglo je ispati i puno gore.

14. The Ward

John Carpenter se vratio. Meni dovoljno. Znam de će većina reći “čovječe, koji je to bullshit od filma” i vjerojatno će biti u pravu, ali stari John nije bio u redateljskoj stolici oho-ho godina i ovo je bila sasvim fina vježba. Malo duhova, malo zgodnih cura… kao horor film djeluje gotovo staromodno, kao da je došao iz doba kad su se filmovi snimali radi same priče, a ne zgrtanja love i to mu je najveći plus. Ali ja nisam objektivan. Ja sam bih fan starog majstora i svakom njegovom filmu ću pronaći prednosti.

15. Dream House

Ovo bi bilo nekako posljednje čega se bolje sjećam i nije mi jasna halabuka oko ovog filma. Istina, nije baš sjajno remek-djelo, istina, ima nelogičnosti, ali kad me uspio uvući u svoju radnju, par puta zbrecnuti, pa malo inteligentnije posložiti priču (daleko je to od tipičnog slashera) meni sasvim dovoljno da ga u neko vrijeme pogledam još barem jednom. Sasvim dovoljno da ga izdvojim. I James Bond je cool glumac, vidi se da mu dotični junak neće samo tako zakočiti karijeru kao ostalima.

To je to. Mogao bih izvući još naslov-dva za listu, ali to je već spuštanje kriterija i laganja, izmišljanje kako se furam na art formu, a to nisam ja. Brzopotezna zabava je moj kriterij za odabir filmova, i svi ovi ispunjavaju zadanu normu. Kako sam nekoliko svjetlosnih godina od pojma ozbiljni filmofil tako me baš živo zaboli ako nekome ovdje nešto nedostaje (ili je spreman cijeli popis baciti u smeće) jer osobno, a nadam se i svi vi, gledam filmove za osobno zadovoljstvo i ovi bad boysi su ispunili svoju zadaću. Tko zna, možda 2012 bude štogod kvalitetnija, ali to su već planovi za neka druga vremena.

Kategorije:Specijal

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.