Specijal

Najbolji filmovi iz 2011: by John Constantine

Trebalo mi je dosta dugo da napravim svoj spisak najboljih filmova iz 2011. godine. Jednostavno mi je to mrska tema, da je bar ono spisak najboljih filmova iz Hammer produkcije koji obuhvaća od prvog filma pa na dalje. Ali noviji filmovi! Sve mlađi glumci za koje se više niti ne trudim pamtiti imena, filmovi koji traju više od 2 sata što me uvijek odbija, ili količina kompjutorskih efekata koji zasjene priču i sve više filmova prilagođena današnjoj generaciji. Odnosno, prejednostavni popcorn filmovi kao Immortals ili The Three Musketeers. Većinom tu odmaže i nostalgija za monster hororima 80–tih bez CGI efekata, dvoglavi morski psi i sve više jeftinih trash horora koji nisu niti zabavni. A tu je i moj specifičan ukus (čitaj – krv, nasilje, čudovišta, gore scene, akcija, cool egzekucije negativaca…), no bez obzira na sve to, nađe se dosta dobrih i kvalitetnih filmova koje se isplatilo pogledati.

1) Sherlock Holmes: A Game of Shadows (2011)

Nakon izvrsnog originala, dobili smo još zabavniji nastavak koji nije uspio zasjeniti prvi dio, ali ima svojih aduta. Fenomalni karizmatični glumac Jared Harris kao profesor James Moriarty, koji je ukrao svaku scenu u kojoj se pojavljuje. Adrenalinska scena bijega kroz šumu, dok ih neprijatelji gađaju topovima, s nekoliko brutalnih slow motion scena razaranja drveća i okoline. Robert Downey Jr. i Jude Law kao nenadmašni dvojac Sherlock i Watson. Guy Ritchie je ubacio još više humora (mimikrija), još više bučne akcije s puno razaranja, eksplozije i uništavanja, s upečatljivim negativcima i napetom radnjom sve do odličnog finalea koji ostavlja bez daha. Nažalost, ima i nekih mana, poput toga da skoro nema više fantastičnih scena kada Sherlock nalazi slabe točke na protivniku, koji su bili jedan od upečatljivih scena u originalu. Treći dio je najavljen za 2014. godinu…

2) Chillerama (2011)

Istina da ovaj film nije za svakoga, ali jedan od pravih primjera brutalne horor komedije koja često prelazi granice ukusa. 4 različite omnibus priče koje se natječu kako nadmašiti jednu drugu u količini boleština i gore scena. Ali boleština kakve već godinama nisu viđene, od divovskog spermija (parodija na Godzillu) koji siluje kip slobode do gay mjuzikla s medvjedlacima (meni liče na medvjede a ne vukodlake) koji uključuje hrpu brutalnih egzekucija likova. A najluđi dio je ipak Dnevnik Anne Frank, koji ipak nije toliko kontroverzan ili bolestan kako je zvučalo u najavi. Žešći crni humor s otkačenim likovima u pravoj maniri nekog trash filma. A za kraj najveća poslastica, seksualni zombiji s najluđim gore scenama u povijesti filma i galone plave krvi s drskom aluzijom na horor filmove. Koja je njihova slaba točka? Pravi primjer filmskog trasha kao Poultrygeist: Night of the Chicken Dead.

3) The Thing (2011)

Carpenterov remake iz 1984 je i dalje jedan od najboljih sf horora kojega ovaj prequel nije uspio nadmašiti. Naročito loše objašnjene poveznice koje nemaju pretjerano smisla. Ali u svakom slučaju, dobili smo i više nego odličan akcijski sf horor s maštovito dizajniranim monstrumima, bez obzira na loš CGI. Dobra glumačka ekipa i više nego dosta akcija s nekoliko krvavih scena i napetom radnjom, bez obzira što je završetak predvidljiv. Naravno da ima dosta nelogičnosti, nekih nebuloza i sve to, ali nije bitno, film predstavlja dobru zabavu, koja me poslije samo potaknula da ponovno gledam “original” iz 1984. godine.

4) Final Destination 5 (2011)

Jedan od rijetkih svijetlih primjera štancanja filmova kao što je to slučaj sa filmskim serijalima kao što su Saw, Friday the 13th ili A nightmare of Elm street. Nakon zadnja dva slabija nastavka, ovo je bilo pravo iznenađenje. Scene nesreća su i dalje pravi spektakl, sa sve nasilnijim scenama “ubojstava”. Ali ono najbitnije je da je film napravljen baš za neozbiljnu zabavu. Sam uvod u film, tinejdžeri kao topovsko meso, zabavan soundtrack, puno brutalnih scena smrti sa prezabavnom završnicom. I najbolji dio filma, credits koji uključuje sve scene smrti kroz sve dosadašnje nastavke uz odličan soundtrack.

5) Fast Five (2011)

Iako uvijek guštam na te filmove s nabrijanim brzim autima, i posjedujem sve nastavke iz Fast and Furious serijala, jednostavno je uvijek nešto nedostajalo u njima. Vožnje su bile atraktivne tek u iduća dva nastavka, a glumci solidni, ali bez ikakve karizme, naročito u dvojci. Četvrti nastavak je bio čisto solidan, za ubiti vrijeme. Sve do petice u kojoj se vraća poznati dvojac Paul Walker i Vin Diesel, s dodatnim karizmatičnim glumcem Dwayne Johnsonom, upečatljiv kao brutalni specijalac. A ono najbolje u filmu je obilna količina adrenalinske akcije, napete scene bijega po Brazilskim krovovima, odličnih scena vožnje (naročito scena s trezorom) i puno potrošenih metaka i eksplozija. Sve ono što se traži od pravog akcijskog filma koji kvari samo jedna sitnica. Kada imate scenu punu pucnjave, eksplozija, uništavanja i mrtvih, onda ne stavljate nekakvu muziku koja uništava akciju i upropasti cijelu scenu samo da bude još više upečatljive, a gledateljima izmami koju suzu svojom patetikom…

6) Captain America: The First Avenger (2011)

Dok se napeto čeka film The Avengers, imamo priliku uživati u filmovima s svim tim superherojima koji će se prvi put pojaviti u zajedničkom filmu. S time smo naravno i dobili poplavu superherojskih filmova kao Green lantern, Thor ili X-Men: First Class. A Captain America je konačno dobio svoj prvi kvalitetni film nakon toliko filmova upitne kvalitete za koje je vjerojatno i malo ljudi čulo (npr. Captain America iz 1990- u kojem igra i naš Mustafa Nadarević). Chris Evans je odlično utjelovio Kapetana Ameriku, ali Hugo Weaving je još više upečatljivi kao Red Skull, s fantastičnom scenom “preobrazbe” u istoga. Istina da je riječ o više ozbiljnom filmu s skoro nikakvim humorom, ali vrijeme događaja, odlična akcija, specijalni efekti i glumačka ekipa rezultiraju vrlo dobrim filmom, možda i najboljim među Avengersima.

7) Sucker Punch (2011)

Stvarno savršenstvo od filma zbog koje mi je žao što to nisam gledao u kinima. Nevjerojatno prekrasna steampunk fantazija s prekrasnim curama, sjajnom koreografijom i akcijom, prepuna mašte, specijalnih efekata i sa fantastičnim završetkom. Skoro da me podsjetio na kultno ostvarenje Brazil. A čitajući tekst o filmu, nevjerojatno kako je film još inteligetniji nego sam mislio, zbog čega ću trebati još jedanput pogledati film. Puno je detalja kroz cijeli film koji se odnose na tijek radnje, tako da nije bitna samo akcija i specijalni efekti. Čak niti ne bi rekao da je priča plitka, nego baš više zamršenija i efektnija nego se vidi na prvi pogled zahvaljujući tim skrivenim detaljima koji će pažljivi gledatelji primijetiti. A i ne bi rekao da se pretjeralo s kompjutorskim efektima, upravo suprotno, efekti su korišteni u korist priče. Akcija je odlična kao i svaka scena koja se događa u imaginarnom svijetu djevojaka. Netko površan bi s lakoćom mogao popljuvati cijeli film zato jer polugole cure mlate mrtve naciste kroz cijeli film, ali film ima duboku priču zbog kojega ga treba više puta pogledati. No, usprkos tome, film će i dalje ostati rezerviran za specifičnu publiku koja će obožavati taj stripovski stil.

8) Priest (2011)

Film je dosta popljuvan i kritiziran kao skoro i svaki akcijski film B kategorije. No, ono što se vidjelo u traileru i očekivalo, to smo i dobili, tj. barem ja. Solidan scenarij s dobrim likovima, zabavnim negativcem, odlične borbe protiv čudovišnih CGI vampira, puno akcije, vratolomije i solidni specijalni efekati. Jeste da je scenarij najslabija točka, ali on samo služi kao podloga za svu tu količinu akcije kroz cijeli film. U usporedbi sa stripom, ovo je još jedna uobičajena loša ekranizacija stripa. Moglo je i bolje, da, ali dobili smo to što imamo. Samo ne očekujte previše i mozak na pašu, pa će biti odlična popcorn zabava kojoj nedostaje brutalnog nasilja. Ja sam ga tako doživio…

9) X-Men: First Class (2011)

X – men filmovi su dosad uvijek bili zabavni, tako da niti ovaj prequel nije izuzetak. Nekoliko novih likova kao Banshee i Havok, s ostalim poznatim superherojima u puno mlađem izdanju. Odličan scenarij koji objašnjava neke stvari vezane uz X – men serijal, kao npr. kako je Magneto postao glavni negativac ili druge sitnice. Naravno, uz odličnu dozu spektakularne akcije i demonstracije njihovih mutantskih moći koji ostavljaju bez daha. Vrlo zabavan film koji nije niti u jednom trenutku dosadan. Untitled X-Men Sequel dolazi tek 2014. godine, a usput će doći i novi film The Wolverine.

10) Attack the Block (2011)

Je da su glavni likovi antipatični, ali film je jedan od rijetkih kvalitetnih horor komedija u stilu Crittersa. Sa sve rjeđim originalnim i zanimljivim filmskim čudovištima u novijim filmovima, dlakava majmunska čudovišta bez očiju s fluorescetnim zubima koji ubijaju kroz cijeli film su ispali totalno ludilo. Jurnjava, akcija, crni humor, scene s čudovištima koje je gušt gledati, zanimljivi likovi i jedna brutalna scena žderanja kože s lica mene su oduševili. Dajte više takvih filmova 🙂

P.S.

Lista filmova koji su mi bili osrednji, ako ne i loši.

  1. Immortals (2011) – loša posveta Grčkoj mitologiji o Tezeju i njegovom ubojstvu minotaura, u kojem jedino valjaju borbe protiv titana. Ostalo je tipični blockbuster.
  2. Real Steel (2011) – zabavan film koji kvari predugo trajanje i klišejizirani scenarij s nekoliko patetičnih scena i stereotipnih likova. Ali izvrsne scene borbi robota.
  3. Fright Night (2011) – krvavo i brutalno, ali svejedno dosta debilno, sa doduše karizmatičnim David Tennantom kao lažnim lovcem na vampire i Colinom Farrelom koji povremeno oduševljava u akciji, a opet ostavlja dojam da glumi protiv svoje volje. A šteta, mogla je ispasti odlična vampirska zabava, naročito završnica.
  4. Conan the Barbarian (2011) – krvav nasilan fantasy film s odličnim Jasonom Momoa kao Conan. Nema nikakve veze s originalom 1982 godine, već je riječ o posebnom filmu s dobrom dozom akcije, nekoliko ne baš zanimljivih kreatura i slabog završetka koji je mogao biti i bolje. Ubije jedino predugo trajanje samo radi nekoliko nepotrebnih scena, a i nasilje je moglo biti brutalnije, bez obzira na tu količinu prolivene krvi i razbijenih glava.
  5. Green Lantern (2011) – dobar superherojski film, ali dosta iritatni negativac i ne pretjerano maštovito čudovište. Jedan od najslabijih filmova prošle godine.
  6. Super 8 (2011) – dobar i maštovit film, ali problem je u meni. Kao što mi je Alien hunter bio loš, tako i ovo, dajte radije krvoločne aliene koji se hrane ljudskim mesom, jbg.
  7. Drive Angry (2011) – gledao sam ga nekoliko puta što znači da je gledljiv. Ali svaki put mi ostavlja gorak okus u ustima radi toliko prostora i mogućnosti u filmu. Ovako ima nekoliko scena (pivo + lubanja) za pamćenje, a ostatak solidna zabava koja je mogla i bolje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.