Ovaj film sam već spominjao na ovim stranicama kad sam objavio svoju listu najbolji filmovi iz 2011., smjestivši ga na 24. (predzadnje) mjesto svoje liste. Pretpostavljam da mnogi od vas još nisu pogledali ovaj film i možda su se pitali pa “zašto je završio na toj listi!?”. OK, vjerojatno se niste to pitali, ali ipak, bio bi red da i vi pogledate film (ukoliko već niste) i prosudite i sami jel zaslužio biti na toj listi. O samom filmu neču ništa novo pisati jer sam sve već napisao mnogo, mnogo ranije po raznoraznim forumima i stranicama, pa ću stoga umjesto da ponovno izmišljam toplu vodu citirati te tekstove. Da vas odah upozorim, toga ima ovaj puta malo više, pa ukoliko vam se neda čitat sve te dodatne infomacije, preskočite sve to i krenite odmah na gledanje filma, a nipošto nemojte propustiti i making of!

Od ekipe koja je prije par godina snimila kratkometražnu parodiju “Epopeja o Bureku” koja je zatim na raznoraznim festivalima pokupila bezbroj nagrada i pohvala dolazi nam ovaj novi, ovoga puta srednjemetražni film “Etida”, ljubavna priča epskih proporcija. Za razliku od “Epopeje” koja je snimljena sa gotovo nikakvim budžetom i sa običnim malim digitalnim kamerama, dečki su ovoga puta odlučili sakupiti i kakav takav budžet te nabaviti nešto kvalitetniju opremu, a i sami su izgradili i neke setove za potrebe snimanja. Po nekoj njihovoj procjeni film je koštao preko 10.000 kn, a ni to nije finalan, točan iznos. S obzirom da su gotovo svi autori filma u vrijeme nastajanja istoga bili studenti, te  su sve naravno financirali sami iz svoji džepova, bio je to popriličan zalogaj za njih. Zbog toga su bili primorani snimati ovaj film u “etapama” što se odužilo na nekoliko godina. A ni post-produkcija nije prošla bez problema. Naime, montaža zvuka i slike se pretvorila u dvogodišnju agoniju. Prvo im je tijekom montaže slike riknuo hard na kojem se nalazio kompletan film koji je već bio izmontiran 90%. Uspijeli su spasiti možda 30% montiranog materijala, a ostatak su bili primorani montirati ispočetka. I kao da to nije bilo dovoljno, slična se stvar dogodila i sa montažom zvuka. Kad je montaža istoga bila zgotovljena, dogodila se nekakva komplikacija tehničke prirode i kompletna montaža zvuka je otišla u nepovratno. Pa su naravno bili primorani montirati i zvuk ispočetka. A zbog svega toga je premijera filma bila odgađana nekoliko puta u zadnje 2 godine.
Inače snimanje je započelo u 8. mjesecu 2006. godine., a autori su se nadali da će film privesti kraju do kraja 8. mjeseca 2007., no zbog spomenutih i drugih poteškoća to im nije pošlo za rukom. S obzirom da je “Etida” omnibus od šest priča koje se odigravaju u potpuno različitim vremenskim razdobljima ali imaju uglavnom istu temu i uglavnom su isprepletene, svaku priču su snimali zasebno. Tako je tu western priča, priča o vinaru, priča o škotima, priča o vojnicima u rovu, priča o Mozartu (koja je BTW snimljena u Zagrebačkom HNK-u), te priča o ruskoj podmornici. Snimanje svake od tih priča je trajalo okvirno dva do tri dana (ponekad i više), ali su zato pripreme trajale i po dva/tri mjeseca. Pa iako su snimanja bila relativno kratka, daleko do toga da su bila i lagana. Tako je snimanje western priče, koja je inače snimljena na otoku Murteru, bilo je katastrofalno jer je ekipa tri dana stajala u kaputima na suncu i temperaturi od skoro 40°C te se pravila da im nije vruće, a zapravo je pola ekipe u stankama povraćalo od vrućine.
Priča o Vinaru je snimljena u Jaski u nekom vinogradu gdje je grožđe na njihovu nesreću bilo već pobrano pa se je ekipa morala snalaziti kako bi dočarala vinograd pun grožđa, što im je pošlo za rukom tako što su vješali novo grožđe po lozi i odglumili da ga beru.
Priča o škotima je snimljena u Moslavini kod bake samog redatelja filma Luke Hrgovića. I upravo je ta priča zahtijevala najviše glumačke ekipe i statista ispred kamere. Za te potrebe se okupilo njih čak 30-ak, te su bili podijeljeni u dvije skupine, pa se pola obuklo u crvene(dobre), a pola u zelene(zle) škote. Neki su bili naoružani sa vilama, neki sjekirama i mačevima koje je iskovao jedan od članova ekipe te su trčali gotovo dva dana simo/tamo po polju koje je inače bilo zapaljeno kako bi vatra i dim još bolje dočarali bojište. Iako se neveliko prolijevala umjetna krv od pekmeza od šljiva, bilo je tu i prave krvi. Naime kako su se neki malo previše uživjeli u svoje uloge i kako su gotovo svi mačevi i sjekire bili od pravog ali ne oštrog metala, kao i štitovi, našlo se tu i nešto ozljeđenih! No Hvala Bogu ništa ozbiljno, tek tu i tamo koja ogrebotina.
Priča koja se odvija za vrijeme WWII, sa vojnicima u rovu je prema riječima autora bila jedna od najtežih za pripremu jer je trebalo nabaviti tri realne američke uniforme i nekoliko njemačkih. Plus još pripadajuće naoružanje iz tog doba. Američke su na kraju kupili na sajmu na Hreliću (!), a Njemačke im je posudio jedan kolekcionar koji je bio oduševljen time što su oni radili, pa im je odlučio pomoći. Cijela ta priča je snimljena opet na lokacijama također u Moslavini, gdje je ekipa snimala dva dana u katastrofalnom blatu.
Priča koja se odvija u Ruskoj podmornici je također snimljena na lokaciji u Moslavini, ili da se bolje izrazim, u “studiju” u Moslavini. Naime, kao studio je poslužila stara drevena štala koja se ne koristi već godinama, a u kojoj je izgrađena kompletna unutrašnjost prodmornice do najsitnijeg mogućeg detalja (most, spavaonica, kuhinja, strojarnica itd.). Izgradnja istoga je trajala nekoliko mjeseci, a tijekom snimanja največi problem ekipi je bila hladnoća s obzirom da se snimalo zimi. Taj problem je bio tim veči jer su svi glumci nosili potkušulje.
Priča o Mozartu je kao što rekoh ranije snimljena u Zagrebačkom HNK-a. Najveći problem je bio pribaviti dozvolu za snimanje u HNK-a i korištenje baroknih kostima. Nakon nekoliko mjeseci natezanja, ekipa je uspijela iskamčiti dozvolu za snimanje i snimiti potreban materijal. Plane B je bio taj da ukoliko ne uspiju dobili dozvolu od HNK-a, pokušali bi snimiti tu priču u Kinu Europa ili potegnuti čak do HNK-a u Splitu. No, nije bilo potrebe za time…
Inače, valja odmah naglasiti kako gotovo svaka priča svojevrsni homage na neki od poznatih filmova kao što su Braveheart, Saving Private Ryan, Amadeus, Leoneovi westerni itd.

U filmu inače nastupa gotovo identična glumačka ekipa koju smo imali prilike vidjeti i u “Epopeji o Bureku” – Luka Hrgović (ujedno i redatelj i ko-senarist filma), Marin Bušić, Miran Šabić, Ivan Mihoci, Ivan Šivak, plus još neka nova imena kao što su Anton Svetić (također scenarist), Stipan Tadić (inače autor crtanih plakata), Duje Medić, Vedran Štefan i Nikolina Knežević u ulozi Katrine, djevojke oko koje se vrti svaka priča ovog omnibusa. A moram spomenuti da i moja malenkost ima dvije manje uloge hehe…

Nakon trogodišnjeg post-produkcijog pakla, dugoemtražni amaterski (nezavisni) film “ETIDA” je napokon premijerno prikazan 17. siječnja 2011 u Kinu Tuškanac. Unatoč tome što sam i ja kao što spomenuh imao dvije manje ulogice u filmu, i što sam zahvaljujući inside informacijama imao sam neki dojam koliko je ovo ambiciozan projekt, na kraju sam ostao i više nego ugodno iznenađen filmom! Etida je prije svega dobra zafrkancija, svojevrsna poluparodija hollywoodskih megalomanskih filmova. Naravno da film je amaterski…to se vidi ponajviše u tehničkom aspektu film koji mu je po meni najjača slabost. Naravno da je i tekako vidljivo da film nije snimljen na nekoj skupoj i iznimno kvalitetnoj kameri, i da se vidi da rasvjeta nije u svim sekvencama baš najbolja, i naravno da nisu sve sekvence kadrirane genijalno, (iako, ako se mene pita, samo segment sa škotima, unatoč nekim manama je režijski daleko zanimljiviji i uzbudljiviji, i da ne kažem zabavniji nego cijeli Ivandin Konjanik). Ali sve to se nekako i podrazumjeva ako znamo da je film snimljen kako se ono kaže “bez para”.No i unatoč tome…stupanj ozbiljnosti, ljubavi, ambicioznosti i truda koji je unesen u taj projekt ga čini skoro pa iztbrsnim. Ono što je mene posebno (ugodno) iznenadilo kod filma je produkciji i koncepcijski pristup radnji. Način na koji je radnja ispričana i režiran film. Kako je svih 6 priča uklopljeno u jednu cjelinu koja ima početak, sredinu i kraj. Sve je savršeno povezano…sve priče imaju istovremeno svoj početak zapleta, zaplet, vrhunac zapleta i rasplet. Dakle nije to omnibus u stilu “4 Sobe” gdje prvo pratimo jednu priču, pa drugu, pa treću itd…već ih pratimo sve istovremeno. Veoma monstruozno i ambiciozno zamišljeno, ali i izvrsno izvedeno u okvirima amaterskog filma. Film je popračen i izvrsnim dokumentaracem koji je zaista genijalan, možda čak bolji i od samoga film (što je čak izjavio i sam autor filma hehe). Gledajući ga imaš osjećaj da se tu zaista snimao visokobudžetni spektakl, a ne niskobudžetni amaterski film.

A sad, ako ste pročitali sve ovo, klik na play i uživajte u filmu i making of-u, isplati se pogledati oboje…

IMDB

Official Facebook Page1

Official Facebook Page2

ETIDA – Scottish trailer – šugavi Youtube zamjenio originalni zvuk zbog “kršenja” autorskih prava.

ETIDA – Western Trailer

ETIDA – WW II Trailer

ETIDA – Vinar Trailer

Recenzija1

Recenzija2

Recenzija3

Recenzija4

RADNJA

MOZART – ŠKOTI: Mozart se zaljubi u carevu kćer Katrine koju nije nikad upoznao nego joj je vidio samo portret, ali joj u znak ljubavi odluči napisati operu, iako ona njega baš i ne zamjećuje. Radnja opere je o Škotima u kojoj se glavni junak zaljubi u curu iz suparničkog klana koja se također zove Katrine i budući da je njihova ljubav zabranjena dogodio se rat.

WWII (ROV) – RUSKA PODMORNICA: Vojnik u rovu piše priču potaknut ljubavlju prema ženi koju voli, a koja se zove Katrine. Ona njega baš i ne voli samo on to ne shvaća. Piše priču o podmornici koja se zove Katrine i kapetanu koji jako voli svoju podmornicu. No na podmornici se dogodi pobuna dviju strana koje se posvađaju i dogodi se rat.

VINAR – WESTERN: Vinar jako voli svoj vinograd i bere grožđe da bi proizveo posebnu sortu vina po imenu – Katrine. Pitaju ga otkuda ime tom vinu, a on počne pričati priču sa Divljeg zapada o tome kako su zli kauboji oteli ženu koja se zove – pokušajte pogoditi kako – ali ju je dobri kauboj krenuo spasiti. Kauboj ih je pronašao kraj jedne crkvice i došlo je do obračuna.

SLIKE