Animirani film

Zapisi iz Podzemlja – LINČOVANJE (dio prvi)

Novi dokumentarni film koji se igra s granicama percepcije kod publike i promatrača u mediju filma iz 2007. godine, vrlo je jednostavnog imena i naziva se „Lynch“.  Nastavak iz naziva teksta koji čitate nastao je prije 46 godina. Čini Vam se davno? Može da se kaže i prije skoro 70-ak godina u Missoula-i, Montani u SAD-u. Nedugo nakon što ste krenuli da čitate ove redove, dostavljeno Vam je odsječeno ljudsko uho za stol, zavirili ste kroz rupicu iz ormara i vidjeli asimetriju grudi potpune gole Isabelle Rossellini na terasi ispred kuće, pogledali kroz otvorena vrata susjedne prostorije i vidjeli obitelj zečeva kako meditira i pomislili da sanjate san u kojemu Vam se obraća Laura Dern govoreći kako je sve ovo samo san? Za trenutak ste vidjeli goruće bradavice i trgli se. Imate želju ovo da prikažete ali ne znate kako ? Zna David Lynch, pitajte njega.

Jedno od najvećih zadovoljstava ali i borbi je vizualizirati ideje, ono što se kreće kroz glavu,  ono što se sanja i osjeća.  Takvo razmišljanje i izražavanje kroz pokretnu sliku koja je nastala iz fiskiranih slika ulja na platnu još za vrijeme boravka na odsjeku za slikarstvo u Philadelphiji donijet će Davidu Lynchu kultni status među filmskim rediteljima. Nelagoda, zbunjenost i lagana panika nošena snažnim vizualnim prikazima i zvukovima koji se često ne mogu opisati karakteristični su za ovog reditelja. Da bi se pokušao razumjeti taj uvrnuti svijet Davida Lyncha u „Eraserheadu“, „Blue Velvetu“, „Lost Highwayu“ ili „Inland Empire-u“ potrebno je prvo vratiti se na početak njegove karijere kao likovnog umjetnika a zatim i vrlo brzo kao mladog reditelja. Bitno je to jer Lynch već od svojih najranijih radova kao što su „The Grandmother“ preko „The Amputee“ „Alphabet-a“, i „Six men getting sick“ prikazuje ono sto će kasnije da bude njegovo podzemlje neobičnog, drugačijeg, često  pervertiranog i nasilnog. Samim tim njegova djela smatraju se za jedna od najmračnijih i uznemirijućih iskustava u svijetu kinematografije, čija su značenja otvorena i prepuštena publici na vlastiti doživljaj. Često će i sam Lynch reći da mu je mnogo bitno šta sama publika ima da kaže, kao što će ne rijetko skrivati značenja i tumačenja svojih filmova i njihovih dijelova. Još jedan bitan razlog zašto je dobro početi s najranijim Lynchevim radovima je i taj što će kasnije u svojoj rediteljskoj karijeri imati mnogo problema oko rada na filmovima, što zbog produkcije, sredstava, pritisaka producenata i raznih kompromisa koji rediteljski posao nosi sa sobom, dok je kod ranijih radova imao potpunu slobodu bez velikih pritisaka. Bez obzira na tu činjenicu, ni kasniji njegovi filmovi neće izgubiti na svježini.

Hoćeš da imaš pravo na završni rez?

Hoću.

Odbij si onda pola plaće i imaš ga.

Dogovoreno.

Napravio je ono što je htio, imao je pravo na završni rez i uz malo odricanje vezano uz plaću, „Blue Velvet“ je ugledao svjetlo dana, kao jedan od remek djela savremene kinematografije i vjerovatno najznačajniji postmoderni film u godinama koje su najavile neka nova strujanja u mediju pokretne slike. Godina je bila 1986. Vraćamo se dvadesetak godina ranije u 1966.godinu na Philadelphijsku akademiju likovnih umjetnosti gdje je David Lynch boravio na odsjeku za slikarstvo. Jedna prostorija, platno s mračnim tonom, crnom bojom iz koje se nazire tamno zelena. Bio je dovoljan vjetar da slika počne da se pomjera, a da David Lynch dobije želju za pokretnom slikom uz želju da takva slika ima i zvuk, a u ovom slučaju to će biti zvuk konstantne sirene. Nastat će jednominutna animacija formata platna 3x4m koja se ponavlja šest puta, rađena s buđetom od 200 dolara. Animacija prikazuje deformirane i izobličene ljudske figure u fazi bolesti kroz povraćanje i „želučane tegobe“.

Vidljiv je uticaj britanskog slikara Francisa Bacona koji je ujedno i najdraži slikar Davida Lyncha. Spletom sretnih okolnosti (sreća prati hrabre) rad je zamijetio jedan gospodin koji je odlučio kupiti animaciju za sebe za 1000 dolara. Lynch je odmah pristao, a kamera koja mu se vrtila kroz glavu sada je postala realnost. Pola za kameru, pola za financiranje njegovog drugog reprezentativnog rada „The Alphabett“.

Kamera od 500 dolara i račun za kupljenu kameru.( Lynch je cijele noći ostao budan ne bi li dočekao jutro da ode da kupi kameru. Nisu htjeli da mu je ostave sa strane, te je odma rano ujutro otisao i kupio ju.)

Mračna soba, krevetac, san, noćna mora, djevojčica i abeceda. U to vrijeme je David Lynch bio u vezi s djevojkom čija je nećakinja imala noćnu moru ponavljajući abecedu iznova i iznova. Počeo se nazirati tematski interes Lincha za san, tjeskobu, malene „domaće“ prostore, noćnu moru, bizarno i kontraste. Abeceda je bila vrlo jednostavna (kombinacija animacije i živog snimljenog događanja) četverominutna naracija povezana sa simboličkom vezom djeteta i sna. No ona je kao takva izazvala novi interes kod Lyncha i upalila mu se lampica za nove stvari koje će uslijediti i koje će dovesti do prvog pravog, ozbiljnog filmskog projekta.

Nakon početnog uspjeha abecede, stvari su postale ozbiljnije i Lynch je čuo za američki filmski institut koji dodjeljuje značajna novčana sredstva za produkciju filmova. Napisao je scenarij na osam stranica koji nije bio u klasičnoj formi i zajedno s tim tekstom priložio je i „The Alphabet“. Stvar je prošla kod ljudi u američkom filmskom institutu u gradu Washington i rad na projektu „The Grandmother“ mogao je da počne. Ova nagrada i novčana inekcija Lynchu će u potpunosti promijeniti život. Na raspolaganju je imao oko 7 000 dolara. U početku je to bilo 5 000 dolara ali probio je prvobitni iznos, i s obzirom da se rukovodećima u institutu dopao rad u nastajanju dozvolili su konačni buđet od ukupno 7 000 dolara. Prije početka snimanja Lynch je treći kat svoje kuće ofarbao kompletno u crno kako bi što bolje snimio i prikazao atmosferu koju je htio postići. Bez dijaloga sa živom glumom u kombinaciji s animacijom, maleni dječak u strahu od roditelja „posadio“ je baku u svome krevetu koja će mu biti zaštitinica i drvo uz koje će se osjećati sigurnije. Film je kao i predhodni, slikarski u mračnom tonu reducirane „palete“ s povremenim osvjetljenjima interijera i karaktera, isprepleten s nervoznim, brzim pokretima, životinjskim instiktima i reakcijama likova u grotesknom maniru. Nadrealni prikazi sna i bizarnog postat će zaštitni znak i rukopis Davida Lyncha u svim njegovim filmovima. Za neke će takav stil i atmosfera postati i iskustvo kao da su na električnoj stolici. Tematski se „baka“ može shvatiti kao odnos između rođenja, smrti, seksualnosti, spola, majke prirode i ženstvenosti, a odnos i položaj između bake i djeteta bit će vidljiv i u kasnijem radu kroz seriju „Twin Peaks“.

 

U ovom nadrealnom koktelu vidljivi su i neki uticaji, prije svega već spomenuti britanski slikar Francis Bacon koji je kao i Lynch u filmu, pomjerio neke granice u mediju u kojemu se izražavao. Ova veza vidljiva je u samom izgledu, boji i grimasama dječaka, njegovom stavu, čestoj fiksaciji, koja podsjeća na Baconovog papu Inocennta X. Ili narodski rečeno „vrištećeg papu“. Poznavanje rada i djela slikara Francisa Bacona, te njegovo tretiranje prostora i figure bilo je od velikog značaja za Davida Lyncha i njegov rad. Gotovo da ne postoji Lynchev film koji nema vidljivog uticaja ovog britanskog slikara, počevši od „The Alphabet“ (vidljivo u tretiranju prostora), zatim „The Grandmother“, pa „Elephantman“, „The Lost Highway“ i drugih. U svim navedenim filmovima postoje dijelovi koji kada se zaustave i fiksiraju dobija se „slika“ Francisa Bacona i vrisak pape Innocennta X. Tretiranje prostora vdiljivo je i u „Blue Velvetu“ u najsnažnijoj sceni u filmu kada Frank Booth kojeg tumači Dennis Hopper seksualno iskorištava Dorothy koju tumači Isabella Rosselini. Nije problem da se nađe veza ni između „bake“ iz 1970. godine i Laure Dern iz 2006. godine, koje su potpuno iste u svojoj ekspresiji i grimasi lica. Obratite samo pažnju kako izgleda „bebica“ u „Eraserheadu“ i uporedite ju s Francis Baconovom studijom „Three Studies for Figures at the Base of a Crucifixion“ .

Da se vratim na „The Grandmother“ i završim s još nekim uticajima. Od uticaja su Tu još Norman McLaren’s-ov  „Neighbours“ iz  1952. Godine kao i Harry Smith’s-ov „Heaven and Earth Magic“ 1962. godine kao nezaobilazna ostvarenja među studentima u to vrijeme. Muzika i zvukovi nastali su u saradnji s Alanom Spletom (60-ak sati skupljanja i prikupljanja zvučnog materijala) i ta će se saradnja nastaviti i u Lynchevim kasnijim ostvarenjima kao što je spomenuti „Blue Velvet“. Ovaj film u trajanju 34.minute dobitnik je nekoliko nagrada na filmskim festivalima u Atlanti i San Francisku.

Projekt na kojemu je David Lynch radio punih pet godina bio je „Eraserhead“ koji je konačno završen 1970. godine. Prvi je to njegov dugometražni film koji se smatra kultnim ostvarenjem i koji ga je svrstao na kinemtografsku mapu. No s obzirom na sve probleme koje je imao prilikom realizacije ovog projekta, u periodu od pet godina kada je „Eraserhead“ bio stavljen sa strane neko vrijeme, ukazala mu se prilika da napravi mali kratki film kao eksperiment kroz koji će se vidjeti kako funkcionišu određeni tipovi kamera.  Nastao je „The Amputee.“ Uznemirijuć prikaz ženske osobe s amputiranim nogama i ženskim glasom koji nam kao narator priča priču o prijateljstvu i vezi, dok se djevojci previjaju amputirane noge.  Miran i normalan ton djevojke koji se čuje dok piše pismo u kontrapunktu je s onim što gledamo. Svježe amputirane noge se previjaju i obavlja se medicinska njega dok djevojka izgleda nezainteresirano kao da se ništa ne događa. Doktor nakon nekog vremena bježi s mjesta dešavanja nakon što djevojci iz jedne noge krene da pljušti krv.

Pojam „trash“ elemenata provlačit će se kroz Lynchev rad od najranijih filmova pa sve do najnovijih ostvarenja kao što je video spot za jednu od pjesama s novog samostalnog muzičkog uratka „Crazy Clown Time“. Sjećate se scene iz „Blue Velveta“ kada se mladi Jeffrey obračunava s članovima Frankove bande, i ubija ih u Dorothynom stanu? Obratite pažnju kako izgleda „smrt“ jednog od likova Frankove bande. To je samo jedan od prikaza koji može da se okarakteriše kao „trash“ element i to je jedan od razloga, između ostalog zašto se jednim dijelom „Blue Velvet“ smatra i primjerom „trash“ ostvarenja.

 

“Crazy Clown Time” spot za pjesmu istog naziva. Album je izašao krajem 2011. godine.

„The Amputee“ predstavlja jedan od „izleta“ na kojima će David Lynch rado raditi u svojoj karijeri. Ovakvi kratki filmovi, eksperimentalne prirode provlače se kroz cjelokupnu njegovu filmografiju ali i cjelokupnu karijeru do dana današnjeg. Neke od takvih radova, fragmenata ukomponirat će u neka ostvarenja kao što je „Inland Empire“ film iz 2006.godine u dijelu koji prikazuje prostoriju, odnosno sobu sa zečevima, koji su ubačeni u film a poznati su kao kao njegov kratki film iz 2002. godine naziva „The Rabbits“. Jedno od tumačenja ovakvog pristupa i upotrebe nekih drugih svojih ostvarenja unutar vlastitog filma, je potreba da se prikaže vremenska neodređenost, odnosno Lynchovo razmišljanje da su vrijeme i vremenski tok upitna stvara same po sebi, tema za razmišljanje i vrlo relativna. O ovome će biti više riječi u drugom dijelu Linčovanja.

Neki od tih kratkih eksperimenata su još i: „Absurda“ iz 2007. godine prikazana na filmskom festivalu u Cannesu iste godine. Lumiere iz 1995 godine iza kojega stoji zanimljiva priča o njegovom nastajanju. Kamera napravljena od drveta, metala i stakla ograničena na samo 55 sekundi snimanja iz koje će se razviti jednominutno crno bijelo Linčovanje u pravom smislu te riječi. Tu su još i spomenuti „The Rabits“ iz 2002. godine, zatim „Darkened room“ iz 2002. godine, „Boat“ iz 2007. godine, te „Hotel Room“ serija iz 1993. godine, kao i „On the Air“ serija od 6 epizoda iz 1992. godine. Treba istaći i „Dumbland“ iz 2002. godine, napisan, nacrtan i režiran od strane Davida Lyncha i prikazan kao animacijski film kroz 8 epizoda.

David Lynch je još mnogo projekata napravio „sa strane“ i još uvijek na njima radi. Ulazak na kinematografsku mapu kao što je to već naznačeno u tekstu za njego je nosio i određene kompromise koji su se često ticali i dužine pojedinih filmova. Postoje mnoge izbrisane scene iz ranijih filmova, mnogo sati materijala od kojih bi se mogli napraviti novi filmovi. U zadnje vrijeme se često postavlja pitanje s obzirom na prirodu rada Lyncha i karakter njegovih filmova (posebno se to odnosi na zadnji film „Inland Empire”), da li će možda iskoristiti te materijale kako bi ih ponovo „oživio“ i ubacio u filmove u sklopu njihovih re-izdanja. Šta će tačno biti i u kojoj formi će ti materijali postojati zna samo Lynch, iako se prema nekim njegovim razgovorima da naslutiti da ih on vidi kao „samostalne“ zapise koji će tako i funkcionirati. Vraćamo se na početak i dokumentarac koji je 2007. godine izašao pod nazivom „Lynch“. Autor ovog dokumentarca koji govori o snimanju filma “Inland Empire” ostao je do danas nepoznat iako postoji potpis “Black and White”. “Reditelj” ovog dokumentarca kaže u pisanoj izjavi da je cilj ovog projekta da se publici približi svakodnevni rad Davida Lyncha. Dokumentarac prikazuje snimanje filma i s obzirom na nedorečenost i otvoren karakter samog “Inland Empire-a” u kojemu ni glavna glumica Laura Dern nije znala o čemu se radi, a David Lynch rekao da nije imao gotov scenarij, nameće se kao moguć slijedeći zaključak, koji zahtijeva odlazak kod francuskog teoretičara Rolanda Barthes-a. On smatra da je postojanje “autora” instanca koja nameće tekstu(filmu) značenje što dovodi do zatvaranja pisanja. Vidimo na primjeru Davida Lyncha da on to ne želi. No Roland Barthes također kaže da autor ne mora da bude izbačen iz teksta na takav način da se u njega više ni na koji način ne može vratiti. Mogućnost vraćanja postoji, ali samo kao gosta. U ovom slučaju auotor je nepoznat, a David Lynch može da se shvati kao gost u dokumentarcu koji govori o njemu. Tu je ali ga nema.

 

Dio prvi


Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.