Akcija

Blast form the Past – Extreme Prejudice (1987)

IMDb

Trailer 1

Trailer 2

Kad kažete Walter Hill onda govorimo o redatelju koji je zna(o) kako se radi rasni akcijski film namjenjen pretežno muškoj populaciji. Većina će na to odmah odmahnuti rukom, no za one koji preferiraju starije stvari, njegovo je ima značilo kvalitetu kao malo koje do tada (generacijski žanrovski ekvivalent mu je bio John Carpenter) i čojek je imao jedan nevjerojatan niz uspješnih naslova koji su ili bili hitovi ili su postali instant kult materijal o kojima se i danas priča. Između svega toga (ponajviše naslova kao što je 48 Hours, Southern Comfort, The Driver, Red Heat i Johnny Handsome) smjestio se i jedan ne toliko izvikan i pomalo zapostavljeni naslov kojim je Hill najavio ponovni udar na vrh akcijskog filma. Extreme Prejudice nastao je po ideji Johna Milliusa, još jednog jakog redateljskog imena, s još jačim militarističkim stavovima (prvo pucaj, pa pucaj još malo, pa tek onda postavi koje pitanje), a filmski Jack Benteen djelomično je stvaran po pravom teksaškom rangeru imenom  Joaquin Jackson, s kojim je Nick Nolte (inače glavni mužjak ovog filma) proveo mjesec dana kako bi što bolje upoznao. Inače, Jackson je bio jedan od najpoznatijih rengera uopće, ne zato što je prvo pucao, pa onda ispitivao već zato što se proslavio u sukobima s drugim, zloglasnijim bandama, te je bio sudionik nekoliko oružanih obračuna (ne sam, naravno) koji su postali dio američke javnosti, a kroz godine je i nekoliko puta glumio, šerife, naravno, ili ljude od zakona.

Sami film je storija o nekoliko bivših američkih vojnika (ili su takvi barem na papiru – svi mrtvi) koji upletu svoju akciju s onom koju provodi naš čovjek Jack. Jack je tip kakvog samo zamisliti možete, čvrst k’o tračnica, ne trpi sranja, puca k’o Wyatt Earp i nema milosti za one koji krše zakon. Njegov cilj je stari prijatelj iz djetinjstva, Cash Bailey, sadašnji narko kralj u Meksiku. Ima tu i malo vatre oko ženske koju obojica dijele, a kad Jack skonta da vojni dečki i on imaju isti cilj, kreće posljednji napad na Cashovo utvrđeno utočište.

Militantni likovi trade mark su Johna Milliusa, on doslovce svršava na njih, ali Hill je ovdje malo dodao vlastitog začina te film ima nekoliko otvorenih posveta velikom Samu Peckinpahu. Jedna od njih posveta je filmu The Getaway, gdje je Hill surađivao s Peckinpahom (da budemo što precizniji, on je i napisao scenarij tog klasika) jer kriminalci koriste istu varku kao i tamo (odvraćanje pažnje velikom eksplozijom) dok je druga posveta filmu The Wild Bunch, pošto oba završavaju velikom pucnjavom u meksičkoj utvrdi. No, Nolte (s kojim je Hill snimio već spomenuti 48 Sati te njegov nastavak, Another 48 Hours) nije jedini koji je dobio priliku biti velik i zao u filmu već je tu cijela garnitura dežurnih holivudskih glumaca (mahom odličnih, da ne bude zabune) koji su ga pratili, počevši od još jednog Hillovog kućnog glumca, Powers Bootha, Michaela Ironsidea, Clancy Browna i Rip Thorna. Jedina ženska uloga pripala je Mariji Conchiti Alonso. Glasina kaže da je sama otpjevala sve što čujete u filmu i…ženska nema pojma o pjevanju, to je jednostavno užasno kako zvuči. Film je koštao između 4-5 milijuna dolara te je na matičnom tržištu zaradio skromnih, ali svejedno dobrih 12 milijuna, što je Hilla zadržalo među isplativim redateljima (iako je ima i veće hitove od toga) do početka devedesetih. Već kad su svi njegovi izvikaniji filmovi dostupni za kritike, da vas podsjetimo i na one malo manje eksponiranije. Ako volite dobru, staromodnu akciju, nemate dalje što razmišljati.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s