I tako ja jedan dan pred par mjeseci otvorim svoj email, kad li tamo mail bez naslova od jednog mog dobrog prijatelja. Znatiželjno otvorim mail a u njemu samo jedan youtube link. Mislim si da nije nekakv virus, ali opet, da je virus bio bi to neki link za viagru ili tako nešto a ne youtube link. I ništa, kliknuo ja pa šta bude bude. Link se otvori, i zbilja je youtube video. Naslov videa “War Movie – short film”. Vidim traje svega 4 min., pa ajmo pogledati o čemu se tu radi. Počne film, krene akcija, onako, vizualno atraktivno napravljeno, rekoh sebi u bradu, “svaka čast!”. Ali kad je film završio, onda je tek uslijedilo iznenađenje! Naime, ispostavilo se da je to ni više ni manje Hrvatski film hrvatskog autora/redatelja! Imao sam prilike na youtubeu gledati takve slične stilski ušminkane kratke uratke koji se “furaju” na Hollywoodske spektakle, ali ti uradci su uglavnom bili strane produkcije, pa kad sam se uvjerio da i kod nas ima ljudi koji su sposobni napraviti nešto što se stilski i vizualno može staviti rame uz rame sa poznatim ratnim filmovima kao što su Black Hawk Down ili Battle Los Angeles, ostao sam zbilja iznenađen i zaprepašten čak! Brže bolje sam kliknuo na youtube kanal korisnika koji je upoladao taj video da vidim krije i se tu još što zanimljivo. I imao sam što vidjeti! Preko 10-ak kratkih filmova istoga autora, raznih žanrova, ali jednako kvalitetno napravljenih se nalazilo na weksflick youtube kalanu. Ubrzo sam saznao da iza tih filmova stoji Osječki fotograf i filmaš Vedran Marjanović “Wekster”. War Movie je odmah završio u našoj rubrici Online Kino: Ex-Yu Izdanje, a kopajući po netu ubrzo sam pronašao i dva bloga spomenutog autora, jedan posvećen njegovim forografijama – Wekster – Bloger.hr, te drugi posvećen njegovim filmovima – Weks Flicks. Da ne bi sve ostalo samo na tome, odlučio sam ga kontaktirati ne bi li nam on sam osobno rekao nešto više o sebi i svojim filmovima, jer neosporno je da je riječ o talentiranom čovjeku koji svakako zaslužuje malo više pozornosti. Pa evo što smo “izvukli iz njega” :))

Filmovi s Ruba: Dakle krenimo redom, Vedran Marjanović zvan Wekster, iz Osijeka, profesionalni fotograf, redatelj, autor…i?
Vedran Marjanović: … novopečeni suprug, neuspješni pisac, povremena domaćica i onaj na koje su vas roditelji upozravali kad ste bili mladi 🙂

FsR: Od kud nadimak Wekster?
VM: Hehe, to me uvijek ljudi pitaju, a obično svakom iz zabave kažem drugačiju priču. Jedna od posljednjih verzija je bila da je moj nadimak kombinacija vektora i rastera, dok je zapravo prava istina u tome da sam kao klinac obožavao Dexter’s Laboratory pa me jedan od mojih prijatelja počeo zvati Dexter – Wekster i tako je i ostalo 🙂

FsR: Koliko dugo se već baviš fotografijom, i kako si se uopće zainteresirao za to?
VM: Fotografijom sam se počeo baviti 2006. godine iz dva razloga, prvi je bio taj što sam želio fotoaparat kako bi zabilježio nekakva putovanja, a drugi jer sam vidio da to svako može, tj. barem sam tako mislio u to vrijeme.

FsR:  Što te ponukalo da se ti kao uspješan fotograf odlučiš pozabaviti i filmom, tj. režijom?
VM: Dok su drugi klinci sanjali da će jednog dana postati astronauti, ja sam sanjao da ću postati redatelj… ili jedan od nindža kornjača. Oduvijek sam obožavao sedmu umjetnost i divio se ljudima koji su bili u procesu stvaranja nečega što smo gledali u kinima ili na malim ekranima. Kad malo razmislim, cijeli život me nekako vodi prema tom cilju. Obožavao sam stripove gdje sam naučio nešto o kadriranju, počeo sam crtati što mi je uvelike pomoglo oko shvaćanja kako funkcioniraju svjetlo i sjene. U jednom periodu života sam se pozabavio glumom gdje sam shvatio da sam loš glumac ali sam u tom cijelom procesu naučio kako neke stvari funkcioniraju što mi uvelike pomaže i danas. Danas kao fotograf sve naučeno pretvaram u fotografiju, a u MIT dizajn studiju u kojem radim sam dobio veliku podršku šefova gdje sam imao prilike režirati i nekoliko reklama. Sve se jednostavno poklopilo.

FsR: Do sada si snimio preko 10-ak kratkih filmova raznih žanrova, možeš li nam reći nešto o tim uradcima? Koje bi od tih filmova izdvojio i zašto? Koji je zahtjevao najviše napora za izvedbu, te Od kud uopće crpiš ideje za te svoje kratkiše? Imaš li neke filmske uzore?
VM: Svaki od uradaka ima neku pozadinsku priču, “Screenplay” je nastao sasvim slučajno, krenuo je od kratkog testa da bi se na kraju proširio u nekoliko drugih ideja koje su mi pale na pamet. “Halloween Stories” (koji bi ove godine trebao dobiti nastavak) je rađen samo zbog toga jer mi je Noć vještica jedan od najdražih dana u godini i svake godine ga pokušavam nekako obilježiti, bilo to fotografijom ili videom. “Magic Toothpick” je inspiriran svijetom J.K. Rowling isto kao i “Boredom: Gossip, Magic & Teleportation”. “War Movie” je nastao uz pomoć jednog od mojih prijatelja (Marko Podgorščak), koji je okupio svoju airsoft ekipu, pomogao u snimanju i ispunio mi san o tome da probam napraviti jedan akcijski film. Imam jako puno filmskih uzora, odrastao sam uz filmove Tima Burtona, Spielberga, Ridley Scotta. Obožavam sve što su napravili Tarantino i Nolan. Jedan sam od onih koje obožavaju akciju Michaela Baya… ma ima ih još dosta.

FsR: Kako komentiraš uspijeh svog posljednjeg kratkometražnog uratka “How to survive a Zombie Apocalypse”? Spominjalo ga se i linkalo naveliko po raznoraznim portalima, a do sada ga je pogledalo preko 40-ak tisuća ljudi, što je impresivna brojka za “amaterskog” filmaša, pogotovo ako uzmemo u obzir da traileri naših profesionalnih filmova nemaju ni približno toliko otvaranja na youtubeu. Jesi li očekivao tako nešto, ili te iznenadio toliki interes?
VM: Uspjeh “Zombija” je ono što me veseli u današnje vrijeme, a to je da uz pomoć interneta kao medija svatko može naći svoju publiku. Znao sam da su zombiji dosta traženi na internetu pa sam se odlučio za filmić koji će biti inspiriran uratcima koje obožavam poput Resident Evila, The Walking Dead-a i Zombielanda. Doduše nisam očekivao da će se stvarno proširiti po svijetu, a pogotovo da će osvanuti na homepageu MSN-a ili na Debouru. U posljednjih mjesec dana, filmić je izašao na preko 40 sajtova što je za mene ogroman uspjeh i jako sam ponosan na taj uradak i ekipu koja ga je stvarala samnom.

FsR: Kad već spominješ ekipu! Znamo već da ti sam pišeš, režiraš i montiraš svoje filmove, te uz to još sam radiš i post-produkciju. Ali ipak ne možeš baš sve sam. Što je sa ostatkom ekipe – glumci, suradnici, make up, muzika? Tko su ti ljudi?

VM: Najveća podrška mi je moja žena (Sanja Martinović Marjanović), glumila je u nekoliko mojih filmića, u nekima je preuzela ulogu šminkerice a i sve cesce radi fotografije za “Making Of” i sl. Svestrana osoba 🙂

Ivan Majić i Marko Podgorščak mi pomažu u snimanju kad god imaju prilike i bez njih bi cijeli moj proces bio puno teži.

Što se glumaca tiče, svakim danom ih je sve više, a oni su: Aleta Bukvić, Domagoj Mrkonjić, Jasmina Pralija, Romana Pšeničnik, Matej Snopek, Matko Uršanić, Mario Sabolić, Ante Delač, Igor Šklebek, Airsoft ekipa iz Osijeka i novo pojačanje – Jakov Gavran.

Za glazbu je zadužen Mario Majkić koji je radio glazbu za većinu mojih filmova i bez njegove glazbe se ne može, dok je za većinu zvučnih efekata zadužen Toni Balog.

A tu je još i Manuela Lovrenčić, dizajnerica odjeće koja mi radi kostime (“The Other Woman” i “Halloween Stories”).

FsR: S obzirom da u svojim kratkim filmovima često koristiš specijalne efekte, vjerojatno dosta vremena potrošiš na pred-produkciju. Koliko ti vremena obično treba za to, i kako se pripremaš? Crtaš li storyboardove ili radiš pred-vizualizaciju?
VM: Ne radim ništa od navedenog jer znam otprilike koje su moje trenutne mogućnosti te si na konto toga na svakom snimanju malo podignem ljestvicu… naravno, zna se tu dogoditi i da neke stvari ne napravim dobro, ali zato učim na greškama. Večina efekata u današnje vrijeme je dosta jednostavna za odraditi, a najvažnije je pokušati napraviti efekt da ne izgleda otrcano i jeftino.

FsR: Tvoji filmovi izgledaju estetski veoma lijepo i profesionalno. Neosporno je da u tome talenta ima veliku ulogu, ali koliku ulogu u tome ima i oprema koju koristiš? Kakvu opremu uopće koristiš, kameru, fotoaparat?
VM: Hvala 🙂 Oprema igra dosta veliku ulogu u tome. Koristim Canonove fotoaparate (5Dmk2, 7D i 550D) isto kao i objektive. Dosta me ljudi pita kako dobijem filmski izgled na svojim uratcima i većina ih misli da je to samo par klikova u kompjuteru i promjena kolorita. Tako nešto ne postoji, jer ako nemate dobru snimku, onda vam ni bilo koji plugin nece pomoci. Da bi taj izgled bio potpun potrebno je dobro kadrirati sve vaše scene, paziti da nemate nekakvih stvari koje odvlače pozornost, pravilno osvjetliti scenu, imati uvjerljiv zvuk i glazbu, dobro odrađenu montažu i naravno uvjerljive glumce… uglavnom apsolutno sve što sadrži bilo koji pravi film.

FsR: Što je po tvom mišljenju onako generalno najzahtjevniji aspekt u procesu stvaranja amaterskog/niskobudžetnog filma? Smišljanje priče, pisanje scenarija, traženje lokacija, snimanje ili post-produkcija?
VM: Svaki dio je zahtjevan na svoj način, lokacije su uvijek problem jer patim od velikih lokacija koje ne mogu dobiti ili su previše daleko, ali je najveći problem pronaći prave ljude, tj. Istomišljenike koji će u tom periodu živjeti za taj filmić poput tebe. Pošto su sve to amaterski uradci, teško je uskladiti vrijeme kad su svi slobodni, računati na dobro vrijeme ako su vanjske lokacije u pitanju i sl. Da ne govorim o tome koliko vrijeme brzo prolazi kad se zabavljaš na “setu”…

FsR: Kako financiraš svoje uratke? Žrtvuješ li svoj novac za umjetnost ili se nađe tu i tamo koji “sponzor”?
VM: Zasad sve filmove financiram sam, dosta rekvizita posuđujem pa u biti najviše novaca odlazi na šminku i cugu. Nisam još bio u potrazi za sponzorima, ali je i to u planu jer bi nekako htio nagraditi svu tu ekipu koja surađuje samnom.

Ljudi troše novac na razne oblike zabave, ja ga koristim za ovaj koji je zasad poprilicno jeftin jer kad zbrojim, mislim da nisam više od 200 kn potrošio po filmu.

FsR: Jesi li upoznat sa domaćom amaterskom filmskom scenom, autorima, filmovima? Ima li netko ili neki naslov koji bi izdvojio?
VM: U Osijeku ima nekoliko filmaša, povremeno se nalazimo, razgovaramo o idejama, savjetujemo jedni druge, ali zapravo koristimo to vrijeme kako bi sjedili u kafiću i ne radili ništa. Nedavno sam upoznao zanimljivu ekipu istomišljenika preko facebook grube Balkanski Youtuberi gdje ima stvarno zanimljivih i kreativnih ljudi. Ne bi nikoga posebno izdvajio jer je svatko od njih poseban na svoj način i vrijedan vaše pozornosti.

FsR: Kakvo mišljenje imaš o hrvatskoj kinematografiji općenito?
VM: Hrvatski filmovi su puni patetike i poprilično su dosadni. Čini mi se da su svi filmovi pravljeni samo za jednu svrhu, a to je da popune nedjeljni večernji termin na HRT-u. Ono što me užasno živcira je ako bilo tko pogleda 10 foršpana za naše filmove primjetit će: depresiju, teatralnost, domovinski rat i gole žene. Po meni samo jedan film koji ima sve navedeno funkcionira, a to je Matanićeve “Fine, mrtve djevojke”.

Ne znam tko iz Ministarstva odabire projekte koji će dobiti poticaj, ali zašto to uvijek mora sadržavati gore navedene stvari? Ak mora baš biti rat u filmu, zašto se non stop vracati u prošlost, zašto ne napraviti nešto novo, zanimljivo, lakše gledljivo? Takve stvari će nam vratiti publiku u kina i vjeru u našu kinematografiju.

Super mi je to što je makar “Koko i duhovi” privukao gledatelje, bilo mi je užasno drago što je Marasović imao prilike pokazati svoj “Show must go on” koji mi je bio pravo osvježenje. Vjerujem da ima hrpa talentiranih mladih filmaša koji bi mogli odvesti našu kinematografiju u pravom smjeru.

FsR: Šta bi savjetovao mladim filmašima, posebice onima iz amaterskih/nezavisnih krugova?
VM: Snimajte ono što želite i uživajte u tome koliko god možete.

FsR: Izjavio si jednom prilikom da još nisi spreman za dugometražni film (iako vjerujem i to će kad tad doći na red), ali da imaš u planu snimiti web seriju. Možeš li nam reći nešto više o tome i ostalim planovima za budućnost? Imali tu ambicija za nešto više od kratkiša, da li se namjeravaš i dalje baviti filmom, te kakve bi filmove volio snimati?
VM: I dalje stojim pri tome jer smatram da moram još puno toga naučiti. Imam veliku želju snimiti web seriju, nekoliko je ideja na papiru ali zasad ne bi niti jednu od njih spominjao dok ne budem vidio s kojom ću prvo krenuti. Naravno, za tako nešto će mi biti potrebni sponzori pa ih slobodno šaljite u mom smijeru 🙂

Ambicije su velike, ali treba ostati prizeman i ne očekivati previše kako se ne bi razočarao. Snimati ću filmove i fotografirati dokle god budem imao snage za to, nadam se još jako dugo.
Volio bi snimati filmove koji su bazirani na Slavenskoj mitologiji koja je poprilično bogata i nedovoljno iskorištena u filmovima. Nedavno sam komentirao kako bi volio snimiti pravu ekranizaciju “Šume Striborove” ili nešto slično, jednako bajkovito.

Ovim putem se zahvaljujem Vedranu na izdvojenom vremenu, te mu u ime svih kolega Filmova s Ruba želim sreću u daljnem radu. Vedran inače trenutačno radi na jednom kratkom fantasy filmu kojeg ćemo imati prilike pogledati već narednog tjedna.

Slike sa snimanja