Specijal

Najbolji filmovi iz 2012. by Dragonrage

Znam, znam da već debelo kasnim sa ovom listom, te da smo već pošteno zagazili u Veljaču i 2013., te da su svi filmski sajtovi, što domaći što strani svoje liste najboljih i najgorih naslova već odavno objavili još tamo oko Božića i Nove Godine. Na žalost, zbog određenih događanja u mom privatnom životu (izgubio posao, oženio se, preuređivao kuću, dobio dijete) prošle godine sam filmove gledao nešto manje nego prijašnjih godina. Tako je primjerice bilo momenata kada sam u razdoblju od tri mjeseca pogledao svega 3-4 filma. Samim time odlučio sam si uzeti još dodatnih mjesec dana za nadoknadu barem jednog dijela toga što sam propustio pogledati ranije. I zaista moram priznati da sam u prošlom mjesecu pogledao veliki broj propuštenih naslova, iako ne baš sve koje sam htio pogledati a koji bi se možda našli na listama najboljih ili najgorih naslova. Ali šta je tu je.
Kao i 2011., tako se i u 2012. moglo bez problema naći mnoštvo dobrih i kvalitetnih naslova, posebice izvan okvira Hollywooda. Iako je i Hollywood izbacio par dosta dobrih naslova u kojima sam ja osobno uživao. Također, i ovaj put moram ponoviti kako su ovo moje osobne liste, moji osobni favoriti koje sam odlučio izdvojiti zbog ovih ili onih razloga koje ću pokušati obrazložiti za svaki film. Netko će se složiti sa mnom, netko neće, ali u tome i jest bit osobnog stava i mišljenja. A moram još reći i to da redoslijed filmova na listi nije nužno onakav kako ga vidite, tj. npr. film koji se nalazi na 1. mjestu nije nužno moj No1 film 2012., ili film koji se nalazi na 2. mjestu nije nužno moj No2 film 2012., ali se oba filma definitivno nalazi u top 5. Sada kad sam i to razjasnio, krenimo…

najbolji iz 2012

1. The Bullet Vanishes (2012)

The Bullet Vanishes

Kineska misteriozna akcijska krimi triler drama redatelja Chi-Leung Lawa, o dva ekscentrična detektiva koji istražuju niz misterioznih i čudnih ubojstava za koje mještani optužuju kletvu iz razloga jer su metci kojima su žrtve ubijene jednostavno nestali. Odmah na početku ću reći da The Bullet Vanishes djeluje kao Kineski odgovor na Sherlocka Holmesa iz 2009. te da sa tim filmom dijeli mnogo sličnosti (pa čak i besramno kopira jednu prepoznatljivu scenu iz tog filma). Zapravo, moglo bi se čak reći da ovo i JE Kineska inačica Sherlocka Holmesa, ali ne mogu reći da me to imalo smetalo. Naprotiv, mogu slobodno priznati da mi se “Bullet” svidio čak i mrvicu više nego Sherlock Holmes. Smješten u 30-e godine prošlog stoljeća, film je prava vizualna poslastica jer je sve usavršeno do najmanjeg detalja. Ali ono što me najviše oduševilo su kao prvo izvrsni likovi, dva detektiva koji također pomalo podsjećaju na dvojac Holmes-Watston. Jedan je mozak, i pomalo ekscentričan u svojim metodama istraživanja, a drugi je “mišić”, odnosno u ovom slučaju (najbrži) revolveraš (u regiji), te se njih dvoje savršeno nadopunjuju. Zatim, tu je i izvrsna priča koja drži gledatelja u neizvjesnosti do samog kraja, te nudi uistinu zanimljiv twist koji me iznenadio. I na kraju akcija koje iskreno i nema mnogo, ali kad je kima, onda je maestralno režirana.
Uglavnom, jedna velika preporuka za sve ljubitelje azijskog filma, Sherlocka Holmesa i dobrih trilera.

2. The Raid (2012)

120x160 Le Raid

Indonezijski akcijski borilački film redatelja i scenarista Garetha Evansa o skupini specijalaca koji izvrše raciju u zgradi u kojoj vlada nemilosrdni narko boss, no racije ubrzo postane borba za preživljavanje. Iznimno brutalan i žestok akcijski film, jedan od najboljih ako ne i najbolji akcijski film 2012. koji koristi veoma jednostavnu i već mnogo puta isprobanu Die Hard formulu – jedna lokacija (u ovom slučaju zgrada), jedan lik, na desetke negativaca = show time!). Mnogi filmaši su već iskoristili tu forumu, neki sa manje, neki sa više uspjeha, ali kada u igri imate lude indonezijske i tajlandske kaskadere koji su se spremni i pošteno polomiti za dobru i žestoku akcijsku/borilačku sekvencu, glavnog glumca koji se spreman učiniti isto (izvrsni Iko Uwais), i redatelja koji zna kako to sve izrežirati i uprizoriti, onda dobijete neke od najluđih akcijskih scena koje se redaju jedna iza druge i obiluju slomljenim udovima, machetama, razbijenim glavama, i nadasve bolnim stuntovima. Naravno, priča je u ovom slučaju stavljena u drugi plan i veoma je jednostavna, ali ipak nije u potpunosti zapostavljena. Pa tako The Raid ipak nije samo “video igra” u kojoj glavni junak ide od kata do kata u ubija sve po redu. Imamo tu braću na suprotnim stranama i korumpirane policajce, a na momente i creepy horror atmosferu koja para zrak napetošću. Nastavak koji se već snima će se navodno malo više pozabaviti detaljima priče koja je uopće dovela do događaja iz ovog filma, te se jednako usredotočiti i na priču kao i akciju. Ali to nam ostaje tek za vidjeti.
Jedina zamjerka koju imam u vezi ovog filma je zadnja borba. Bila mi je malo predugačka i mrvicu zamorna, te ne baš inovativna i atraktivna u odnosu na sve prethodne borbe koje su se međusobno razlikovale. te je svaka imala nešto svoje. Ali izuzev toga, The Raid je genijalan akcijski film koji svaki fan žanra jednostavno mora pogledati!

3. Universal Soldier: Day of Reckoning (2012)

rb_US4poster_red

Akcijski SF neo-noir triler sa elementima horrora redatelja i scenarista Johna Hyamsa o čovjeku kojem pred očima ubiju obitelj, pa nakon što se probudi iz kome on krene pronaći odgovorne za taj čin. Ali ispostavi se da nije sve onako kako se čini na prvu ruku. Prije svega, svaka čast redatelju jer trebalo imati i muda i pameti da se snimi nešto ovako jedinstveno i drugačije u odnosu na prethodne filmove, posebice kad se uzme u obzir naslijeđe koje ti filmovi nose! Mislim, imate ovaj film koji se zove Universal Soldier (Day of Reckoning) koji je svojevrsni nastavak akcijskog filma iz 90-ih godina s Van Dammeom i Dolphom (koji ponavljaju svoje uloge ovdje, samo u daleko manjoj minutaži i sa posve drugim karakterizacijama) koji je već postavio neke standarde i smjernice u priči, te dao naslutiti publici što može očekivati od filma pod naslovom Universal Soldier (ne baš nešto pretjerano pametno reći će neki).
I sad, s jedne strane imate publiku kojoj se nikada nije svidio ni jedan od prethodnih Universal Soldier filmova, većina možda nije ni pogledala ni jedan od tih naslova jer je za njih to ništa doli jeftini akcijski trash, te od ovog nastavaka isto očekuje još jedan jeftini usrani i priglup DTV akcijski film sa propalim akcijskim glumcima. No ta publika nikada vjerojatno neće saznati da je ovaj nastavak nešto daleko bolje, daleko složeniji, daleko pametniji (a usudim se reći i kompleksnije), i drugačije od onoga što može bit očekuju. S druge strane imamo publiku, fanove akcijskog žanra od kojih su neki i obožavatelji originalnoga filma (kao i nekih njegovih nastavaka) koji također očekuju jednostavnu (i može bit priglupu) akcijsku razbijačinu s hrpom akcije i mrtvih. Oni će to bez sumnje i dobiti jer u zadnjih 20-ak minuta filma toga ima na pretek, ali će također dobiti i daleko više nego što su očekivali, horor SF neo-noir triler sa zanimljivom, pa čak i složenom pričom, a nekima od njih se to možda i neće svidjeti. Ali nemoguće ugoditi svima s obzirom da projekt ima određenu prošlost koja ga prati, kao što je to slučaj sa Universal Soldier serijalom.
Način na koji je Hyams pristupio ovom filmu, i na koji ga je režirao mi je naprosto genijalan. Sve skupa više djeluje kao neka vrsta sporog i na momente jezivog misterioznog horor trilera sa tajanstvenom atmosferom i mind fuck pričom koja je kao savršena za takav redateljski pristup. Priča je mind fuck na najbolji mogući način iako se na momente može činiti “konfuznom” ili nejasnom, gotovo kao u filmovima Davida Lyncha, samo što ju je ovdje mnogo jednostavnije pratiti i shvatiti. Ali kad na kraju svi detalji slagalice sjednu na svoje mjesto, gledatelj napokon dobiva uvid u širu sliku, i sve funkcionira savršeno. Neki će reći da je to jednostavna priča o osveti, ali ti neki nisu u pravu jer ovo uopće nije film osvete. Iako, osveta je okidač koji pokrene slijed događaja, ali iza osvete su skriveni daleko veće stvari, kao što rekoh “veća slika” koja uključuje vladine zavjere, tajne vojne programe, te odmetnute univerzalne vojnike koji imjau svoju svijest, te potragu jednog čovjeka koja potpuno podsjeća Apokalipsu Danas na najbolji mogući način. Način na koji je priča ispričana iz perspektive glavnog junaka me podsjetilo na Memento, jer baš kao i tom filmu, tako i ovdje publika otkriva koji se vrag tu zbiva zajedno sa glavnim junakom, tj. publici se ništa ne objašnjava unaprijed, publika skoro pa nikada nije ispred gl. junaka. Ali opet mnogo je jednostavnije pratiti priču nego u Mementu i sve što trebate učiniti je obratiti pažnju na neke detalje. Da, koliko god će se neki iznenaditi na spomen ovoga, ali ovo je jedan od onih filmova gdje publika zapravo mora koristiti svoj mozak da bi razumjela neke stvari u priči, i pratiti što se zbiva…a ne se isključiti i samo buljiti u prazno. A tu je i par izvrsnih twistova koji funkcioniraju izvrsno unutar priče. Neki su možda mrvicu predvidljivi, ali generalno to ne smeta.
I na kraju ne smijem zaboraviti akciju koja je u ovom filmu jednostavno prejebena…krvava i brutalna, te maestralno režirana! Način na koji su ove akcijske scene režirane, snimljene, montirane i izvedene je bolji nego u većini velikih Hollywoodskih filmova, a Hyams jr. je tim scenama bez pogovora posramio mnoge velike Hollywoodske igrača. Stvarno se nadam da će ga veliki studiji primijetili i dati mu veće budžete za njegove nadolazeće projekte, jer čovjek ima puno previše (autorskog i redateljskog) potencijala da bi ostao zaglavljen u DTV (ili nezavisnim) filmskim vodama. Ali onda opet, s obzirom da velike studije vode uglavnom kreteni koji vole sve kontrolirati, možda i bolje za njegov autorski pristupa filmu da bude izvan tih studija. Bilo kako bilo ja se samo nadam da će napraviti još jedan Unisol film na svoj način, prema svojoj viziji, jer me tako prokleto interesira da vidim u kojem smjeru bi krenula!?
Sve u svemu, da li je ovo savršen film… ne, nije (iako mi sada trenutačno ne pada na pamet ni jedna loša stvar u njemu)…ali da li je izvrstan zbog načina kako je redatelj Hyams pristupio svemu skupa i napravio nešto sasvim drugačije od onoga što su mnogi vjerojatno očekivali (ako su uopće išta očekivali) od filma zove Universal Soldier?? O da! Još jedna preporuka samo tako…

4. Looper (2012)

looper_ver14_xxlg

Akcijska SF triler drama redatelja i scenarista Riana Johnsona koji Joeu, ubojici koji ubija mete iz budućnosti, te besprijekorno obavlja svoj posao sve dok jednog dana iz budućnosti ne stigne starija verzija njega samoga! Odmah na početku ću reći da sam se ovome filmu neizmjerno veselio jer su sama ideja i koncept zvučali i više nego obećavajuće. A tu je i moj omiljeni Bruce Willis. Moram priznati da me sve skupa nije ni najmanje razočaralo. Looper je izvrstan, te sve skupa baš onako dobar mix drame, trilera, SF-a i akcije. Odlična ideja, odličan koncept, skoro pa “originalno” jednim dijelom, vrlo pametno osmišljeno i napisano, te vrhunski izvedeno. Svidjela mi se priča i način na koji je sve skupa posloženo, a posebice kraj. Obično kod ovakve vrste filmova koji se bave putovanjem kroz vrijeme postoje neke rupe u priči koje jednostavno ne funkcioniraju, ili ajmo to tako reći, malo “kvare” priču (npr. Timecop, volim taj film, ali ima jednu veliku rupu u priči). Bilo je i u Looperu par trenutaka kada sam imao taj osjećaj, ali vrlo brzo je ta “rupa” bila objašnjena i opet je sve sijelo natrag na svoje mjesto. Bilo je komentara kako je priča zbunjujuća, ali ja se ne bih složio sa time. Veoma lako ju je pratiti i razumjeti, samo je potrebno zapamtiti par detalja s početka filma, kad se publici objašnjava kako to sve skupa funkcionira, jer je sve dobro objašnjeno. Joseph Gordon-Levitt je stvarno izvrstan ovdje, što izvedbom, što izgledom. Sličnost sa Willisom se vidi. A i Willis je bio u elementu ovdje, i zapravo glumi nakon dosta vremena, i to dosta dobro. Plus bio je pure bad ass u nekim scenama (oduševila me scena kada očistiti cijelu sobu “revolveraša”). Također, iznenadilo me koliko je Looper krvav i nasilan film, nisam očekivao toliku količinu krvi. Dizajn budućnosti je bio zanimljiv, ništa ništa pretjerano i nabrijano, ali dovoljno da nam se da do znanja da je radnja smještena u budućnost. Akcijske scene su bile OK, ništa što bi me pretjerano oduševilo, ali stvarno nisam bio razočaran tim aspektom filma (iako s onim “futurističkim” pištoljima se ne može kurca pogoditi lol).
U svakom slučaju…izvrstan film, posebice za današnje pojmove kad se takvi novi i zanimljivi (pa čak i originalni) naslovi teško nalaze. Preporuka..

5. The Grey (2011)

The Grey

Avanturistička akcijska drama redatelja Joea Carnahana o skupini preživjelih čiji avion se sruši negdje na snijegom okovanoj Aljasci, gdje ih su primorani osim sa hladnoćom i snijegom voditi borbu za život protiv čopora nemilosrdnih vukova koji ih proganja u stopu. Od kako ga je tamo 2008. Taken vinuo u akcijske vode i prezentirao kao uvjerljivog filmskog razbijača, unatoč tome što je sad već u svojim 60-ima, Liam Neeson zadnjih par godina pari i žari kino dvoranama kao novi macho man, i kako se čini uživa u tom svom novom statusu. Kad sam prvi put čuo za The Grey, prvo što mi je palo na pamet je bilo – “Liam Neeson vs Wolfs!! Hell yeah! Bring it on!”. Ali ispostavilo se da je The Grey daleko više od tek običnog, još jednog akcijskog filma u nizu. Zapravo, to i nije akcijski film u onom punom smislu tog žanra, već prije svega drama o preživljavanju – borba čovjeka protiv prirode i protiv sebe samoga. Jeste da je pretjeran u nekim momentima, i jeste da ima nekim stvari u njemu koje možda i nisu logične, ali uspio me zadržati na rubu mog sjedišta do samog kraja, uspio me je natjerati da marim za te likove, i uspio me je natjerati da se čak i naježim na samom kraju. Pohvale idu na račun Neesona i njegove izvedbe, izvrsne fotografije, izvrsne pomalo depresivne i mračne atmosfere, muzike koja je doprinijela toj atmosferi (ova TEMA ubija), te genijalnog kraja koji je meni osobno dignuo film na jednu višu razinu.
The Grey je film sa dušom i srcem koji se meni osobno svidio više nego spomenuti Taken kad je Neeson u pitanju, i svakako ga pogledajte ako već niste.

6. The Expendables 2 (2012)

expendables2

Akcijski old school spektakl redatelja Simona Westa o skupini plaćenika koji krenu osvetiti svog palog druga nakon što…ma znate što, mislim da uopće nema potrebe da vam dalje objašnjavam o čemu se točno radi u ovom filmu jer to i onako nije važno. Expendablesi 2 nisu savršen film, k vragu, nisu čak ni dobar film kad bi ga krenuli secirati u detalje i pričati o glumi, scenariju ili pak nekakvoj karakterizaciji likova. Ali je film kakav sam ja želio da bude, i kakav sam htio pogledati još od malih nogu kad sam po prvi puta gledao kako Van Damme pravi špage i lupa kružne udarce likovima u Bloodsportu, ili kako Stallone i Schwarzenegger tamane na desetke i desetke zlih momaka u Cobri, odnosno Commandosu. Akcija, on-lineri, pa opet akcija, pa opet on-lineri i tako redom, nema tu neke mudrosti, niti ju valja tražiti u ovom filmu. Gledati Arnia, Stallone i Willisa kako rame uz rame tamane na desetke i desetke negativaca, a onda im od nikuda u pomoć pristigne Chuck Norris mi je ozarilo lice i učinilo me opet 10-godišnjakom na tih sat i pol, te mi pružilo najzabavnije kino iskustvo u 2012. Zapravo, toliko sam se zabavio uz ovaj film da sam ga još jedanput išao gledati u kino. Naravno, moglo je sve skupa biti i bolje (uvijek može), i naravno da se EX2 ne može mjeriti sa ponajboljim klasicima spomenutih akcijskih zvijezda, ali EX2 su ostvarili moj dječački san i nisu me razočarali. A posebice mi je bilo drago da je moj dječački idol Van Damme doslovno ukrao film svojom genijalnom izvedbom, odigravši jednog od najboljih (i najzabavnijih) negativaca u 2012. (tek toliko da se zna, slijedi ga Bane iz The Dark Knight Rises). Preporuka? Hmmm…samo nostalgičarima kojima ti stari “dedeki” još nešto znače u životu, kao meni npr.

7. Intouchables (2011)

Intouchables

Francuska komična drama redateljsko scenarističkog dvojica Oliviera Nakachea i Erica Toledanoa o  kvadriplegičaru koji se sprijateljuje sa tamnoputim mladića koji postaje njegov skrbnik iako nema apsolutno nikakvog medicinskog obrazovanja. Film baziran na istinitim događajima, i film koji je meni nekako promaknuo ispod radara pa na žalost nije završio među najavama na Filmovima s Ruba, već sam i ja kao i dobar dio publike saznao za njega sasvim slučajno preko nekog foruma. Ali ujedno i film koji me naprosto osvojio i oduševio svojim humorom i “toplinom”. Baš ono “feel good” film sa izvrsnim glumačkim izvedbama koji čovjeka u potpunosti rastereti njegovih problema u tih 100-injak minuta.
Preporuka u svakom slučaju…

8. Killer Joe (2011)

Killer Joe

Komični krimi triler redatelja Williama Friedkina o detektivu pod imenom Joe koji sa strane radi kao profesionalni ubojica. Film koji započne sa krupnim kadrom “grma” (Eng.- bush)  Gine Gershon (ako znate na što ciljam hehe), i završi bizarnom, urnebesnom i preludom 15-minutnom scenom koja je filmu priskrbila rejting NC-17 (iako s obzirom na količinu golotinje mlade glumice Juno Temple kroz film, ta scena na kraju zasigurno nije bio jedini razlog za taj rejting), teško da može biti loš. I uistinu nije! naprotiv…izvrstan je! Volim Friedkina kao redatelja, posebice njegove starije naslove kao što su The ExorcistThe French Connection te To Live and Die in L.A., ali čovjek već godinama nije snimio pošten film. A tu je i ljepuškasti Matthew McConaughey, glumac kojeg vežem isključivo uz glupave romantične komedije, i kad se to dvoje poveže, moram priznati da sam unatoč svemu bio pomalo sumnjičav u vezi ovog naslova. Ali kako li su me samo iznenadili obojica! Friedkin svojom genijalnom režijom i svojim oko za dobar kadar, te McConaughey sa svojom genijalnom izvedbom kojom je ukrao film. Tog čovjeka ne mogu više gledati istim očima nakon ovog filma. A pohvale idu i na račun spomenute Gine, te Thomasa Hadena Churchakoji me nebrojeno puta nasmijao kroz film. Najslabija karika u cijelom filmu mi je bio Emile Hirsch čija gluma mi jednostavno nije baš najbolje sjela. Njegova izvedba je djelovala pomalo usiljeno i ne baš uvjerljivo. Ali opet, nije mi to zasmetalo toliko da bi mi uništilo kompletan filma…kak da ne.
Preporuka, ali uz određenu dozu opreza, jer ovo možda ipak ne bude film po vašem guštu…a opet, možda i bude. Ali nećete to saznati ukoliko ga ne pogledate hehe…

9. A Company Man (2012)

A Company Man

Korejska akcijska triler drama redatelja i scenarista Mi-jung Kima o naoko posve običnom poslovnom čovjeku koji je zapravo profesionalni plaćeni ubojica koji radi za naoko posve običnu kompaniju koja je zapravo paravan za organizaciju koja se baci ugovaranjem ubojstava. Još jedan od filmova kojem sam se neizmjerno veselio, tim više jer me podsjećao na naslove kao što su A Bittersweet Life i The Man From Nowhere, a koji spadaju među meni bolje i draže (Korejske) naslove. Priznat ću odmah da A Company Man nije niti A Bittersweet Life niti The Man From Nowhere, iako sa oba dijeli sličnosti, ali mu fali “ono nešto” što ta dva filma imaju. Ali unatoč tome, daleko od toga da je riječ o lošem filmu, ili čak osrednjem. Naravno, u tom slučaju ga ne bih niti stavio na listu  hehe. Ono što mi je nekako najviše zasmetalo je to što na momente djeluje mrvicu prespor i što je predugačak malo. Doduše to možda samo djeluje tako jer ritam filma nije baš najbolje ujednačen. Ali ne mogu reći da sam na kraju krajeva ostao razočaran jer bilo je tu dosta vraški dobre i stilizirane akcije, posebice u finalu filma. Korejanci još uvijek znaju svoj posao, šta je, je…
Ako su vam se svidjela dva prethodno spomenuta filma…svakako preporuka.

10. Lobos de Arga aka Game of Werewolves (2011)

Lobos de Arga aka Game of Werewolves

Španjolska avantrustička horror komedija redatelja i scenarista Juana Martíneza Morenoa o mladiću koji se vraća u svoje rodno selo kako bi prisustvovao tamošnjoj fešti. No, ono što on ne zna, a saznat će na teži način jeste da ga mještani namjeravaju žrtvovati vukodlaku zatvorenom u obližnjem dvorcu (ili nešto takvog tipa) kako bi skinuli kletvu sa sela. Moram prije svega reći da sam se kao klinac od svih filmskih čudovišta najviše užasao vukodlaka. Sjećam se još i dan danas prizora iz filma The Wolf Man iz 1941. kad se jednom prikazivao na TV-u (a možda je bilo riječ i o nekom od nastavaka), danima nisam mogao spavati. Pa čak i tamo 1994. epizoda TV serije X-Filesa – Shapes me uspjela uznemiriti. Danas se toga naravno prisjećam sa osmijehom na licu, pa nisam ni očekivao da će me ovaj film zastrašiti. Ako se mene pita, Španjolci su oduvijek znali snimiti dobru horror komediju (pogledajte npr. El día de la bestia), pa im je tako i ovaj puta to pošlo za rukom. Game of Werewolfs je nadasve zabavan film koji će vas prije svega nasmijati, a mene svakako je. Osim humora, ono što me najviše osvojilo je to da je u cijelosti napravljen na old fashion način, bez CGI. Kod izgleda vukodlaka korištena je isključivo prostetika, a pretvaranje iz čovjeka u vukodlaka je napravljeno u segmentima. Isto tako, za pojedine scene su korištene makete.
OK, možda je u jednom momentu mrvicu preblesav, ali generalno, Game of Werewolves je vraški dobra zabava i preporuka za sve željne istoga.

11. Jack Reacher (2012)

Jack reacher

Akcijska krimi drama scenarista i redatelja  Christophera McQuarriea, koja se bazire na jednoj od 15-ak popularnih knjiga koje je napisao Lee Child , a radi se o bivšem vojnom policajcu koji luta Amerikom i bori se protiv organiziranog kriminala i zavjera. Da vam (opet) budem iskren, ja i nemam neku pretjeranu naviku čitati romane i knjige. Nije da me ne interesira, čak sam se jedno vrijeme bio pošteno navukao na avanturističke romane Clivea Cusslera, ali uz sve ostale obveze u svom životu, jednostavno ne nalazim dovoljno vremena za čitanje. Plus što je film moj najdraži medij, pa se njega i držim. Samim time moram reći da nisam pročitao ni jedan roman Lee Childa, iako od nekih svojih kolega i prijatelja čujem da su zaista dobri, i da bih ja najvjerojatnije uživao u njima. Isto tako moram reći da mi je unatoč svom tom ludiranju u privatnom životu (za što ja uopće nit ne marim), Tom Cruise veoma drag kao glumac, te da po meni on u zadnjih 10-ak godina skoro pa da i nije snimio loš film. Iako je bilo tu slabih i osrednjih ostvarenja kao što su Valkyrie ili Lions for Lambs, ali ne o onih ne gledljivih. Od Reachera sam očekivao da bude još jedan dobar film u nizu, ali ne i nešto više od toga. Ali Reacher me itekako uspio iznenaditi pa se prometnuo u meni osobno jedan od dražih Cruisovih filmova općenito. Iako je po trailerima djelovalo da je Reacher još jedan nabrijani akcić u nizu, on to zapravo nije. Reacher je prije svega misteriozni vojni triler u maniri primjerice Generalove Kćeri (samo bolji) i veći aspekt je stavljen na priču i sam tijek istrage nego akciju. Iako akcije naravno ima, i kad je ima onda je uistinu dobra, ali prizemna, bez nekog pretjerivanja. Naravno, film nije ništa revolucionarno i neviđeno, niti to želi biti, ali je uistinu dobar primjerak akcijskog trilera u kojem nema nit CGI-a, nit megalomanskih akcijskih sekvenci od kojih boli glava. Velike pohvale idu na račun Toma Cruisea koji je ponovno dao 110% od sebe, kako glumački, tako i u akcijskim scenama gdje je opet osobno izveo skoro pa sve opasnije stuntove, uključujući i vožnju  tijekom po meni jedne od najboljih filmskih potjera na filmu u zadnjih par godina. A pohvale i na račun izvrsne glazbe koja je meni osobo digla film još više, a i Rosamund Pike je zasita bila privlačna ovdje (znam, jadno od mene, ali šta ću, ipak sam muškarac hehe).
Voljeli vi Cruisea ili ga mrzili iz dna duše, Reacher je ipak film koji se itekako isplati pogledati, pa stoga velika preporuka.

12. Argo (2012)

Argo

Triler drama redatelja Bena Afflecka temeljena na istinitim događajima, o misiji spašavanja 6 američkih talac iz Irana 1979 godine, kad se odigrala poznata opsada američke ambasade. Ovih 6 uspjelo je izaći iz ambasade i dokopati se privatne kuće te je plan nekako doprijeti do njih. ALI… plan je malo… drugačiji od onog što bi mogli pomisliti. Da bi imali legitimni razlog zašto su u zemlji, spasioci moraju smisliti način da uđu u Iran, a ideja je da – snime film. Publika, a Boga mi i kritika nikada nije bila sklona Afflecku glumcu, te se po njemu pljuvalo sve u 16. Meni je pak oduvijek bio drag, čak i u razdoblju dok ga je Hollywood pokušavao progurati kao novu akcijsku zvijezdu gurajući ga u filmove ako što su Reindeer GamesPearl HarborThe Sum of All FearsDaredevil ili pak Paycheck. Iako sve redom osrednji i ne baš najbolji filmovi, Affleck mi je u njima uvijek bio OK, te mogu bez imalo srama reći, uvjerljivi u ulozi akcijskog junaka od kolege mu Matta Damona kojeg zbog baby face face jednostavno nisam mogao progutati kao akcijskog junaka. Bilo kako bilo, Affleck je ipak svim tim mrziteljima opalio pljusku, i to sad već treći put za redom, jer se ispostavilo da je Affleck redatelj već treći put za redom snimio/režirao izvrstan film. Da vam budem iskren, njegov redatelji prvijenac Gone Baby Gone još nisam imao prilike pogledati, ali zato su me The Town i Argo osvojili na prvu (doduše, The Town mi je nešto draži nego Argo, ali ništa zato). Politička drama sa malom dozom humora i velikom dozom napetosti u zadnjih 20-ak minuta, te pričom koja djeluje toliko naivno i filmski da bi čovjek pomislio kako nema šanse da je to istinita priča. OK, vjerujem da su za potrebe filma neke detalje i malo prilagodili i nabrijali, ali ipak.
Bilo kako bilo, voljeli vi Afflecka ili ne, Argo je definitivno film koji se isplati pogledati.

13. How I Spent My Summer Vacation aka Get the Gringo (2012)

GET_THE_GRINGO_onesheet(A4)

Žestoka akcijska crno-humorna komedija redatelja i ko-scenarista Adriana Grunberga o kriminalcu koji tijekom bijega u Mexicu doživi nesreću te ostane bez novaca iz pljačke i završi u jednom lokalnom zatvoru “El Pueblita” koji više djeluje kao “najsejbaniji shooping centar na svijetu” ograđen bodljikavom žicom i snajperima nego kao zatvor za prekaljene kriminalce koji čak nose i oružje unutar tog zatvora. Nije nikakva tajna da Amerika naprosto mrzi Gibsona zbog njegovih rasitičkih ispada, te da bojkotiraju njegove novije filmove (kako publika tako i producenti/distibuteri), a to je bio i jedan od razloga zašto je Get The Gringo u Americi završio u DTV (direct to video) distribuciji. Ali šta Amerikanci znaju što valja, tim više kad su im hitovi u kinima naslovi kao što su The Twilight Saga: Breaking Dawn – Part 2 ili pak Identity Thief. Hvala Bogu, mi u Hrvatskoj smo imali prilike pogledati Get The Gringo na velikom platnu, gdje je ako se mene pita, Gibsonu i mjesto. Bilo ako bilo, ovim filmom je Gibson uspio dokazati da je još uvijek onaj stari otkačeni zafrkant sa dozom ludosti kojeg se dobro sjećamo iz Lethal Weapon serijala ili pak Mavericka. Get The Gringo djeluje kao svojevrsni neslužbeni “šareniji” nastavak filma Payback u kojem Gibson ponovno igra kriminalca koji samo želi svoj novac i usput pomaže “dami (i njezinom sinu) u nevolji”, te se svojski trudi podvaliti zlim dečkima. Krase ga brzi ritam, crni humor, krvavo nasilje, zanimljive spletke, te jedan od najgorih imitacija Clinta Eeastwooda ikad, ali ujedno i vraški zabavna imitacija.
Ako (još uvijek) volite Gibsona, Leathal Weapon filmove ili pak Payback, onda nipošto ne bi ste smjeli propustiti Gringa.

14. The Sweeney (2012)

sweeney_ver6_xxlg

Britanska akcijska krimi drama od ko-scenariste i redatelja, Nicka Lovea o specijalnoj policijskoj postrojbi Sweeney koja se bavi najtežim oblicima kriminalnih dijela i najokrutnijim kriminalcima. The Sweeney je inače filmska adaptacija istoimene TV serije iz 1975. godine smještena u današnje vrijeme, te bih ju najjednostavnije opisao kao spoj filma Heat i izvrsne TV serije The Shield. Nema tu ničega novoga i neviđenoga, ali ja osobno sam uživao u ovom filmu od prve do zadnje minute. Ray Winstone mi je bio genijalan i naprosto bad ass kao vođa Sweeney tima, žestoki policajac koji ne preže ni pred čim da posao obavi do kraja. Na žalost, isto ne mogu reći i za Bena Drewa koji je igrao njegovog partnera zato jer lik jednostavno izgleda kao neki tamo srednjoškolac koji se cijelo vrijeme pravi važan. Ali dobro, nije da mi je to sad uništilo film ili tako nešto, samo mi je žao što nisu za tu ulogu izabrali nekog uvjerljivijeg glumca.
Ako želite pogledati solidan triler i dosta dobru akciju u stilu Vrućine, onda svakako pogledajte The Sweeney.

15. Black’s Game aka Svartur á Leik (2012)

Black’s Game aka Svartur á Leik

Islandska krimi triler drama redatelja i scenarista Óskara Thóra Axelssona, ekranizacija kontroverznog istoimenog romana Stefána Mánia koji je baziran na istinitim događajima i ljudima iz 90-ih godina, te se bavi Islandskim mračnim i surovim kriminalnim podzemljem s kraja 90-ih. Kad film počne riječima “Based on some shit that actually happened”, i kad svega 10-ak,15-ak minuta nakon toga jedan od glavnih likova, nabildana ćelava mrcina, gol golcat šmrče speed pred svojom majkom dok u pozadini trešti heavy metal, onda znate da vam očekuje luda i nesvakidašnja vožnja! A on čak nije ni najzajebaniji lik u cijelom filmu! Black’s Game je mračan, zabavan, i na moment bizaran i surov film u maniri primjerice Pusher trilogije u kojem bi vas pojedine scene sexa i nasilja mogle čak i mrvicu šokirati (znam da mene jesu). Što se same priče tiče, odnosno smjera u koje ona ide, Black’s Game vuče neke sličnosti sa naslovima kao što su Trainspotting ili pak Goodfellas, ali je generalno ipak mnogo suroviji film koji vas neće ostaviti ravnodušnim.
Preporuka samo taka, posebice ako volite pogledati dobar Europski “gangsterski” film.

16. Juan of the Dead aka Juan de los Muertos (2011)

juan of the dead

Kubanska zombie horror komediji redatelja i scenarista Alejandra Bruguésa o Juanu koji zajedno sa svojom ekipicom pokrene mali biznis tijekom zombie apokalipse. Kao što se može zaključiti iz samog naslova, ovaj film se referira na poznatu (a reći će neki i kultnu) Britansku zombie komediju Shaun of the Dead. Iako osim sličnog naslova i činjenice da je riječ o zombie komediji, drugih sličnosti nema. Znam da će me sad vjerojatno neki napasti zbog ovog komentara, ali ja nisam jedan od onih što obožavaju Shaun of the Dead. Naprotiv, to mi je baš nekako osrednja i precijenjena zombie komedija koja je mene osobno uspjela nasmijati tek u 2-3 navrata. I koliko mi taj film nije ništa posebno, toliko mi je Juan of the Dead izvrstan! Zabavno i otkačeno od početka do kraja, baš onako kako treba.
Stoga, ako vam se gleda nešto zabavno i otkačeno, a što uključuje i zombije…pogledajte Juana.

17. The Baytown Outlaws (2012)

baytown_disco_ver3_xxlg

Akcijska krimi komedija od ko-scenariste i redatelja Barrya Battlesa o tri redneck brata koji odluče pomoći ženi da spasi svog hendikepiranog sina od nasilnog oca, što ih uvali u nevolje preko glave. Neću vam lagati, nije ovo nikakvo remek-djelo filmske umjetnosti, ili film koji će ući u anale filmske povijesti, niti neki ambiciozni projekt koji teži tome da bude nešto više od noga što je. Ali je vraški zabavan stripovski “grindhouse” uradak sa pregršt otkačenih likova, kao što su između ostaloga sexy bajkerice, nabrijani moderni drumski ratnici, ili pak moderni indijanci na motorima kojima je fetiš skalpiranje njihovih žrtava.
Ako ste ljubitelj lika i dijela redatelja kao što su Quentin TarantinoRobert Rodriguez ili pak Guy Ritchie, ona bi vam s ovaj film mogao svidjeti.

18. Skyfall (2012)

Skyfall Poster

Akcijski avanturistički špijunski triler redatelja Sama Mendesa u kojem poznati agent 007 biva uvučen u aferu razotkrivanja infiltriranih tajnih agenata širom svijeta, te biva fizički i moralno ranjen, dok je MI6 istovremeno napadnut od moćnog neprijatelja iz sjene. Bonda nam je postao 50-godišnjak! Da je uistinu riječ o stvarnoj osobi, ista ne bi zapravo niti doživjela 50 godina jer bi odavno pokupio neku smrtonosnu spolnu bolest, ili bi ga već odavno izdala jetra s obzirom na količinu martinija u tih 50  godina. No, hvala Bogu Bond je filmski lik, i još k tome jedan od najpoznatijih, i najdugoviječnijih filmskih agenata/špijuna čije ime svi znaju. Sa Bondom uvijek znate na čemu ste – avantura, egzotične lokacije, lijepe žene, skupe spravice, odijela i automobili, spektakularne vratolomije i stuntovi, te mnogo, mnogo zabave. Pa iako sve to imamo i u ovom filmu (u određenoj mjeri), ovaj Bond je ipak nešto drugačiji od svih prijašnjih snimljenih unazad 20-ak, 30-ak godina. Malo je prizemniji, “skromniji” i staromodan, napravljen više u maniri Bonda iz vremena Seana Connerya, točnije u maniri njegovih prvih filmova kao što su Dr. No, te posebice From Russia with Love, kada se Bond (još) nije toliko oslanjao na svoje gadgete, niti je bio sinonim za pretjerivanje u svim mogućim aspektima. Zbog toga su kirtičari proglasili ovog Bonda najboljim u serijalu! Osobno, ne bih se složio sa tom tvrdnjom, te mi je primjerice Casino Royale još uvijek najbolji Bond iz ere Daniela Craiga, ali da bih Skyfall smijestio u svoj TOP10 najboljih Bond filmova, bi.
Stoga, preporuka…

19. Django Unchained (2012)

Django

Avanturistički western redatelja i scenarista Quentina Tarantina o robu Djangu kojeg oslobodi njemački lovac na glave, pa oni zajedničkim snagama krenu oslobodi Djangovu ženu koja je robinja na plantaži nemilosrdnog vlasnika. Tarantino – filmski šmokljan koji je postao filmski redatelj. Filmski redatelj koji je postao legenda. Tako bi se ukratko dala opisati Tarantinova karijera. Voljeli vi Tarantina ili ne, neosporno je da čovjek ima talenta i smisla za film, tim više jer gotovo svaki njegov film je svojevrsna kopija nekoliko 10-aka drugih filmova koje Tarantino obožava, a opet, svakom od njih je uspio dodati nešto svoje, pa smo tako s vremenom dobili i termin “Trantinovski” koji se pak odnosio na sve autore i filmove koji su na neki način “kopirali” ili podsjećali na lik i djelo Quentina Tarantina. Kritika je Djanga obasipala hvalospjevima što je donekle i opravdano jer Django uistinu je OK film, mnogo zabavan, kako i priliči za Tarantina. Ali opet, smatram i da su malo pretjerali, jer daleko je Django od vrhunskog filma, ili pak najboljeg Tarantinovog. Meni se Django svidio ponajprije zobg  toga jer je bio zabavan, zbog nekih vrhunskih glumačkih izvedbi, i over the top nasilja, ali ipak nije uspio ispuniti sva moja očekivanja. Ono čega sam se naviše pribojavao, i što sam zamijetio još u trailerima, Tarantinov Django uopće nije djelovao kao “pravi” spaghetti western (hommage). Već više kao western iz 70-ih u modernom obliku, s nekim malim naznakama spaghetti westerna. I to mi je zaista čudno jer je opće poznato da je Tarantino  veliki fan spaghetti western filmova, te se u nekoliko njegovih filmova mogu primijetiti “tragovi” istih (kao npr. genijalna uvodna sekvenca u Inglourious Basterds). Ali sad kad je napokon išao napraviti spaghetti western, to jednostavno nije bilo to. Također, Tarantinov cameo u filmu je bio naprosto grozan, i stršio je kao prst u oko. A ni lik kojeg je igrao Samuel L. Jackson mi nije baš najbolje legao. Ponajprije zato jer mi je nekako djelovao neuvjerljivo u cijeloj priči. Djelovao kao da je on prokleti vlasnik plantaže i da DiCaprijev lik (kojeg je isti odigrao maestralno) mora njemu odgovarati za svoje postupke, a ne suprotno. Također, cijeli taj dio koji se odvijao na plantaži pa sve do okršaja pred kraj mi je bio pomalo razvučen i spor. I nije mi bilo jasno, što je bilo ono na kraju!! Zašto Django je radio one trikove sa svojim konjem? Je li bilo da bi impresioniran svoju ženu ili što!? U svakom slučaju, djelovalo je out of place, i u tih zadnjih pet minuta imao sam osjećaj kao da će sada početi Wild Wild West! Čak je Foxx u onom ljubičastom ocijelu i sa okruglim tamnim naočalama pomalo i izgledao kao Will Smith u tom filmu. Ali dobro, da ne bi ispalo da sam pljujem po filmu a stavio sam ga na svoju listu najboljih….Christoph Waltz me je naprosto oduševio. Isto vrijedi i za Dona Johnsona, te već spomenutog DiCaprija. A i Foxx mi je legao u glavnoj ulozi, iako sam očekivao da neće. A Tarantino nije razočarao po pitanju nasilja, te isporučio jedan od najkrvavijih obračuna još od tamo Divlje Horde.
Generalno Inglourious Basterds, Reservoir Dogs, Pulp Fiction i Kill Bill: Vol. 1 (tim redoslijedom) su bolji nego Django, ali se on bez problema može smjestiti iza njih.

20. Here Comes the Boom (2012)

Here Comes the Boom

Sportska komedija redatelja Franka Coracia o srednjoškolskom učitelju biologije koji odluči postati borac u MMA-u kako bi sakupio novac za školski glazbeni program i spasio svog kolegu od otkaza. OK, moram priznati da volim Kevina Jamesa u humorističnoj seriji “The King of Queens”, zabavan mi je, kao i ta serija. Ali nemojmo se zavaravati, što se filmova tiče, lik nije uspio snimiti nešto pretjerano dobro te je uglavnom riječ o glupavim i lošim filmovima. Iako bih recimo komediju I Now Pronounce You Chuck & Larry izdvojio kao nešto što je donekle zabavno. Samim time od ovog filma nisam apsolutno ništa očekivao…nula! Tim više što mi je činjenica da Kevin James koji očito nije baš u najboljoj formi u njemu igra MMA borca zvučala apsurdno. Može biti da je zbog toga što sam imao niska očekivanja, a može biti da je film zbilja toliko dobar kako mi se čini, ali Here Comes the Boom me je uspio osvojiti na prvu, i u potpunosti. Jeste da se s početka činilo da će ovo biti još jedna glupa komedija u kojoj James igra retarda, ali nakon 10-ak, 15-ak minuta filma ispostavilo se da to ipak neće biti slučaj jer je sve skupa postalo zabavno pitko štivo sa jednako zabavnim likovima koji su me iskreno nasmijali. Uz Kevina koji se dokazao kao čovjek zavidne forme za nekog njegove građe (što zapravo i nije čudo s obzirom da se isti i privatno iz hobija bavi MMA-om), posebno me iznenadio pravi MMA borac Bas Rutten koji je ovdje odigrao Jamesovog trenera i pomoćnika. Čovjek kao da je prirodni talent za komičara, zabavan, nimalo usiljen ili uštogljen.
Naravno, opet ovdje nije riječ o nikakvom filmu za anale filmske povijesti, pa čak bi se moglo reći da je priča o 40-godišnjem profesoru izvan forme koji se bori u MMA-u pomalo i naivna, ali ako tražite neku Američku komediju koja ne forsira neki vulgaran humor koji se temelji na sexu ili ispijanju hektolitara piva, koja je zabavna, te čak ima i moralnu poruku, onda je Here Comes the Boom prava stvar za vas.

21. Grabbers (2012)

Grabbers

Znanstveno fantastična horror komedija redatelja Jona Wrighta  o skupini stanovnika jednog Irskoga otočića koji da bi se obranili od čudovišta s pipcima moraju stalno biti – pijani! Već ovako na “papiru” zaplet filma zvuči apsurdno, blesavi i – zabavno. I zaista, Grabbers je nepretenciozna zabavna horror komedija bez ikakvih težnji ka nečem ozbiljnijem i nudi sve ono što se očekuje od nje. Pijanstvo i Irci se često vežu jedno uz drugo, a taj stereotip ovdje savršeno funkcionira kao glavni pokretač humora kroz cijeli film. Film za društvo uz pokoju pivicu (ili nešto žešće) i kikiriki.
Ako volite horror komedije, posebice one iz 80-ih, i želite se malo opustiti (i zabaviti)…ovaj film će vam savršeno poslužiti za to.

22. The Hobbit: An Unexpected Journey (2012)

Hobbit

Visokobudžetni avanturistički fantasy spektakl redatelja Petera Jacksona o hobitu Bilbo Bagginsu koji se pridruži čarobnjaku Gandalfu i skupini hrabrih patuljaka na nezaboravnoj avanturi života. Obožavam LOTR trilogiju i smatram ju jednim od posljednjih primjera visokobudžetnih Hollywoodskih spektakala koji još uvijek odiše određenim duhom onog klasičnoga Hollywooda iz vremena Ben-Hura i tome sličnih grandioznih spektakala. Ali unatoč tome, Hobbit me od samog početak nije ni najmanje privlačio. Teaseri i traileri su mi izgledali očajno! Sve skupa mi je djelovalo nekako jeftino, sa setovima koji uistinu izgledaju ako setovi, i usiljenim humorom za djecu (mislim, patuljci koji se prežderavaju i prde…common!). Samim time sam filmu pristupio sa određenom dozom opreza. E sad, da li je to zbog mojih niskih očekivanja ili je Jackson ponovno uspio, ali Hobbit mi se svidio. Ne u tolikoj mjeri kao LOTR, ali ipak nije ispao ni upola loš kao što sam očekivao. Jeste da je Hobbit tonalitetom nešto lakši nego LOTR, i jeste da ima više humora u filmu i da sve skupa djeluje kao da je malo više namijenjeno djeci, ali opet ne bih ja sad išao u krajnost kao mnogi i prozvao ga isključivo kompletno dječjim filmom. Ali nije to sad više ni važno.
Ja sam u filmu uživao od prve do zadnje minute, i nije i djelovao nit dosadno, nit predugačko. Nije LOTR, ali je dobra popcorn fantasy zabava…

23. Sonja & Bik (2012)

Sonja-and-the-Bull

Hrvatska romantična komedija redateljice i ko-scenaristice Vlatke Vorkapić o mladoj zagrepčanki Sonji, vegetarijanki i zagriženoj aktivistici protiv nasilja nad životinjama koja prihvati izazov skupine vlasnika bikova iz Dalmatinske Zagore koji ju izazovu da stane na 10 metara ispred bika. Nije nikakva tajna da hrvatska publika ne voli pretjerano hrvatski film. Jedan od tih ljudi sam i ja. Ali to nije ništa čudno s obzirom na to da su hrvatski filmaši naprosto nesposobni snimiti film za publiku, bilo da je riječ o komediji ili nekom drugom žanrovskom uratku. Tako se barem činilo sve do unazad 3-4 godine. Ali da ipak nije sve tako crno u hrvatskom filmu su nam zadnjih par godina dokazali filmaši kao što su Ivan-Goran Vitez sa svojim crnohumornim horrorcem Šuma summarumBranko Schmidt svojim filmovima Metastaze i Ljudožder vegetarijanacNevio Marasović svojom SF triler dramom The Show Must Go On, ali i spomenuta redateljica Vlatka Volarić ovom simpatičnom i uistinu zabavnom romantičnom komedijom. Ono što Sonju & Bika čini iznimno zabavnim i simpatičnim su izvrsne glumačke izvedbe vodećeg dvojica Judite Franković i Gorana Bogdana, i što glumačke izvedbe i humor općenito ne djeluju usiljeno.
Sve u svemu zabavan hrvatski film za gledanje u društvu, a takvi su zbilja rijetkost, stoga…preporuka.

24. Brake (2012)

Brake

Američki niskobudžetni akcijski triler redatelja Gabea Torresa o agentu tajne službe Jeremyu Reinsu koji se budi u prtljažniku nekog automobila, smješten u stakleni, neprobojni sanduk od strane nepoznate terorističke organizacije koja iz njega nastoji svim mogućim metodama izvući lokaciju tajnog bunkera u kojem se navodno nalazi predsjednik SAD-a. U zadnjih par godina se pojavilo par filmova koji se u cijelosti odvijaju na jednoj lokaciji sa samo jednim glumcem (ili eventualno sa 2-4). Led je probio izvrsni Buried sa jednako izvrsnim  Ryanom Reynoldsom u glavnoj ulozi. A tu su još i ne baš dobar ATM, te solidni Elevator (i možda još pokoji koji sam sada smetnuo s uma). Ono što im je zajedničko je to što produkcijski nisu skupi te ne zahtijevaju mnoštvo skupih lokacija, statista, efekata itd. Ali zahtijevaju pametne scenarije, scenarije koji će gledatelju uspjeti zadržati pozornost do samoga kraja i držati ga u neizvjesnosti. Iako nije skroz dobar kao Buried, Brake koji bi se u najkraćim crticama mogao opisati kao svojevrsni spoj serije 24 i spomenutog filma Buried, svakako uspijeva u tome da publiku drži u neizvjesnosti do samoga kraja. A tu je i izvrsna i uvjerljiva izvedba Stephena Dorffa koji kompletno cijeli film nosi sam na svojim leđima.
Ono što bi vas eventualno moglo razočarati, a koliko vidim po komentarima na netu, mnoge je razočaralo, jeste kraj filma. To je jedan od onih krajeva koje ili obožavate ili mrzite. Ili obožavate mrziti! Ili će vam dioći film na neku višu razinu, ili čak vam ga čak možda u potpunosti uništiti. Trebam li uopće reći da ja obožavam ovaj kraj…

25. Grupo 7 aka Unit 7 (2012)

Poster Unidade 7.indd

Španjolski akcijski krimi triler redatelja i ko-scenarista, Albertoa Rodrígueza. Film govori o skupini policajaca koja se bavi najopakijim i najopasnijim kriminalcima na ulicama Seville. I više nego solidan Španjolski triler koji djeluje kao Španjolska filmska verzija popularne TV serije The Shield. Dakle imamo policajci koji hvataju okorijele kriminalce, a istovremeno se bave identičnim mutnim poslovima kao što je npr. šverc i dilanje droge. Radnja se proteže kroz nekoliko godina, pa dobivamo uvod u to koliko se pojedinci mijenjaju. I dok jedan postaje “premekani”, drugi postaje okrutan i otuđen od svojih najbližih, što u konačnici dovodi do ne baš najsretnije razvoja situacije.
Obožavao sam Shield, svidio mi se  ovaj film…ako ste poput mene, bacite i sami oko, možda se svidi i vama.

I to bi bilo to! Moja lista osobnih favorita iz 2012. Kao što sam rekao u uvodu…ima tu još dosta filmova koje unatoč siječanjskoj nadoknadi nisam uspio pogledati a koji bi se možda našli na ovoj listi umjesto nekih ovdje spomenutih naslova. Al u svakom slučaju, što je tu je i u potpunosti stojim iza ove liste. Ako mi to obveze i slobodno vrijeme dopuste, sljedeći tjedan slijedi i lista meni osobno najgorih filmova iz 2012. U među vremenu vi slobodno nabacite koji komentar, ili nam napišite nam svoje favorite 2012!
Pozdrav svima!
Oglasi

Kategorije:Specijal

3 replies »

  1. Sve mi je ok, ali Killer Joe mi je osredni film, i spada mi u jedan od najgorih filmova u prošloj godini. Moja lista bi bila skoro ista, ali bi bila malo proširenija. Sve u svemu, ove godine se itekako slažem s tvojom listom.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.