IMDb

Trailer

Ima li netko da nije gledao jedan film o Tarzanu, čovjeku majmunu, kralju đungle? Te je filmove doslovce nemoguće izbjeći, ima ih kao blata, snimani su u svim mogućim produkcijama. Naravno najpoznatiji su oni gdje je zgodnog vraga iz đungle igrao Johnny Weissmuller, olimpijski pobjednik i peterostruki dobitnik medalje. Johnny, iako je do tada bio već šesti glumac koji ja igrao taj lik, postao je ipak najslavniji i najbolje prihvaćeni, odigravši Tarzana kroz čak dvanaest uspješnih naslova. Naslijedio ga je Gordon Scott, skoro podjednako uspješno i to kroz 6 filmova. Da sad ne duljimo tko ga je sve igrao, spomenut ćemo još i takve… khmmm… zanimljive stvari kao su nastup Caspera Van Diena (film je slavno propao u kinima), Tonyja Goldwyna koji je dao glas u Disney hit crtiću Tarzan, a zadnje informacije glase da bi Tarzana mogao odigrati i sve popularniji Alexander Skarsgård.
Ipak, svi ti spomenuti filmovi imaju jednu zajedničku crtu – to su avanturistički filmovi gdje je Tarzan bio avanturistički lik u prepoznatljivoj formi; glasni urlik i ljuljanje na lijanama. Što da vam kažem, pročitao sam većinu tih knjiga i pogledao poprilično filmova, lik mi je cool. No, ima i malo drugačiji uradak od spomenutih (ne sumnjam da negdje ne postoji i neka XXX verzija, ali to neću ni tražit) koji je igrao na malo drugačiju kartu; realnost. Danas je to popularno, ali onda je to bio čisti eksces, iako ne toliki kako se čini na prvi pogled. Redatelj iza toga jest Hugh Hudson, koji je 3 godine ranije napravio poznate Chariots of Fire, pa jedan ”ozbiljni” Tarzan ne iznenađuje previše. Uloge su odradili tada ne toliko poznati, ali oduvijek rado omraženi, Christopher Lambert, kojemu je to bila prva uloga izvan matične Francuske (u filmu govori francuski) a pokraj njega je debitirala i poznata Andie MacDowell (inače njezin glumački debi), čiji je glas u post-produkciji dublirala Glenn Close. Uz njih, tu je i veteran engleskog glumišta, Ian Holm, a pojavljuje se i Poirot osobno, David Suchet.
Film se drastično razlikuje od prijašnjih po ozbiljnijem tonu, izostanku avanture, pa čak i neke jače akcije, svodeći radnju prvo na odrastanje mladog Lorda Graystokea (u filmu ga nikad nitko ne nazove Tarzan) među majmunima, a zatim i na to kako propada njegov pokušaj da se vrati normalnom životu u civilizaciju. Iako bi se očekivalo da će taj drugačiji pristup slavno propasti, dogodilo se suprotno; film je ostvario ugodan box office uspjeh (oko 50 milja zarade na 10-ak uloženih) a palo je i nekoliko nominacija za nagradu Oscar. Bilo je i malih kontroverzi jer je slavni scenarist Robert Towne tražio da mu maknu ime s kredita, a kad to nije uspjelo, uzeo je nadimak svojeg psa. Ironično, scenarij je zaradio nominaciju za Oscara, što znači da je Towneov pas postao prvi nomirani cucak za to. Ipak, same kritike su bile podijeljene; neki su hvalili novi pristup (iako je uvodni dio radnje preuzet iz klasičnog romana Edgara Rice Burroughsa) dok su drugi naznačili kako je film siv i poprilično depresivan.
Film je premijerno prikazan u Americi 30. ožujka 1984., a danas ga se bez problema može nabaviti na DVD-u, kao i na drugim izvorima.