IMDb

Facebook

Trailer1

Trailer2

23. Veljače 1836. godine, malobrojni stanovnici teksaške misije Alamo, suprotstavili su se mnogobrojnijem neprijatelju i na kraju izgubili živote svi do jednoga. Ta bitka, koja je trajala 13 dugih dana, postala je simbol otpora i hrabrosti koje se pokazivala pod stvarno nemogućim uvjetima, a povik “Zapamtite Alamo” jedan od najprepooznatljivijih ratnih povika svih vremena (koristi se i danas iako situacije, vjerujem, više nemaju nikakve veze sa slavnom bitkom). 08. Rujna 1991. godine 20 hrvatskih branitelja zateklo se u gotovo identičnoj situaciji nakon što su bili uvučeni u zasjedu pobunjenih Srba iz sela Kusonje. Sklonivši se u praznu kuću pod brojem 55, pružili su neočekivano žestok otpor kroz iduća 24 sata prema višebrojnijem neprijatelju, dočekavši u konačnici istu sudbinu kao i njihova braća po oružju nekoliko stoljeća ranije. Iz te ratne priče nije nastao nekakav ratni povik, a sama priča postala je tek jedan mali dio ratnih zbivanja i stradanja kroz koje je prošla Hrvatska država. Nakon ove kratke priče iz povijesti, prelazimo na filmski posao. Ratni filmovi i inače su jako zahvalan žanr za bilo kakvo prenošenje poruke, počevši od stvarnih događaja (Dan-D, recimo) pa do fiktivnih misija od kojih osjećate nalet adrenalina (Where Eagles Dare, recimo) i kroz svu tu ponudu – Hrvatska produkcija još nije snimila nijedan značajniji film ratne tematike koji bi bio, recimo to tako, ratni film. Imali smo nekoliko pokušaja, doduše, Bogorodica je došla dosta blizu da bude dobar film (ustvari je korektan, ništa više od toga) a fijaska kao Srce nije u modi ili Dubrovački suton bolje je i ne spominjati. Ironično, najbliže što se došlo pojmu ratnog filma (ratnog, da se razumijemo, ne drame koja govori o posljedicama rata) jeste kroz ruke amaterskog filmaša Stjepana Sabljaka. Njegovi uradci U Okruženju i U Okruženju II pravi su ratni filmovi nastali u amatersko-gerilskim uvjetima jer snimljeni su bez novaca, uz pomoć njegovih prijatelja i koristila se prava municija kad se pucalo (da, kad vidite da metak pogodi zid, stvarno ga je i pogodio). Zanimljivost, priča U Okruženju ima neke sličnosti s Brojm 55, u oba filma nekoliko hr. branitelja ostane zatvorena u kući odakle pružaju otpor i na kraju završe tragično. Što nas, pomalo zaobilazno, dovodi do samog Broja 55 .

Film govori priču o pogibiji dvadeset hr. branitelja u selu Kusonje i kako je sam redatelj rekao, to je ratni film po uzoru na prave ratne filmove o Vijetnamu. Eksplozije i pucnjava, čistokrvna akcija u kojoj nije bilo mjesta za sve one sporedne stvari koje dolaze nakon nje. Projekt je inicijalno bio zamišljen kao prvi dio serijala koji bi govorio o bitkama iz Domovinskog rata, a serijal je trebao biti nešto kao hrvatski odgovor američkoj Združenoj Braći. Trebao, ali umjesto serije ta pilot epizoda proširena je na cjelovečernji film te je time postao i prvi film općenito koji bi bio ratni, akcijski, nešto slično pravom spektaklu kakav na ovim prostorima još nismo imali prilike gledati, barem ne od osnivanja samostalne države. Rekli su tako i za sad se čini da je ta riječ održana. Osim po svojoj tematici, ratnoj, film se može pohvaliti i zanimljivim produkcijskim potezima kao što je kupovanje prave kuće i demoliranje iste za potrebe snimanja. Detaljniji sadržaj govori kako je grupa branitelja krenula put sela Kusonje u sklepanom oklopnom vozilu (isto postoji još i danas) te je za potrebe snimanja izgrađeno jedno jako slično pravom. Osim tih popratnih detalja, velika pažnja je pridodana i samim specijalnim efektima pošto cijeli film ima konstantnu akciju, ali ne samo što se tiče korištenja vatrenog oružja već i vizualnog izgleda, zbog čega su i glumci, koji su dio akcijskih scena odrađivali sami, ali i kaskaderi imali pune ruke posla. S obzirom da se budžeti filmova kod nas koriste za pitaj boga što, lijepo je vidjeti, za promjenu, kada se netko stvarno potrudi oko vizualnog izgleda, ali i svega ostalog, kao što su tehnički detalji, da dobije na uvjerljivosti. Glumačka ekipa je poveća pa nema smisla nabrajati baš sve glumce, no spomenut ćemo one malo poznatije, recimo Gorana Bogdana, Marka Cindrića, Marinka Prgu, Jana Kerekeša, te Alena Liverića. Ali to je samo mali dio glumačke ekipe.

Ono što je ovdje možda najzanimljivije jeste pristup filmu. Redatelj Kristijan Milić već je pokazao da mu nije strano koketiranje s potpuno drugačijim žanrovskim obrazcem kroz tarantinovsku Sigurnu Kuća ili pak cjelovečernji prvijenac, također ratni Živi i Mrtvi, koji također ima stilizirane akcijske scene, pa tako ne iznenađuje da Broj 55 ima prepoznatljivu aromu kakvu su imali Carpenterov Napad na policijsku postaju, pa čak i eventualno Južnjačka Utjeha Waltera Hilla, što zbog same priče (grupa ljudi završi izolirana i u prijetnji od jače sile) što zbog samog načina režiranja, što je  značajan pomak od poprilične statičnosti koja je poznata u hrvatskim filmovima. Takav pristup se očito svidio i kritičarima i publici jer Broj 55 je izašao kao apsolutni pobjednik ovogodišnjeg Pulskog Festivala, pokupivši čak 8 zlatnih Arena – Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film; Zlatnu Arenu za režiju, scenarij, montažu, scenografiju, kostimografiju, masku i specijalne efekte. Kolika će pak gledanost biti u normalnoj kino distribuciji ostaje da se vidi kad film krene u normalno prikazivanje. A prije nego što krene u redovnu kino distribuciju, 08. rujna će se održati posebna pretpremijera filma Broj 55 u gradu Pakracu, gdje se i odigrao stvarni događa. Broj 55 će zatim krenuti u redovnu kino distribuciju diljem hrvatske od 20. studenog 2014.