I evo nas opet! Prošlo je punih godinu dana od kako sam objavio svoju listu “najboljih i najgorih” filmova iz 2013., pa bi valjda već bio red da isto učinim i za 2014.! Ako zbog nikoga drugog, onda zbog sebe samog. Kao i prijašnjih godina siječanj sam iskoristio za nadoknađivanje propuštenog. No kao što se to pokazalo i prijašnjih godina, jedan mjesec je nedovoljan da se nadoknadi toliko propuštenih filmova tijekom jedne cijele godine, pa sam tako i ovaj puta na žalost propustio pogledati dosta (moguće zanimljivih) naslova koji bi u konačnici možda i pronašli mjesto na mojoj listi, a možda i ne bi.
Među tim (propuštenim) naslovima su se između ostaloga našli The Man From Macau, Kung Fu Jungle, Rise of the Legend, The Big Match, Revenge of the Green Dragons, Tokyo Tribe, Boyhood, What We Do in the Shadows, Tusk, Død Snø 2, The Rover, Foxcatcher, A Hard Day, Dumb and Dumber To, Snowpiercer, Blue Ruin, Dawn of the Planet of the Apes, Locke, The Imitation Game, Big Hero 6, The Drop, Calvary, Under the Skin, ’71, Inherent Vice te još mnogi, mnogi drugi.
No dobro, sad kad sam i to izbacio i sebe vrijeme je da se napokon okrenem filmovima koje JESAM pogledao, točnije onima koji su mi se svidjeli. Navesti 30-ak naslova koje valja izdvojiti zbog ovog ili onog razloga i nije neki problem, no izabrati onaj jedan najbolji film iz cijele hrpe dobrih filmova je uvijek pomalo zajebana stvar. Stoga ću kao i prijašnjih godina naglasiti jednu važnu stavku koju ponavljam iz godine u godinu! A to je da ne dajete previše važnosti samom redoslijedu filmova! Film na prvom mjestu nije po mom skromnom mišljenju nužno i najbolji film 2014., niti je film na tridesetom mjestu nužno najgori u cijeloj hrpi. Ovi koji su bliže vrhu su mi se vjerojatno svidjeli mrvicu više nego ovi koji su pri kraju liste, no to je jedina razlika između njih.
Ali  da više ne kompliciram nepotrebno, krenimo na liste…prvo na ovu sa filmovima koji su mi se svidjeli, a zatim i na ovu sa filmovima koje nipošto ne bih preporučio jer su me jednostavno razočarali i koštali previše živaca. Krenimo redom, od zadnjeg rema prvom mjestu! A zadnje mjesto dijele dva filma…

BEST OF 2014

30a. The Mule (2014)

Datum premijere – 21. studeni 2014. (VOD SAD)

Film o liku kojega uhite zbog sumnje da u svom trbuhu šverca drogu pa ga zatvore u hotelsku sobu narednih 10 dana kako bi on iskenjao dokaze. Jedini spas mu je da se suzdrži od sranja tih 10 dana što će se pokazati kao nimalo lak zadatak. Zvuči kao zabavan film, jel da!? I da Vam pravo kažem, ovo je zabavan filma ali možda ne u mjeri u kojoj sam očekivao da će biti zabavan. No miks trilera, otkačene crne komedije i nekoliko fora twistova funkcionira, barem u mom slučaju. Ne bi Vam ga preporučio jedino u slučaju ako ste zbilja, zbilja gadljivi.

30b. No Tears for the Dead (2014)

Datum premijere – 04. lipanj 2014. (VOD Koreja)

Film od redatelja koji je 2010. snimio The Man from Nowhere, jedan od meni osobno dražih filmova. S toga u skladu sa time moja očekivanja naspram ovog filma su bila poprilično visoka. Moja zaključak je da je No Tears for the Dead u konačnici dobar filma, ali ipak ne dobar kao The Man from Nowhere. Ima tu nekih problema sa ritmom, posebice u prvoj polovici gdje imamo barem 30-ak minuta tijekom kojih se ne događa mnogo toga i to je nepotrebno razvuklo film. Redatelj doduše tih 30-ak minuta koristi kako bi nas pobliže upoznao sa likovima i njihovim motivima, ali sve skupa je ipak suviše sporo. No jednom kada film ubaci u višu brzinu i prijeđemo sa riječi na dijela, sve skupa postaje napeta, intenzivna i brutalna non-stop  nabrijana akcija. Sam kraj je opet možda opet mrvicu patetičan, ali dobro…što je tu je.

29. Sin City: A Dame to Kill For (2014)

Datum premijere – 11. rujan 2014. (Kino HR)

Nevjerojatno mnogo ljudi je satrlo ovaj nastavak do te mjere da su ga mnogi čak proglasili jednim od najlošijih filmova iz prošle godine. Očito je da ja nisam među tim ljudima. Slažem se, ovaj nastavak je slabiji u odnosu na original, ali ne zbog toga da je ovo nešto posebno loš film već je jednostavno nestao onaj WoW efekt i osjećaj svježine i originalnosti koji su popratili prvi film. Ta ipak je prošlo 10 godina. No izuzev toga neke veće razlike između prvog i drugog filma po meni baš i nema. OK, možda neke priče djeluju pomalo zanemareno u čitavoj cjelini i Alba definitivno ne zna glumiti raspižđeni lik željan osvete, no zato Eva Green nadoknađuje sve te nedostatke svojom pojavom…

28. Horns (2013)

Datum premijere – 06. studeni 2014. (Kino HR)

Još jedan film koji su mnogi popljuvali. No meni je ovo bio nadasve zanimljiv i zabavan miks crne komedije, horora, romantičnog filma i iznad svega, who-done-it trilera koji me u prvoj polovici filma uspio držati u neizvjesnosti. Uz sve to cijeli film ima tu neku bajkovitu auru što mi je također leglo. A i “Harry Potter” mi se baš svidio u ovoj ulozi. Ima on mnogo potencijala i drago mi je da se svim silama trudi udaljiti od uloge koja ga je proslavila. No problem filma leži u njegovoj završnici koja pomalo razočaravajuća i antiklimaktična. Šteta, sa boljim i snažnijim krajem ovo je mogao biti još bolji film.

27. Non-Stop (2014)

Datum premijere – 13. ožujak 2014. (Kino HR)

Liam Neeson u lovu na misteriozne ubojice i otmičare u avionu prepunom uspaničenih putnika koji svi redom sumnjaju upravo u njega, whats not to like here!? OK, bilo je tu blesavih nelogičnosti i rupa u scenariju, ali hej….Non-Stop je po mom mišljenju nepretenciozan film i kao takav meni osobno je bio zabavan i napet triler. A da ne govorim kako je bolji od oba nastavka  Takena.

26. The Art of the Steal (2013)

Datum premijere – 06. svibanj 2014. (DVD SAD)

Kurt Russell je oduvijek bio na listi meni dražih glumaca čiji filmovi su se gledali iznova i iznova. No zadnjih nekoliko godina, posebice nakon izvrsne uloge u osrednjem Death Proofu, čovjek kao da je u zemlju propao. Možda je to jedan od razloga zašto mi se ovo svidjelo više nego što mi se možda trebalo svidjeti, ali hej, ja sam uživao u gotovo svakoj minuti ovoga filma i to je najvažnije u konačnici. The Art of the Steal nema neku dugoročnu vrijednost i vrlo je vjerojatno da većina onih koji su ga pogledali (ili će to tek učiniti) su ubrzo i zaboravili ovaj film, no meni je ovo bio zabavan i otkačen heist film.

25. Joe (2013)

Datum premijere – 19. rujan 2014. (Kino HR – Filmomanija)

Nicolas Cage svake godine snimi po par filmova, i svake godine snimi neko žešće sranje (ovaj puta je to navodno Left Behind, nisam gledao ali vjerovati ću ljudima na riječ) zbog čega je došao na zao glas kod većine filmofila. Ali Cage gotovo svake godine snimi i neki dobar film koji se isplati pogledati. U ovom slučaju to je Joe, sprogoreća egzistencijalna drama sa elementima trilera. Osobno sam film doživio kao svojevrsni autsajderski pogleda na živote male skupine nepoznatih ljudi iz ruralnog dijela Amerike koje ili volite ili ne volite jer u ovom filmu nema junaka. Cage je svoju ulogu odigrao minimalistički, bez onog svog prepoznatljivog preglumljavanja i u konačnici me Joe podsjetio na Gran Torino. Doduše, nije to film koji “zove” na ponovno gledanje, ali da je dobar, dobar je.

24. The Guest (2014)

Datum premijere – 16. prosinac 2014. (VOD SAD)

The Guest je još jedan od prošlogodišnjih filmova koji se našao na dobrom glasu i svidio mnogima, pa tako i meni. Iako film ko film nije bez mana. Prva polovica je zbilja izvrsna…misteriozan i zanimljiv psiho-triler sa jednako misterioznim likom koja u isto vrijeme djeluje nekako šarmantno i jezivo, iako se čini da u globalu ima dobre namjere. U tom dijelu filma zbilja nisam imao pojma tko je taj lik, što hoće i zašto je došao, te sam bio kako bi se ono reklo, “na rubu sjedala”! Ali kako se priča polako počela odmatati, te kad je film iz psiho-trilera skočio u čistokrvni akcić, pojavile su se i neke nelogičnosti. A u zadnjih 15-ak minuta kada sve skupa poprimi štih slasher hororca film je postao predvidljiv, a motivi glavnoga junaka su ostali nejasni i konfuzni. Ali ipak, cijeli taj 80s izgled filma, izvrstan soundtrack, te fenomenalna i uvjerljiva izvedba Dana Stevensa (zbog kojeg The Guest najviše i funkcionira), čine Gosta vrijednim gledanja. Jedno je sigurno, za ovaj film definitivno vrijedi ona stara, “svakog gosta tri dana dosta”.

23. The Purge: Anarchy (2014)

Datum premijere – 31. srpanj 2014. (Kino HR)

Moram iskreno priznati odmah na početku da prvi film još uvijek nisam pogledao. Ali kako sam čuo da nastavak ne ovisi o prvom filmu, tj. može se pogledati bez obzira jeste li upoznati sa događajima iz prvog filma, te da je nastavak actually dobar, odlučio sam ga škicnuti. I nisam požalio! The Purge: Anarchy je napet, intenzivan, brutalan te pomalo uznemirujuć ali i zabavan film sa aurom 80-ih. Svojevrsni miks filmova kao što su Judgment Night, The Running Man i Escape from New York, ali miks koji funckionira gotovo savršeno unutar okvira žanra.

22. Godzilla (2014)

Datum premijere – 15. svibanj 2014. (Kino HR)

Blockbuster koji je oduševio kritiku i u potpunosti podijelio publiku. Nema tu neke zlatne sredine, ili ga mrzite ili ga volite. Ja očito spadam u ovu drugu skupinu. I dok su hejteri uglavnom prigovarali zbog toga što se stvora iz naslova tek jedva nazire u filmu sve do samog kraja, meni osobno je to bila najveća prednost ovog filma. Mislim, sve skupa se lako moglo pretvoriti u konstantnu dvosatnu akcijadu i bombardiranje svih mogućih osjetila sa svih strana, ali to ipak nije bio slučaj. Bombardiranje osjetila je ostavljeno za sam kraj i po mom mišljenju Gareth Edwards je na taj način uspio filmu dati dozu tajanstvenosti i misterije, a samim time i napetosti, te sve fino zaokružiti sa eksplozivnim spektaklom.

21. St. Vincent (2014)

Datum premijere – 11. prosinac 2014. (Kino HR)

OK, ja i nisam neki preveliki fan Billa Murraya. Mislim, simpa mi je lik i ima nekoliko zbilja izvrsnih i meni dragih filmova, ali jednostavno ga ne stavljam na neki pedijastal kao većina ljudi. Zašto je tome tako pojma nemam, ali upravo zbog toga baš i nisam bio nešto pretjerano zainteresiran za ovaj film. Nisam čak ni trailer pogledao prije nego što sam se bacio na gledanje film, niti sam pročitao išta konkretno o filmu, tj. o čemu se tu radi. I vrlo vjerojatno ga ne bi ni pogledao (barem još ne) da ga frend nije nahvalio! Možda je moja neinformiranost o filmu upravo glavni razlog zašto mi se isti svidio, pojma nemam, no činjenica je da mi se film u konačnici svidio. Neki kažu da je St. Vincent predvidljiv i da ne nudi ništa novo. I to je vjerojatnoj istina, no za mene je ovo ipak bio zabavan, dirljiv i zbilja simpatičan film sa srcem.

20. Minuscule: Valley of the Lost Ants (2013)

Datum premijere – 27. travanj 2014. (Kino HR)

Crtani film bez i jednog jedinog dijaloga čija draž počiva isključivo na simpatičnim likovima i fenomenalnoj animaciji. Ali film koji ima dušu i uz to je neizmjerno simpatičan, sladak, jedinstven, drugačiji i nadasve zabavan. Nešto što recimo razvikani The Lego Movie nije. Barem ne po mom mišljenju. Uz to, ovaj film mogu gledati i dječica a ne samo odrasli.

19. Interstellar (2014)

Datum premijere – 06. studeni 2014. (Kino HR)

Najiskrenije smatram da je Christopher Nolan prerazvikan, te ako se mene pita on nije snimio film vrijedan spomena još od Prestiža. The Dark Knight mi nikada nije sjeo jer je previše demistificirao Batmana, a ni Inception jer nije iskoristio svoj puni potencijal, a o razočaranju prepunom rupa i nelogičnosti zvanom The Dark Knight Rises da i ne govorim. Stoga potaknut takvim za mene razočaravajućim nizom moja očekivanja u vezi ovog filma su bila jako, jako niska. Zapravo, nisam ih ni imao. U najboljem slučaju sam očekivao da će ovo biti još jedno Nolanovo razvikano sranje koje će svi dizati u nebesa dok će meni padati mrak na oči na sam spomen tog filma. I djelomično sam bio u pravu! Interstellar zbilja je razvikan, ali na moje sveopće iznenađenje ovaj spoj Gravitya i 2001 Odiseje uz zrno Spielberga mi se svidio. I opet tu ima nekih nelogičnosti i rupa u priči (recimo protok vremena na Zemlji je loše prikazan i uopće nisam imao dojam da je Zemlja u išta lošijem stanju nego što je bila 20- godina prije, kada McConaugheyev lik poleti u svemir), no emocionalna nabijenost Interstellara prožeta sa fenomenalnim soundtrackom me u konačnici osvojila.

18. Cheap Thrills (2013)

Datum premijere – 29. lipanj 2014. (FZ Festival HR)

Film koji se na jedan zabavan i bizaran način bavi onim iskonskim ljudskim osjećajem – pohlepom – i postavlja pitanje, što je svatko do nas spreman učiniti za manju ili veću svotu novaca!? Uz to nas tjera da razmislimo o tome gdje je točno granica ljudskoj pohlepi, i dali bi smo bili spremni nekome oduzeti život a da time možemo sebi i svojoj obitelji osigurati dobar život!? Cheap Thrills je izvana veoma jednostavan film, i vraški zabavan film koji će vas bez problema nasmijati (barem je mene uspio), no ispod površine se ipak krije nešto više od tek puke crnohumorne komedije, nešto mnogo mračnije i ozbiljnije što ide u korak sa (recesijskim) vremenom u kojem živimo.

17. Whiplash (2014)

Datum premijere – 10. listopad 2014. (VOD SAD)

Intenzivan i žestok film čija kvaliteta ponajprije počiva na energičnom ritmu, izvrsnim glumačkim izvedbama i jako dobom soundtracku. Tako bi ja ukratko opisao Whiplash. A moram još spomenuti i to kako me u cjelini film podsjetio na nekakav borilački film, ali sa muzikom umjesto borilačkih vještina. Znam, zvuči pomalo čudno, ali tako sam ga ja doživio. Kao što rekoh, glumci su izvrsni, no očito je da je ova uloga Simmonsu poput šetnje kroz park, iako to naravno ne umanjuje kvalitetu te izvedbe.

16. Cuban Fury (2014)

Datum premijere – 09. lipanj 2014. (DVD UK)

Ja ne znam baš najbolje plesati i samim time ne volim plesati…uopće! A to mi posebice teško pada na svadbama kada se trudim ne razočarati svoju suprugu koja pak obožava plesati, pa onda za mir u kući i ja moram izaći na plesni podij. No možda mi u buduće to i ne bude tako teško padalo jer sada imam film koji mi može poslužiti kao poticaj za ples – Cuban Fury! Naime suprotno mojim očekivanjima pokazalo se da je Cuban Fury zbilja zabavan i energičan feel good movie koji osim što me pošteno nasmijao i zabavio, me također uspio natjerati i da cupkam nogicama tijekom brojnih glazbenih/plesnih točaka. Doduše, bio sam u sjedećem položaju dok sam cupkao nogicama, ali ipak, i to je neki početak…

15. Cold in July (2014)

Datum premijere – 03. srpanj 2014. (FZ Festival HR)

Traileri u današnje vrijeme u većini slučajeva otkriju previše, a ponekad gotovo da prepričaju radnju cijeloga filma, čime se naravno izgubi bilo kakav osjećaj iznenađenja. Stoga sam se vraški iznenadio kad se ispostavilo da se manje-više sve ono što sam vidio u traileru za Cold in July dogodi u prvih 15-ak, 20-ak minuta filma, a onda priča krene u jednom posve drugom i neočekivanom smjeru! I opet cijeli film izgleda i zvuči kao da je upravo ispao iz neke zaboravljene ladice gdje je zaglavio još od 80-ih, što je meni osobno bilo izvrsno! Neonska fotografija, synth soundtrack i fenomenalni Don Johnson koji je doslovno ukrao film, samo su neke od cool značajki ovog uratka. Osobno mi je jedini i najveći minus u svemu to što Hallov prijelaz iz “strašljivog” obiteljskog čovjeka u opakog razbijača baš i ne drži vodu, ali nisam se pretjerano zamarao sa tim “detaljem”.

14. Captain America: The Winter Soldier (2014)

Datum premijere – 03. travanj 2014. (Kino HR)

Ne znam za Vas, ali meni su se svi ti filmovi sa superjunacima već popeli  navrh glave! Posebice ovi koje Marvel štanca jer su svi na istu foru te je sve skupa postala jedna masivna poslovna strategija kojoj je cilj prodati što više popratnog sadržaja! Kapetan Amerika se po tome ne razlikuje od svojih kolega Avengera (prodaju se figure i igračke sa njegovim likom, replike njegovog štita, kostimi, itd, itd.), no Captain America: The Winter Soldier se ipak uspio izdvojiti iz mora superjunačkih filmova, a samim time i oduševiti mene! Razlog je taj što je Captain America: The Winter Soldier prije svega napeti špijunski triler a tek onda superjunački film! Zapravo da pojedini likovi nisu nadljudski jaki čovjek bi u cijelom tom nizu puškaranja, kaskaderskih vratolomija i koreografija, šaketanja i jurnjava pomislio da je ovo dobri stari akcić kakvi su se nekoć snimali, a ne nabildani super-hero CGI blockbuster. No Captain 2 je i jedno i drugo, i treće – film sa intrigantnim spy zapletom…

13. John Wick (2014)

Datum premijere – 04. prosinac 2014. (Kino HR)

Da Vam pravo kažem, kada sam prvi puta čuo da Keanu Reeves snima film u kojem će igrati ubojicu koji se krene osvećivati jer mu je netko ubio psa, pomislio sam u sebi “ovo nikako ne može biti dobro…bit će možda zabavno ali ne i dobro”! A još sam manje očekivao da će John Wick postati jedan od najvećih i najhvaljenijih akcijskih hitova godine! A upravo se to dogodilo. Pa kad konstantno čitate kako ljudi hvale neki film koji i Vas zanima, očekivanja su s pravom na visokoj razini. A John Wick je očito ispunio moja, jer se u protivnom ne bi našao na listi. Ukratko, ovo je veoma jednostavan, zabavan, nasilan i cool akcić, nepretenciozan, svjestan onoga što je i što želi biti. Koristi se svakim poznatim i mogućim klišejem iz akcijskih filmova, ali te klišeje uspijeva isfurati na način da funkcioniraju. Jedini problem koji sam imao sa ovim filmom je to što sam osobno očekivao da će samo finale biti malo nabrijanije, onako u Commando stilu sa barem 100-injak mrtvih lol.

12. The Judge (2014)

Datum premijere – 02. siječanj 2015. (VOD SAD)

Ja u biti volim kada me film iznenadi i kada o njemu ne znam gotov ništa prije nego što ga pogledam. Ali takvi slučajevi su kod mene u današnje vrijeme rijetki. No na neku foru uspio sam nekako izbjeći gotovo sve informacije o filmu The Judge! Nisam čak ni trailer pogledao, ni pročitao sinopsis, apsolutno ništa! Vidio sam samo poster na kojem su dva Roberta, i moja pretpostavka na temelju toga i na temelju naslova filma je bila da je ovo neki sudski triler te da će se Robert stariji i Robert mlađi naći na suprotnim stranama. Ali sam se i više nego ugodno iznenadio kada se ispostavilo da The Judge nije samo sudski triler, već i (zabavna) obiteljska drama o obitelji, o ocu i sinu, o roditeljstvu, te o nesređenim stvarima iz prošlosti! Čitam neke komentare po internetu koji kažu da je The Judge predvidljiv film te da ne nudi ništa novo i neviđeno. I to je čak možda i istina, no za mene je The Judge bio iznimno pozitivno iznenađenje – dirljiv, zabavan i intrigantan film u stilu 90-ih koji su Robert stariji i Robert mlađi uspješno iznijeli na svojim leđima.

11. In Order of Disappearance (2014)

Datum premijere – 20. rujan 2014. (Kino HR – Filmomanija)

Kada bi recimo Tarantino odlučio snimiti neku svoju posvetu filmu Fargo, imam osjećaj da bi finalni proizvod bio veoma blizak filmu In Order of Disappearance – vraški nasilan i vraški zabavan. OK, možda i ne bi, ali In Order of Disappearance definitivno djeluje kao da nastao po uzoru na lik i dijelo Quentina Tarantina i braće Coen. Ukratko, možete očekivati mnoštvo gangstera (što norveških, što srpskih), mnoštvo živopisnih šarolikih likova, mnoštvo otkačenih situacija i zabavnih momenata, te jako mnogo crnog humora, mrtvih tijela i snijega. Uglavnom, ja sam uživao u gotovo svakoj minuti i kako se ono kaže, “drapao se od smijeha”. Od mene preporuka samo takva!

10. The Dark Valley (2014)

Datum premijere – 04. rujan 2014. (DVD Njem)

Westerni su oduvijek bili poprilično jednostavni, a čest motiv im je bila upravo osveta. The Dark Valley po tom pitanju nije ništa drugačiji i originalniji, niti to želi biti. Zapravo, što se zapleta tiče ovo je baš jedan jednostavan staromodan klasični western koji se koristi svim mogućim klišejima žanra. Gotovo sve što se dogodi u ovom filmu dogodi se točno onako kako bi ste to i očekivali, bez nekih iznenađenja, i meni je to bilo fenomenalno! Uz to film izgleda predivno! Krajolici, lokacije i fotografija ga zbilja čine posebnim. A da to nije sve valja još spomenuti kako The Dark Valley savršeno funkcionira kao homage mnogim poznatim westernima, kao što su primjerice   For a Few Dollars More, Unforgiven, High Plains Drifter ili pak Hang ‘Em High. Dakle ako volite i jedan od ovih naslova koje sam spomenuo, tada bi The Dark Valley definitivno trebao biti film po vašem guštu! Ali ako god…glavno da je meni sjeo ko budali šamar!

9. Stretch (2014)

Datum premijere – 14. listopad 2014. (VOD SAD)

Kada sam prvi puta vidio trailer za Stretch pretpostavio sam da će to biti jedan otkaćen i možebitno zabavan film, ali nisam mu pridavao neku veću važnost. I zaista, nisam se prevario u svojoj pretpostavci. Ali ne samo da se nisam prevario, već sam jebeno uživao u svakoj jebenoj minuti filma jer Stretch nije samo zabavan film, već jebena, divlja, energična, histerična i vraški zabavna vožnja koja šamara sa svih strana! OK, film ko film ne nudi ništa novo, ništa neviđeno, i ništa dubokoumno, te zapravo u mnogo toga podsjeća na Tarantinove filmove (nevjerojatne i ćaknute situacije, ludi i zanimljivi likovi, montaža, naracija itd.). Ali iskreno, ne sjećam se kada sam se toliko nasmijao i zabavio gledajući neki film! Stretch me naprosto oduševio koliko je otkaćen. OK, možda mi na drugo gledanje film bude sranje, neka, ali za sada mi ide među bolje filmove koje sam pogledao u 2014.

8. The Salvation (2014)

Datum premijere – 13. listopad 2014. (DVD Danska)

Da Vam budem iskren, od trenutka kada sam saznao za The Salvation imao velika očekivanja od ovog filma. Točnije, imao sam osjećaj da bi ovo mogao biti Unforgiven za 21. stoljeće, ili barem jako, jako blizu tome. Nažalost po svemu sudeći ovaj film ipak neće ostaviti ni približno isti trag u filmskoj povijesti kao što je to učinio Unforgiven, ali to ne znači da je zato The Salvation loš film. Naprotiv, ako se mene pita The Salvation je skoro pa fenomenalan! Pojedinci se ponovno žale na klišeje, klišeje koje smo vidjeli mnogo puta u nekim drugim westernima (tajanstveni junak sumnjive prošlosti osvećuje obitelj), ali po mom skromnom mišljenju, ti klišeji su upravo glavni razlog zašto je ovaj film i funkcionira tako dobro u konačnici! Naime, ovo je isti tip westerna kakve je nekoć snimao Clint Eastwood – klasični revenge western u maniri filmova The Outlaw Josey Wales, High Plains Drifter, Hang ‘Em High i njegovih spaghetti westerna. Prašnjav, prljav i okrutan divlji zapad, brutalni i krvavi obračuni, nemilosrdan i opasan negativac te tajanstveni revolveraš kamenog lica, baš pravo Clintovski! Plus većinu vremena sam imao osjećaj da gledam filmsku ekranizaciju meni jedne od dražih video-igara – Red Dead Redmeption, što samo po sebi još jedan dodatni plus Salvationu.

7. Gone Girl (2014)

Datum premijere – 02. listopad 2014. (Kino HR)

David Fincher mi je drag autor i samim time volim gledati njegove filmove. Ali to ipak ne znači da mi je dobro baš sve što on snimi! Primjerice The Social Network mi je bio dosadan i bez veze jer me zaboli ona stvar za to tko je i kako osmislio Facebook iako se njime koristim svakoga dana. Jednostavno me ta tema i način na koji je obrađena nisu zainteresirali. A ni The Curious Case of Benjamin Button mi nije baš sjeo najbolje. Što se tiče Gone Girl knjigu nisam čitao niti sam znao mnogo o samom zapletu pa nisam znao što me konkretno čeka i u kom smjeru će ići radnja. A vrlo vjerojatno to se pokazalo presudnim za moj konačni dojam o filmu, jer me Gone Girl uspio svojim iznenađenjima, neizvjesnošću i napetošću zadržati na rubu sjedala većinu vremena. A za film koji traje čak 148 minuta i nije dosadan gotovo ni jedne sekunde to je i više nego pohvalno! A kada k tome još pridodam izvrsne glumačke izvedbe, posebice onu Rosamund Pike koja je naprosto rasturila svoju ulogu i po meni odradila najbolji posao karijere, onda se tu zbilja nema više šta nadodati. Osim možda da mi je osobno Gone Girl treći najdraži Fincherov film svih vremena, sa Sedmicom i Fight Clubom na prvom  drugom mjestu…

6. Nightcrawler (2014)

Datum premijere – 27. studeni 2014. (Kino HR)

Kada je Nightcrawler izašao kritika je naprosto podivljala sa hvalospjevima sa svih strana! No kako mi se često zna dogoditi da kritika nahvali nešto a to meni na kraju bude bez veze, nisam tom htio pridodati neku veću važnost, i nisam uopće mogao dokučiti što bi konkretno mogao očekivati od ovog filma, s obzirom da je žanrovski djelovao vrlo nedefinirano! A ono što sam dobio je izvrsna karakterna studija te fenomenalna crnohumorna triler drama o “borbi” za ostvarenjem američkog sna pod svaku cijenu, pa makar i po cijenu tuđih života. Jake Gyllenhaal  je fenomenalan ovdje i ako je netko trebao biti nominiran za Oscara (i u konačnici ga osvojiti), onda je to on! Ali ne, Akademija je jednostavno morala već treći put za redom nominirati Bradleya Coopera za izvedbu koja je nevjerojatno isprazna i minimalistička te se baš ničim ne izdvaja i ne izdiže! Ali dobro, neka im je…Jake je talentirani dečko, pružit će se već njemu prilika…

5. Predestination (2014)

Datum premijere – 01. prosinac 2014. (DVD Francuska)

Kada bi ovaj film morao opisati jednom riječju, onda bi ta riječ bila šamarčina! Naime tako sam se ja osjećao nakon što sam odgledao Predestination, kao da mi je netko opizdio žestoku šamarčinu i natjerao me da pomislim/uzviknem “koji kurac!?”! Doduše, bio sam malo zabrinut da mi se film ipak neće svidjeti unatoč svim tim silnim pozitivnim komentarima i kritikama iz razloga jer se u mnogim od njih spominjalo to kako je Predestination zapravo zajeban midnfuck film! A ja najiskrenije ne volim mindfuck filmove jer mi često budu nerazumljivi u konačnici. Ali kamo sreće da to nije bio slučaj! Naprotiv, Predestination me totalno uhvatio nespremnog i razvalio moj um! Film iziskuje koncentraciju gledatelja i korištenje sivih stanica kako bi smo lakše mogli povezati pojedine dijelove priče i lakše shvatiti cjelinu. Predestination daklem film koji gledatelja tjera na razmišljanje, ali tjera također i na to da ga se pogleda još koji put. Ja sam ga pogledao dva puta i namjeravam još par puta…

4. Broj 55 (2014)

Datum premijere – 20. studeni 2014. (Kino HR)

Ja sam osoba koja smatra da je rat stvar prošlosti te da bi smo se trebali okrenuti budućnosti, ali ovom filmu sam se radovao od trenutka kada sam čuo da se snima! Razlog nije bio taj što se film bavi domovinskim ratom  ili to što je baziran na istinitom događaju. Već je razlog bio to što je ovo trebao biti prvi hrvatski ratni akcijski film! Dakle ne depresivna ratna drama o posljedicama rata ili PTSP-u sa hrpom nezanimljivih likova (takvih filmova ionako imamo previše), već baš prvi pravi hrvatski primjer akcijskog filma u kojem meci lete na sve strane! Sreća moja da je Kristijan Milić uspio snimiti upravo to! Broj 55 je žestok film koji napada sva osjetila i neda publici da predahne do samog kraja! Mnogo pozornosti je stavljeno na specijalne efekte, na pirotehniku i kaskaderske scene što je ovaj film učinilo pravim spektaklom u malom koji se tehnički i režijski može mjeriti i sa nekim mnogo skupljim naslovima drugih produkcija. Nakon što sam izašao iz kina mislim da mi je grmjelo u ušima još dobrih pola sata. Ali da ne bi sve ostalo samo na akciji, Millić je u konačnici uspio snimiti film koji odaje počast žrtvama bez da uđe u nekakvu patetiku ili da veliča te ljude kao nekakve velike heroje, oni su samo hrabri domaći dečki koji su eto donijeli lošu odluku i nisu imali sreće. A uz sve to uspio je snimiti i film koji uspijeva biti apolitičan i ne baviti se razlozima rata što je samo po sebi tema za neki drugi film.

3. Edge of Tomorrow (2014)

Datum premijere – 29. svibanj 2014. (Kino HR)

Da odmah na početku udarim u glavu i kažem ono što mi je na srcu! Edge of Tomorrow je za mene najbolji i najzabavniji blockbuster 2014. godine! Svaka čast Gaurdiansima, ali nisu mu ni do koljena! Not in my book! Edge of Tomorrow je po meni vraški zabavan i uzbudljiv film, i što je najvažnije, zanimljiv i “svjež”! Daleko od toga da je ovo originalan film, jer nije…scenaristi su naprosto posudili koncept iz kultnog Beskrajnog Dana i uspjeli ga izokrenuti i preokrenuti u svoju korist, te napraviti film koji unatoč tome što počiva na konceptu ponavljanja scena iznova i iznova ni u jednom trenutku ne postane repetativan i dosadan! Naprotiv, sa svakim novim ponavljanjem scena koju smo prethodno vidjeli one su postajale sve zanimljivija i zanimljivija, nudeći nam uvijek neki novi detalj. Film se doduše mrvicu “raspao” pri samom kraju, u zadnjih 10-ak minuta kada postaje “samo još jedan akcić”, ali ja osobno nisam čak ni sa time imao nekih problema. Dapače, uživao sam u svakoj minuti, od početka do samog kraja! Kako to priliči od blockbustera, dobio sam atraktivnu i bombastičnu akciju, ali također dobru i pametnu priču, te puno dobrog humora…k vragu…pa čak i likove do kojih mi je stalo! Hell of a ride!!

2. Birdman or (The Unexpected Virtue of Ignorance) (2014)

Datum premijere – 29. siječanj 2015. (Kino HR)

Pa iako mi je sam koncept ovog filma, tj zaplet zvučao zanimljivo od samog početka, imao sam neki dojam da Birdman ipak nije, kako bi se ono reklo, “my coup of tea” (iliti moj tip filma) te da mi sa najvjerojatnije neće svidjeti u konačnici. Na sreću, prevario sam se! Neću sad nepotrebno duljiti jer se o ovom filmu ionako napisalo i reklo sve i svašta pa da ne izmišljam toplu vodu. Reći ću samo da mi se svidio cijeli taj meta-film pristup, da mi se svidio crni humor,  Iñárrituova fantastična režija i kamera , te posebice glumačke izvedbe. Da, Michael Keaton je fenomenalan ovdje i ako se mene pita, zaslužio je tog Oscara! Ali nije on jedini koji je rasturio u Birdmanu! Naprotiv, gotovo cijeli glumački ansambl je fantastičan i čak mi je teško izdvojiti samo jednoga od njih.  Ni ne sjećam se kada su se zadnji puta Naomi Watts i(li) Edward Norton bili toliko predali svojim ulogama! A Zach Galifianakis…to je pak priča za sebe! Ovo mu je valjda uloga karijere! Cijeli podtekst filma i kritika današnjeg Hollywooda i filmova o superjunacima koji vladaju na kino blagajnama je na mjesta i savršeno se uklapa i Keatonu karijeru. Zapravo, Birdman bi bio još bolji da je  Iñárritu imao hrabrosti otići još korak dalje i napraviti potpuni meta-film o Keatonu koji igra Keatona, bivšu veliku zvijezdu koja se proslavila ulogom Batmana. Ali dobro, što je tu je…

1. The Raid 2: Berandal (2014)

Datum premijere – 01. srpanj 2014. (FZ Festival HR)

The Raid 2: Berandal je meni osobno bio jedan od najočekivanijih prošlogodišnjih filmova! Kako i ne bi kad mi je The Raid iz 2011. te godine bio jedan od najboljih filmova. Obično kada su očekivanja visoka onda se često razočaramo, ali to mi se definitivno nije dogodilo sa Racijom 2! Kao što rekoh, obožavam original, ali Racija 2 je bolja (i drugačija) u gotovo svakom segmentu. Opsežnija, kompleksnija i ambicioznija priča, daleko više likova, još brutalniji i raznovrsniji fajtovi koji ovaj puta nisu ograničeni isključivo na hodnike i prostorije jedne zgrade pa nude mnogo prostora za kreativnost, te duplo više negativaca i njihovih razbijača s kojima se Rama mora suočiti. Mnogo se toga zbiva u ovom filmu, te ima tu elemenata zatvorskog trilera, undercover trilera, i naravno gangsterskog i borilačkog filma koji dominiraju. Ali sve to je stopljenu u jednu cjelinu koju zbilja nije teško pratiti, pa tako svako svoje zašto ima i svoje zato. Zbog te opsežnije priče ritam filma je malo sporiji u odnosu na prvi film te Racija 2 nije fajt za fajtom. Nekima bi to možda moglo malo zasmetati, no meni nije. Kao što sam spomenuo u nastavku ima mnogo novih likova, ali oni su svi međusobno toliko različiti i  sebi svojstveni tako kad im jednom zapamtite imena zbilja nije teško pratiti tko tu koga i zašto. Akcijske scene su nevjerojatne, žestoke, nasilne i brutalne do mjere da naprosto boli gledati sve te polomljene ruke, noge i glave. A finalni fajt je za anale i u potpunosti je zasjenio finalni fajt iz prvog filma. Svaka čast Garethu Evansu i kapa do poda jer uspio je nadmašiti samog sebe te napraviti ono što je pošlo za rukom tek rijetkima – snimiti superiorniji i još bolji nastavak. The Raid 2 je za The Raid ono što su T2 za T1 ili Aliensi za Aliena.

________________________________________________________________________________________

WORST OF 2014

Za razliku od ove prethodne “Best of” liste koja se protegnula na čak 30 naslova  (s tim da 30-mjesto dijele dva filma), moja lista najgorih filmova iz 2014. je mnogo, mnogo kraća, i svodi se zapravo na svega pet naslova. Kada bih baš htio vjerojatno bi mogao ubaciti tu još dodatnih pet naslova, no teško da mi je i jedan bio lošiji nego ovi koje ću navesti. Plus, na loše filmove ionako ne valja trošiti previše vremena. Evo ukratko što ne bi preporučio ni rođenom neprijatelju…

5. Exodus: Gods and Kings (2014)

Datum premijere – 18. prosinac 2014. (Kino HR)

Nije da sam bio nešto pretjerano zainteresiran za ovaj film pa samim time nisam ni imao neka očekivanja. Ali čak i tako me Exodus uspio poprilično razočarati. Dosadno, isprazno i već viđeno. A da ne govorim o tome kako je casting totalno pogrešan! Primjerice, zašto uopće angažirati Sigourney Weaver ako ju misliš pokazati svega na jednu minutu u filmu! Ako i toliko! Tehnički i vizualno je film besprijekoran…izvrsni setovi, predivne lokacije, zapanjujući specijalni efekti, ali to je u biti sve što u njemu valja jer sve ostalo je isprazno, bez duše i bez pameti. Ridley Scott se definitivno istrošio kao autor,  a samim time je istrošio i svoju reputaciju jer već duže vrijeme nije snimio ništa vrijedno spomena. Ovo je samo još jedan čavao u njegovom autorskom lijesu…

4. Killers (2013)

Datum premijere – 06. srpanj 2014. (FZ Festival HR)

S obzirom da ovaj film dolazi od producenata akcijsko/borilačkog spektakla The Raid i The Raid 2: Berandal, a sama premisa filma je zvučala dosta dobro, moja očekivanja naspram Killersa su bila poprilično visoka. Ali čini mi se da se baš zbog tih (pre)velikih očekivanja ovaj film na žalost prometnuo u jedno do većih razočarenja prošle godine. Nabacalo se tu svega i svačega te film u konačnici uopće nije ispao ono za što se predstavljao – napeta i žestoka igra miša i mačke između dvoje ubojica. Umjesto toga Killersi su bili razvučena i sumorna psihološka drama sa nekoliko zbilja blesavih i besmislenih momenata. Glumci su doduše za svaku pohvalu, posebice Kazuki Kitamura u ulozi psihotičnog Nomure. Ali to je bilo nedovoljno da popravi finalni dojam, barem ne u mom slučaju…

3. 13 Sins (2014)

Datum premijere – 17. lipanj 2014. (DVD SAD)

Film koji je zapletom veoma sličan filmu Cheap Thrills te se također pokušava pozabaviti ljudskom pohlepom i granicama koje smo spremni prijeći za koju tisućicu ekstra u svom novčaniku. Ali za razliku od Cheap Thrills koji je u tome uspješan i na kraju se premetnuo u izvrstan film, 13 Sins jedino uspijeva biti glup do bola! Pokušava biti šokantan sa hrpom brutalnih killova, pokušava iznenaditi gledatelja sa glupavim twistovima na kraju, i pokušava biti misteriozan i napet, no jednostavno ne uspijeva u gotovo ni jednoj od ovih točaka. Zaobići u širokom luku…

2. Ride Along (2014)

Datum premijere – 15. travanj 2014. (DVD SAD)

Užasno me žalosti i ljuti kada vidim da su takozvanih buddy buddy filmovi poput Smrtonosnog Oružja ili 48 Sati dobili zamjenu u obliku ovakvih sranja kao što je Ride Along! A još je žalosnije što ta sranja prolaze kod publike i razvaljuju na kino blagajnama! A ne mogu nikako shvatiti zašto jer Ride Along je jednom riječ katastrofa! Isforsirano, preforsirano, i nimalo zabavno govance koje me nevjerojatno smorilo. Kevin Hart mi je relativno simpa komičar, a i Ice Cube ima solidnih filmova ispod svog remena pa mi ga nije mrsko gledati, no ovdje njih dvojica na funkcioniraju! Iritantni su i naporni za popizdit. Žali Bože uloženog vremena u ovo sranje…

1. 22 Jump Street (2014)

Datum premijere – 24. srpanj 2015. (Kino HR)

Već prvi film mi nije bio ništa posebno, iako sam se priznajem namijao par puta. Ali to ipak nije bilo dovoljno dobro da bi samovoljno išao gledati nastavak. I vrlo vjerojatno ga ne bi ni pogledao da nisam sa društvom bio kod frenda koji nam je pustio 22 Jump Street., zbog čega su mu se kasnije neki od nas napili krvi! Naime 22 Jump Street je još jedan katastrofalni moderni pokazatelj na što je spao buddy buddy film, i na što su spale akcijske komedije! Cijeli film ako ima dvije poštene fore još sam puno i rekao! Ali što je još gore, osim što nije smiješan ni zabavan, film je neizmjeno glup! I to do mjere da me skroz zatupavio u tih 100-injak minuta trajanja pa sam na kraju imao dojam da mi je nakon ovog filma IQ pao za barem 50%. Ovo nije film, ovo je kompilacija gluposti…

________________________________________________________________________________________

I to bi bilo to od mene što se tiče filmova 2014. Ako ste došli čak do samog kraja ovog članka i čitate uprav ovu rečenicu, hvala Vam na interesu i čitanju, nadam se da Vam je ovo bilo ugodno štivo. Također se nadam da će i 2015. biti ispunjena filmska godina te da ćemo se čitati i nagodinu sa novim listama. U među vremenu ako imate volje i vremena slobodno napišite koji su Vama najbolji, odnosno najgori filmovi iz 2014!?

Pozdrav svima!

Dragonrage