Akcija, drama, triler/2015./Australija/SAD/Kanada

REŽIJA: Brad Peyton

SCENARIJ: Carlton Cuse, Andre Fabrizio, Jeremy Passmore

ULOGE: Dwayne Johnson, Alexandra Daddario, Carla Gugino, Ioan Gruffudd, Archie Panjabi, Paul Giamatti, Hugo Johnstone-Burt…

TRAJANJE: 115 minuta

SINOPSIS
Priča prati pilota helikoptera i spasioca Raya (Dwayne Johnson) koji nakon stravičnog potresa kreće iz Los Angelesa u San Francisco sa svojom suprugom, s kojom nije u najboljim odnosima, kako bi spasili kćer jedinicu. No, njihovo putovanje samo je početak užasa koji priroda sprema.

San Andreas je dosadan, neinventivan, poprilično glup i patetičan film katastrofe koji pogađa svaki mogući klišej koji postoji od kako je ovakvih filmova i ne nudi gledateljima apsolutno ništa novo i zanimljivo.

Takozvane kečere sam slabo pratio kao dijete, točnije, gotovo da ih nisam pratio, niti ih pratim danas, pa za Dwaynea Johnsona nisam ni (sa)znao dok ga nisam (u)gledao u filmu The Scorpion King (ne računam njegovu kratku i iznimno groznu CGI pojavu u Povratku Mumije). Johnson, tada poznatiji pod svojim kečerskim nadimkom The Rock, mi se takoreći svidio na prvu loptu jer je uvelike podsjećao na filmske junake uz koje sam odrastao (Arnie, Sly i ekipa), te je od samih početaka svoje filmske karijere djelovao kao netko tko ima potencijala postati velika akcijska zvijezda. A imao je sve što mu treba da bi postao to; karizmu, smisao za humor i…mišiće! Čak se jedno kraće vrijeme činilo da bi mogao postati novi Arnold Schwarzenegger koji mu je na neki način čak i dao svoj blagoslov kada se pojavio na par sekundi u njegovom filmu The Rundown iz 2003. i u prolazu mu dobacio “have fun”.
Pa iako je nakon toga snimio još dva akcića (Walking Tall i Doom), i pri tome se očito dobro zabavio, Dwayne je ubrzo odlučio promjeniti tijek svoje karijere, pa je počeo šarati po žanrovima, glavnom komedijama i dječjim filmovima, te pokojoj drami. Očito nije htio da ga se generalizira isključivo kao nekavog nabildanog (filmskog) razbijača, ili da ga se typecasta isključivo u akcijskim ulogama. I to bi bilo pohvalno da Dwayne uistinu nije pretjerao sa time, pa se njegova karijera u razdoblju od 2005. do 2010. svela uglavnom na naslove kao što su Be Cool, Reno 911!: Miami, The Game Plan, Get Smart, Race to Witch Mountain, The Other Guys, te najgore od najgorega, Tooth Fairy! Činilo se da nema kraja svim tim komedijama i dječjim filmovima sumnjive kvalitete!

Na sreću mnogobrojnih fanova koji su ga htjeli vidjeli u ulozi kakva i dolikuje svojevrsnom Schwarzeneggerovom nasljedniku, Dwayne je odlučio prekinuti taj nesretni niz te je napokon (ponovno) pokazao svoju akcijsko razbijačku stranu u filmovima Faster, Fast Five, Snitch, Pain & Gain, Hercules te Furious 6 i Furious Seven. Iako, kada se u konačnici sve zbroji i oduzme, teško da možemo reći da je Dwayne do sada snimio svog Conana ili Terminatora, pa čak i Komadosa! Daleko je on još od toga, a vrlo vjerojatno se neće tome ni približiti tako skoro s obzirom na naslove koje je izabrao kao svoje sljedeće projekte (mislim, Baywatch…za netko ozbiljno misli da je to dobra ideja za filmski hit!?).

(Photo by  Warner Bros. Ent.)

Na žalost, ni San Andreas mu baš ne ide u korist. Doduše, San Andreas je projekt koji do samog početka nije ni djelovao pretjerano zanimljivo i originalno, te je sve skupa zvučalo kao 2012 ali sa Dwayne Johnsonom umjesto Johna Cusacka. A San Andreas je pravo to! Zapravo, čini se više kao spoj filmova 2012 i The Day After Tomorrow, minus led i snijeg, plus Johnson. Naime, Johnson u ovom filmu igra gotovo identičan lik iz prethodno spomenutih naslova; zabrinutog oca koji se uputi na opasno putovanje na drugi kraj zemlje kako bi spasio svoje dijete (u ovom slučaju kćerku) nakon što Ameriku pogodi velika prirodna katastrofa. Zvuči Vam poznato? Naravno da zvuči jer to je skoro pa identičan zaplet filma The Day After Tomorrow, ali smješten u okruženje 2012. I kao to samo po sebi nije dovoljno smiješno, Dwayne ujedno igra odlikovanog pilota i spasioca koji (kao što to sam izjavi) voli svoj posao, ali ga napusti i kroz cijeli film ne spasi nikoga sem svoje bivše žene i kćerke (ne računam djevojku u samom uvodu filma)! Toliko o herojstvu.

Ali ako ćemo iskreno, ne bi svi ti mogući klišeji i gluposti kojima je film natrpan čak ni smetali da je isti barem mrvicu zabavan za gledanje. Ali nije! Naprotiv, San Andreas je dosadan, neinventivan, poprilično glup i patetičan film katastrofe koji pogađa svaki mogući klišej koji postoji od kako je ovakvih filmova i ne nudi gledateljima apsolutno ništa novo i zanimljivo. Rušenje zgrada i pogibija na desetke i desetke nebitnih i bezličnih statista i kaskadera nije izgledalo nikada dosadnije i lošije. A kada se još k tome uzme u obzir da je film (navodno) koštao 100 milijun$, postavlja se pitanje, “pa gdje je otišao taj novac, jer na ekranu definitivno nema 100 milja!?” Jer na žalost, ispostavilo se da smo sve one atraktivne i cool money shot kadrove zbog kojih publika obično i hrli na filmove katastrofe već mogli vidjeti u trailerima i clipovima (scena sa tsunamijem i Golden Bridge mostom, scena sa ogromnom pukotinom u zemlji, ili pak scena na Hooverovoj brani), te da su to jedine vizualno atraktivne scene u cijelom filmu! A uz sve to, CGI je poprilično osrednje kvalitete. Neke scene doduše izgledaju solidno, a većina ipak izgleda uistinu loše.

(Photo by  Warner Bros. Ent.)

Ako ćemo pričati o glumcima i njihovim izvedbama, onda treba ipak priznati da se Dwayne dobro drži ovdje, iako igra svoju ulogu mnogo dramatičnije i ozbiljnije nego što bi trebao u filmu poput ovoga. Ali unatoč tome, on je najsvjetlija točka ove katastrofe. Carla Gugino je također solidna, te ona i Dwayne čine dobar par, ali đabe sve kad film nije fokusiran isključivo na njih. S druge strane, lik kojega igra Paul Giamatti djeluje kao da je na silu uguran u ovaj film iz nekog posve desetog filma, i zapravo, njegova jedina uloga ovdje je da nama gledateljima objasniti što se dovraga događa i zašto. Iako, nije da je ikako baš pretjerano briga. A kako ne bismo ostali zakinuti za iritantne jednodimenzionalne likove i usiljenu romansu pobrinuli su se (zanosna) Alexandra Daddario te Hugo Johnstone-Burt i Art Parkinson.
Jedno od poznatijih imena u San Andreasu pored spomenute trojke (Dwayne, Crala i Giamatti) je i Ioan Gruffudd, ali njegova uloga je posebna priča. On naime igra bogataša, arhitekta i budućeg supruga junakinje koju igra Carla Gugino, i s početka je prikazan kao jedan posve pristojan i normalan (pa čak i brižan) čovjek. Ali kada potres iznenada pogodi San Francisco i zgrade se počnu urušavati, iz nekog nepoznatog razloga on postane šupak koji misli isključivo na sebe. Ta karaktera transformacija bi još i imala nekog smisla da su ju scenaristi znali iskoristiti i učiniti nešto sa njegovim likom u kontekstu kompletne priče! Ali nisu, pa je on u konačnici ostao u potpunosti neiskorišten, a time što su ga pretvorili u seronju nisu postigli baš ništa što bi koristilo ovom filmu. Zašto uopće ubaciti takav lik u priču ako ne znaš što ćeš sa njim!?

U konačnici, sve što se može još reći o San Andreasu jeste da je film osrednji i potpunosti zaboravljiv, te da naprosto ne vrijedi cijenu ulaznice koju ćete možebitno platiti da bi ste ga pogledali na velikom platnu. Iako postoji neko nepisano pravilo da su filmovi katastrofe filmovi koji se moraju pogledati na velikom platnu, San Andreas je jedan od naslova zbog kojih valja napraviti iznimku. Ako ste uistinu fan Dwaynea Johnsona i htjeli bi te ipak pogledati ovaj film…pričekajte da se pojavi na DVD-u. Ili još bolje…na TV-u!