Akcija, avantura, SF, triler/2015./SAD

REŽIJA: Alan Taylor

SCENARIJ: Laeta Kalogridis, Patrick Lussier, likove osmislili James Cameron i Gale Anne Hurd

ULOGE: Arnold Schwarzenegger, J.K. Simmons, Emilia Clarke, Jai Courtney, Jason Clarke, Dayo Okeniyi, Matt Smith, Byung-hun Lee…

TRAJANJE: 126 minuta

SINOPSIS

Kad vođa otpora John Connor (Jason Clarke) vrati Sgt. Kylea Reesea (Jai Courtney) u 1984. da bi zaštitio Sarah Connor (Emilia Clarke) i spasio budućnost, neočekivani preokret uzrokuje pucanje u vremenskoj liniji. Reese je sad u novoj i nepoznatoj inačici prošlosti gdje su mu saveznici potpuno neočekivani, uključujući novog T-800 terminatora, the Guardian / Zaštitnika (Arnold Schwarzenegger), novi neprijatelji opasni, a nova misija iznenađujuća – treba resetirati budućnost!

Terminator Genisys nije dobar film, ali je zabavan ponajviše zahvaljujući Schwarzeneggeru koji je još jednom dokazao da ima savršen tajming i smisao za samoironiju i humor, i upravo je on najsvijetlija točka ovdje. Jer scenaristički, Terminator Genisys je prekompleksan, poprilično nedorečen, šupljikav i konfuzan, pa je možda najbolje isključiti mozak i ne razmišljati previše o tome što ste upravo gledali.

Ja sam dijete 80-ih (i 90-ih), i kao takav odrastao sam na filmovima Brucea Willisa, Jean Claude Van Dammea, Sylvestera Stallonea, te Arnolda Schwarzeneggera, kao i mnogih drugih ikona akcijskoga žanra koji su tih godina žarili i palili, kako velikim, tako i malim (VHS) ekranom. Pojedini filmofili znaju isticati kako su prerasli tu svoju “dječačku” filmofilsku fazu te da na filmove gore spomenute ekipe danas gledaju posve drugačije, sa mnogo više gorčine, kao da je to nešto loše i nešto čega se srame. Ja nisam jedan od takvih filmofila. To je naprosto dio mene, dio mog odrastanja i dio mog filmofilskog izričaja na kojem sam gradio svoj ukus. Ne sramim se toga, nikada nisam i ne vidim zašto i bi. Naprotiv, ostao sam fan gore spomenutih još i dan-danas, što naravno ne znači da mi se (automatski) mora svidjeti (ili da mi se svidi) sve što oni naprave.
Uzmimo za primjer Schwarzeneggera, Austrijskog bodybuildera, peterostrukog Mr. Universea i sedmerostrukog Mr. Olympia za kojega bi smo teško mogli reći da je bio, ili da je dobar glumac. Jer nije! Ali imao je smisla za show-businesses, imao je karizmu, znao je odabrati dobre projekte, i što je još važnije, dobre redatelje! Tako je za svoje dugogodišnje karijere snimio pregršt naslova od kojih su mnogi uistinu kvalitetni, pa čak i kultni klasici! Conan the Barbarian, The Terminator, Commando, Predator, Total Recall, Terminator 2: Judgment Day, te True Lies su samo neki od njih. Ali snimio je naravno i dosta osrednjih i(li) loših naslova, kao primjerice Red Sonja, Junior, The 6th Day, Jingle All the Way i Batman & Robin.

Od kako se dotični ostavio politike zbog koje je “potratio” osam godina svoga života, njegov povratak u filmske vode baš i nije bio najsjajniji. Daleko od toga da su njegovi povratnički uradci The Last Stand, Escape Plan, i Sabotage bili loši, naprotiv(!), ali njegova zvijezda i status “mamca za publiku” su (pomalo) izblijedjeli, što je rezultiralo gotovo katastrofalnim rezultatima na kino blagajnama. A kada nekome u Hollywoodu potonu čak tri filma za redom, onda to sa sobom nosi određenu stigmu (takozvanog “box office otrova”) i velike posljedice za karijeru. Sve je manje i manje ponuda na stolu, a smanjuju se i budžeti možebitnih projekata i samo je pitanje kada će ta “zvijezda” pasti u potpuni zaborav, ili još gore, završiti u svijetu jeftine DVD/VOD produkcije.
Možda su baš zbog takvog mogućeg scenarija Arnijeve karijere mnogi protumačiti njegovu odluku da nakon punih 30 godina još jednom prihvati ulogu koja ga je i proslavila, kao potez očajnika. Naime, Arnie je u svojim kasnim 60-ima po četvrti puta prihvatio ulogu kibernetičkog stroja za ubijanje – Terminatora! Velika većina je tu vijest dočekala “na nož” (uključujući i mene), ponajprije zbog Arnijevih godina, tj., tvrdnji da je on naprosto prestar da igra Terminatora! Strasti je ubrzo smirio idejni začetnik Terminator franšize, James Cameron, rekavši da je Terminatorov endo-skelet prekriven pravim mesom i kožom koji stare (i zacjeljuje) kako bi se Terminatori što bolje uklopili u okolinu, pa samim time Arnijeve godine i naborano lice neće biti nikakav problem da još jednom reprizira svoju najpoznatiju ulogu.

(Photo by Paramount Pictures)

Ali ubrzo se ispostavilo da Arnijeve godine nisu bile jedini kamen spoticanja i razloga zašto se Terminator Genisys našao “na zubu” mnogih od samog početka. U prilog mu nije išlo ni to što se u redateljskoj stolici umjesto Camerona našao Alan Taylor koji se proslavio režijom mnogobrojnih TV serija (“Game of Thrones”, “Mad Men”, “The Sopranos”) i Marvelovog filma Thor: The Dark World. Kao ni to da su za uloge Kylea Reesa i Sare Connor angažirani Jai Courtney i Emilia Clarke. Buru negodovanja je također izazvao i sam sinopsis filma koji je uključivao ponovno putovanje u 1984. čime se poništava sve ono što smo vidjeli u prva dva filma, kao i činjenicu da Sarah Connor nije neka krhka djevojka koju treba spašavati, već nabrijana tinejdžerka koju je odgojio ni manje ni više nego Terminator! Mnogima se to nije ni najmanje svidjelo, a neki su pak tvrdili kako sve skupa djeluje previše konfuzno.
I zaista, sinopsis je zvučao konfuzno, ali unatoč tom nekom početnom negodovanju sa moje strane, te spekticizmu koji je prethodio samoj premijeri filma, potajno sam se nadao da bi Terminator Genisys mogao iznenaditi, odnosno, da se ispod te konfuzne površine zapravo krije interesantna i potencijalno dobra priča koja ako se ispriča na pametan način, može rezultirati jednako dobrim i pametnim filmom. Još sam uvijek mišljenja da je to moglo biti tako da je Terminator Genisys završio u rukama nekih boljih scenarista, odnosno rukama nekog boljeg redatelja, ali na žalost, to u konačnici ipak nije bio slučaj. Daleko do toga da bih zato Terminator Genisys okarakterizirao kao (iznimno) lošim filmom, ali definitivno ne bih rekao da je dobar, tj. da je ispunio potencijal koji je mogao, i morao ispuniti. A za to postoje četiri glavna razloga…

Kao prvo, priča filma je na kraju krajeva zbilja bila previše zamršena i komplicirana, što je u konačnici rezultiralo sa više pitanja nego odgovora! Primjerice, tko je poslao “starog Terminatora” u 70-e godine da zaštiti Saru dok je još bila dijete!!? I tko je poslao drugog Terminatora sa zadatkom da ju ubije u 70-ima!? Kako je T-1000 uopće završio u 1984.!? Kako je dovraga Sara znala da Kyle i dva Terminatora dolaze te iste noći 1984., ovaj sa zadatkom da ju zaštiti, a oni sa zadatkom da ju ubiju? Kako je uopće moguće da se John Connor rodio kada Kyle i Sara ovaj puta nisu imali seksualni odnos? I od kud Skynetu tijelo, tj., iz kojeg vremena je on došao!?? Kao što rekoh, previše pitanja a premalo odgovora. E sad, možda se scenaristi namjerno nisu pozabavili tim pitanjima, tj. odgovorima, jer su se nadali da će film biti hit, te da ćemo sve te odgovore dobiti u nastavku, odnosno nastavcima. A možda je posrijedi jednostavno loše pisan scenarij. Možda Laeta Kalogridis i Patrick Lussier naprosto nisu dorasli tom izazovu koji je bio stavljen pred njih!? Ali ako je suditi po box office rezultatima Genisysa koji baš i nisu laskavi, ironično, odgovor na to pitanje također nećemo nikada saznati.
Kao drugo, loši marketinški potezi su upropastili ovaj film i prije nego što se isti pojavio u kinima diljem svijeta. Dosada već i ptice na granama znaju za spoiler koji su producenti i studio odlučili otkriti u traileru, a koji nam je dao do znanja da John Connor postaje Terminator u filmu, i samim time glavni negativac istoga! Kada je taj očiti spoiler razotkriven po prvi puta, internet je naprosto eksplodirao od bijesa i razočarenja! Ja sam se s druge strane potajno nadao je sve to skupa samo marketinška strategija kojom će se zaintrigirati publiku, te da studio ima neki drugi as u rukavu kojim će nas iznenaditi, neki posve drugi, neočekivani twist u filmu koji bi mogao opravdati razokrivanje takvog spoilera u trailerma i na plakatima. Ali na moje sveopće iznenađenje i razočarenje, to se nije dogodilo! Ispostavilo se da ono što smo vidjeli u trailerima, to smo i dobili u filmu. Zašto je netko u odjelu za marketing mislio da je pametno razotkriti tako važan spoiler, neće mi nikada biti jasno.

(Photo by Paramount Pictures)

Kao treće, zabrinutost oko angažiranja Jaia Courtneya i Emilie Clarke u ulogama kultnih filmskih likova kao što su Kyle Reese i Sara Connor se pokazala opravdanom. Doduše, ja osobno nisam bio zabrinut zbog njihovog angažmana u ovom filmu prije nego to sam isti i pogledao. Ali sad kad jesam, moram priznati da su oboje poprilično slabi u svojim izvedbama. Osobno nemam ništa protiv njih, i Courtney mi je čak u neku ruku i simpatičan glumac ove mlađe generacije, ali čovjek naprosto nema karizmu kakvu je imao Michael Biehen. Njegov Kyle Reese je zbunjen i neodlučan, te daleko inferiorniji Biehenovoj inačici tog lika. A Emilie Clarke…pa koliko god je ta njezina sličnost sa nekom mlađom verzijom Linde Hamilton neizbježna, ipak djeluje nekako premlada za ulogu Sare Connor, a ta njezina Sara je izrazito iritantna da ju je gotovo nemoguće “probaviti” u toj ulozi.
I kao četvrto, unatoč (navodnom) budžetu od 155 milijuna $, Terminatoru Genisys naprosto nedostaju velike i epske akcijske sekvence. Nemojte me krivo shvatiti, film je krcat akcijom, i ta akcija je bila sasvim solidna, pregledno režirana i montirana, ali nema tu ništa grandiozno i spektakularno što bi opravdalo titulu akcijskog spektakla kakvom se diče drugi, pa čak i treći film. Sjetimo se primjerice one velike i epske potjere iz Terminatora 3 koja je uključivala ogromno vozilo da kranom, pregršt razorenih zgrada i potrošenih milijuna!? E pa Genisys nema ništa što bi bilo barem upola slično tome. Prevrtanje busa, par eksplozija i rušenje helikoptera naprosto nisu dostatni.

Pa ipak, na kraju krajeva, kada se sve zbroji i oduzme, unatoč razočarenju ne mogu reći da je Terminator Genisys uistinu loš film jer bih lagao samog sebe (gledao sam i lošijih). Terminator Genisys nije dobar film, ali je zabavan ponajviše zahvaljujući Schwarzeneggeru koji je još jednom dokazao da ima savršen tajming i smisao za samoironiju i humor, i upravo je on najsvijetlija točka ovdje. Jer scenaristički, Terminator Genisys je prekompleksan, poprilično nedorečen, šupljikav i konfuzan, pa je možda najbolje isključiti mozak i ne razmišljati previše o tome što ste upravo gledali. Ja ću mu vjerojatno dati još jednu šansu u nekoj bliskoj budućnosti, čisto iz respekta prema Arnoldu i znatiželje da vidim hoće li mi na drugo gledanje biti išta bolji…ili lošiji.