Akcija, avantura, fantasy, SF/2015./SAD

REŽIJA: J.J. Abrams

SCENARIJ: J.J. Abrams, Lawrence Kasdan, Michael Arndt

ULOGE: Harrison Ford, Daisy Ridley, John Boyega, Oscar Isaac, Adam Driver, Carrie Fisher, Mark Hamill…

TRAJANJE: 135 minuta

SINOPSIS

Nastavak sage Ratovi Zvijezda dešava se 30 godina nakon radnje filma Ratovi zvijezda VI: Povratak Jedija (1983). U najnovijem nastavku pojavljuju se i novi likovi Finn, Rey i Poe Dameron zajedno s onima iz prijašnjih nastavaka Ratova zvijezda.

Star Wars: The Force Awakens je iznimno zabavan i vizualno spektakularan film u koji je očito uloženo mnogo truda i ljubavi (i novaca), a koji se gleda sa lakoćom, bez obzira jeste li fan spomenutog serijala ili niste. Ali The Force Awakens nije film bez mana, nije iskoristio sav potencijal, igra na kartu nostalgije te je napravljen kalkulantski, sa figom u džepu i bez nepotrebnog rizika, što potvrđuje pretjerano recikliranje dobro poznatih motiva iz Nove nade, zbog čega The Force Awakens ostavlja svojevrsni Déjà vu efekt.

Napokon je osvanuo i taj dan! Nakon što su nas mjesecima i mjesecima “bombardirali” sa raznoraznim marketinškim materijalima vezanima uz najnoviji Star Wars film, po mnogima najiščekivaniji film godine, Star Wars: The Force Awakens, napokon je došao u svjetska i domaća kina! Bila je to prilika da fanovi ovog dugovječnog serijala nakon dugo, dugo vremena ponovno izvuku svoje svjetlosne mačeve, stormtrooper i(li) Darth Vader kacige, te sve ostale Star Wars rekvizite. U svega 5-6 dana prikazivanja (računajući i raznorazne svečane pred-premijere) The Force Awakens je već uspio oboriti nekoliko povijesnih rekorda što se zarade tiče, kako u americi, tako i u svijetu (te bi čak mogao ugroziti i Avatara), a fanovi ne prestaju pričati o filmu na društvenim mrežama i forumima. Ali ako ćemo iskreno, to je bilo i za očekivati, pa ne vjerujem da ovi rezultati ikoga iznenađuju, a najmanje ljude i studio koji stoje iza “probuđene sile”. Jer na kraju krajeva, Star Wars je prije svega brand, brand sa dugogodišnjom tradicijom koji se prodaje pod svaku cijenu, neovisno o tome da li je, i koliko je proizvod (iza tog branda) loš ili dobar. Ali prije nego nastavim i kažem, odnosno napiše, svoje osobno mišljenje o “probuđenoj sili”, trebao bih ipak svim čitateljima obznaniti dvije važne informacije koje će za mnoge biti od ključne važnosti ukoliko budete htjeli nastaviti sa čitanjem ovog članka!
Prva je da se namjeravam pozabaviti sa nekim ključnim spoilerima “probuđene sile”, pa ukoliko film još uvijek niste gledali, možda je najbolje da već sada naprosto ugasite ovaj link. Dok sam u glavi slagao tok misli i razmišljao o detaljima kojih se želim dotaknuti, tj., detaljima  koji su me zasmetali u ovom Star Wars filmu, shvatio sam da to jednostavno neću moći napraviti ukoliko ne spomenem i te neke ključne spoilere, tim više jer su ti moji “prigovori” vezani za njih. S toga još jednom napominjem, ako si ne želite pokvariti gledanje ovoga filma, prekinite čitati ovaj članak.

Druga informacija je ta da ja osobno nikada zapravo nisam bio neki (pre)veliki fan Star Warsa! Možda razlog leži u činjenici da nisam odrastao na tim filmovima, točnije na originalnoj trilogiji, te da sam A New Hope, The Empire Strikes Back, i Return of the Jedi gledao relativno “kasno” u svom životu, točnije u svojim srednjoškolskim/tinejdžerskim danima kasnih 90-ih godina. Iako, daleko od toga da mi se ti filmovi nisu svidjeli, i daleko od toga da nisam svjestan Star Wars fenomena i golemog utjecaja originalne trilogije na pop-kulturu i samu povijest filma, samo eto, nikada se nisam uspio saživiti sa “silom” i “vezati” uz te filmove i likove kao mnogi drugi. Samim time Star Wars za mene nikada nije postao svojevrsni stil života, odnosno nešto više od “samo (zabavnog) filma”, tj., serijala. Sada kada znate i to, a već ste pogledali Star Wars: The Force Awakens (pa Vam spoileri ne predstavljaju problem) i oduševljeni ste istim, na Vama je da odlučite želite li uopće potrošiti narednih nekoliko minuta svog života na tekst pojedinca koji vrlo vjerojatno i “ne cijeni” Star Wars(e) u tolikoj mjeri kao Vi i mnogi drugi okorjeli fanovi. Razumjet ću Vas u potpunosti ako  u ovom trenutku jednostavno ugasite ovaj link.
Ako ste pak unatoč svemu odlučili nastaviti, iskreno se nadam da će Vam ovo štivo biti barem mrvicu zanimljivo. Uglavnom, unatoč gore spomenutoj činjenici kako nikada nisam bio preveliki fan Star Warsa, ogromna marketinška mašinerija je učinila svoje, pa sam tako i ja, baš kao i tisuće i tisuće drugih, pohrlio u kino da čim prije pogledam Star Wars: The Force Awakens, i to ni više ni manje nego na samu pred-premijeru. Iako, mene nije vodila nostalgija ili “zaluđenost” ovim serijalom, već čista znatiželja, pa sam u kino ušao otvorenog uma i bez nekih velikih očekivanja, baš kao i  prije 16 godina kada je u kina stigao omraženi Star Wars: Episode I – The Phantom Menace. Ni jedan od ta tri prequela na mene nije ostavio neki posebni dojam, niti o njima imam neko pretjerano dobro, ali ni loše mišljenje. Samim time nisam očekivao da će ovo iskustvo biti mnogo drugačije. Tim više jer sam bio poprilično neupućen što bih uopće mogao očekivati s obzirom da sam zbog svoje “nezainteresiranosti” za Star Warsima izbjegavao informacije o filmu koje su se ionako davale na kapaljku.

Photo by Lucasfilm LTD

Ono što mogu reći odmah na početku jeste da me Star Wars: The Force Awakens definitivno nije raspametio i oduševio kao mnogobrojne okorjele fanove, ali me zato uspio vraški, vraški zabaviti! Kao što to uostalom i priliči jednom megalomanskom popcorn blockbusteru. J.J. Abrams je do sada već u nekoliko navrata pokazao i dokazao da je itekako sposoban snimiti zabavan i spektakularan film koji ima srce i dušu, i ne vjerujem da me je i jedan njegov redateljski uradak do sada razočarao (da, ja sam uživao u oba Star Trek filma, iako opet, nisam ni trekkie). A ni “probuđena sila” nije po tom pitanju ništa drugačija. Naprotiv, Star Wars: The Force Awakens je iznimno zabavan i vizualno spektakularan film u koji je očito uloženo mnogo truda i ljubavi (i novaca), a koji se gleda sa lakoćom, bez obzira jeste li fan spomenutog serijala ili niste. Ali The Force Awakens nije film bez mana, nije iskoristio sav potencijal, igra na kartu nostalgije te je napravljen kalkulantski, sa figom u džepu i bez nepotrebnog rizika, što potvrđuje pretjerano recikliranje dobro poznatih motiva iz Nove nade, zbog čega The Force Awakens ostavlja svojevrsni Déjà vu efekt.
S jedne strane, i više je nego pohvalno i dobrodošlo to što je The Force Awakens stilski i vizualno bliži originalnoj trilogiji nego prequelima, te se vidi da su Abrams i ekipa posvetili mnogo vremena i truda detaljima koji Star Wars filmove čine Star Wars filmovima. Ali opet s druge strane, zbilja previše “bode u oči” to što čak 80% “probuđene sile” djeluje poput remejka prve, odnosno četvrte epizode Star Warsa, A New Hope. Neću sada ulaziti u detalje i baviti se konkretnim sličnostima jer ih ima mnogo i predugo bi to trajalo, ali oni koji su pogledali oba filma su to vrlo vjerojatno i sami zamijetili, krenuvši od onih suptilnijih do onih očitih momenata koji su gotovo identični u oba filma, pa sve do okruženja i setova u kojima se radnja odvija. Ali taj osjećaj “neoriginalnosti” i ponavljanja već viđenoga nije jedini “problem” “probuđene sile”.

Naime, The Force Awakens ima također problema sa nelogičnostima, nejasnoćama u radnji te neiskorištenim i potraćenim potencijalima. Jedan takav je i odnos Han Soloa i Kylo Rena. Ako ste gledali film (a nadam se da jeste jer sada slijedi jedan od većih spoilera), onda znate da je Kylo Ren zapravo Ben Solo, sin Han Soloa i princeze Leie koji je prešao na tamnu stranu još dok je bio dijete. To je samo po sebi itekako zanimljiva postavka, baš kao što je zanimljiv i lik Kylo Rena koji je neodlučan i koji se unutar sebe lomi između tamne i svijetle strane, te još nije u potpunosti ovladao silom mračne strane, niti ga je ona u potpunosti obuzela. Abrams se djelomično i pozabavio Renovim moralnim dvojbama, ali ne i pozadinom istih pa je neki površni dojam da je Kylo Ren tek “buntovni tinejdžer koji se iz protesta pobunio protiv roditelja, ima problema sa (samo)kontrolom bijesa i neizmjerno se divi svom djedu Darth Vaderu kojeg očito smatra svojim uzorom”.
A baš zato što ne znamo zašto je Ren prešao na tamnu stranu, i zašto toliko mrzi svog oca, taj njihov odnos je ostao pomalo nedorečen, i na žalost potraćen već u prvom filmu, ali bez onog željenog (i potrebnog) dramatičnog naboja i efekta koji se trebao dogoditi u ključnom trenutku kada sin, Kylo Ren, ubije oca, Han Soloa. Ta scena je sama po sebi bila iznenađujuća, možda čak i šokantna u kontekstu toga da smo posvjedočili smrti jednog od tri najpoznatija (i najdraža) lika iz Star Wars univerzuma, ali dramski i emocionalni naboj u toj sceni je naprosto izostao. Razlog leži u tome da je premalo vremena posvećeno malo boljoj i dubljoj izgradnji tog odnosa, koja bi mu dala “na težini” i važnosti, tim više jer je to prvi susret oca i sina, oči u oči, nakon dugo dugo vremena. Da su Abrams i ekipa primjerice još malo “bildali” odnos Soloa i Rena i prenijeli ga na epizodu VIII, Hanova smrt bi bila efektnija, baš kao što je bio efektan ključni trenutak iz The Empire Strikes Back kada Darth Vader izgovara legendarnu rečenicu “Luke I am your father” i tim otkrivenjem šokira ne samo Lukea, već i publiku. Vjerujem da će neki sve ovo protumačiti kao hrpu gluposti, i to je njihovo legitimno pravo, ali osobno se ne mogu oteti dojmu da je Hanova smrt mogla (i trebala) imati znatno veći dramski naboj, ali u Epizodi VIII.

Photo by Lucasfilm LTD

Ne bi htio trošiti previše vremena na nelogičnosti koje su me osobno (mrvicu) zasmetale, ali moram spomenuti tri koje baš nekako strše. Prva je svakako trenutak kada se bivši stormtrooper Finn bez ikakvog poznavanja sile i moći jedi vitezova suprotstavi treniranom sith lordu koji bi ga teoretski mogao i trebao skršiti jednim potezom ruke, a ovaj mu još tome pruži žestok otpor. Doduše, mogli bi smo to pripisati tome da Kylo Ren nije u potpunosti završio svoj trening i ovladao mračnom silom, kao i činjenici da je bio ranjen. Ali kako objasniti trenutak kada Rey, skupljačica otpadaka i smeća sa pješčanog planeta Jakku, koja je donedavno mislila da Jedi i sila nisu ništa više od običnog mita, odjednom ovlada jedievskim mind trikom i tako natjera jednog od stormtroopera da ju nesvjesno oslobodi. Dali objašnjenje leži u vizijama koje je prethodno doživjela, ili je sila uistinu jaka u njoj, teško je reći. Nadam se da ćemo odgovor na to pitanje dobiti u nastavku/cima jer ovako je taj moment djelovao poprilično nelogično.
Ta nelogičnost dobiva još više na težini kada se sjetimo da je u Fantomskoj prijetnji jedi vijeće umalo odbilo prihvatiti mladog devetogodišnjeg Anakina da započne Jedi trening uz opasku da je prestar i da su potrebne godine i godine treninga kako bi se ovladalo znanjem Jedi vitezova. Luke Skywalker je pak u The Empire Strikes Back trenirao sa Yodom (navodno) nekoliko mjeseci, a ni to nije bilo dovoljno da ovlada silom i da se uspješno suprotstavi Darth Vaderu. Rey mora da je onda prirodni talent, ili ipak (nadam se) postoji nego logično objašnjenje. Treća i posljednja nelogičnost koja mi je čak pomalo i “uništila” film je neobjašnjivo buđenje R2D2-a na samom kraju Epizode VII. Logika iza svega je da je R2D2 u stanju “niske energije” (nešto poput kome) od kako je Luke Skywalker nestao. Zašto se on na kraju svega ipak probudi, nije jasno, pa čak ni J.J. Abrams nema neki konkretan dogovor na to pitanje. Ali činjenica je da je taj moment djelovao baš nekako usiljeno, ishitreno i “prigodno”

Ali da ne bi bilo kako se samo bavim nedostacima filma i (pretjerano) cjepidlačim oko neki detalja i sitnica, bio bi red spomenuti i one dobre strane “probuđene sile” kojih itekako ima. Ako zanemarimo onaj fun factor koji sam spomenuo već ranije, onda bi kao highlight definitivno valjalo izdvojiti fenomenalne glumce i (uglavnom) intrigantne te pažljivo osmišljene likove koji “nose” i tvore The Force Awakens. Iako se pojavi tek negdje oko 40-e minute filma, možda čak i malo kasnije, i definitivno nije glavni junak “probuđene sile”, Harrison Ford kao neponovljivi Han Solo je okosnica ovog filma i još jednom oduševljava svojim fenomenalnim nastupom. A kada se uzme u obzir da je Ford zadnjih godina svoje uloge uglavnom odrađivao na “autopilotu”, onda ovaj njegov uvjerljiv i “uživljeni” nastup još više dobiva na važnosti i diže film na jednu novu razinu. A rame uz rame sa Fordom mogu stati i novo-pridošlice Oscar Isaac kao Poe Dameron, najbolji pilot pobunjenika, zatim Daisy Ridley kao Rey, te John Boyega kao Finn, bivši stormtrooper.
Ovaj potonji je mene osobno najviše oduševio i osvojio nepogrešivim tajmingom za humor i mogućnošću da istovremeno odigra heroja i “comic reliefa”. Oscar Isaac je u ovom filmu dobio relativno malo vremena, ali i to je bilo dovoljno da nam da do znanja kako bi on u narednim nastavcima mogao postati “novi” Han Solo. A Daisy Ridley (koja neizmjerno sliči na Keiru Knightley) je uvjerljiva i sigurna u svojoj ulozi, i dokazala da je sposobna da iznese nastavke na svojim leđima. Ali najveća (nova) zvijezda “probuđene sile” nije nitko od glumaca, već slatki mali robot BB-8, svojevrsno “dijete” R2D2-a i WALL·E-a, čija pojava je pridonijela mnogim humorističnim scenama. U cijeloj toj šarolikoj glumačkoj postavi kao najslabija karika se ističe Carrie Fisher kao ex-princeza, a sada generalica Leia. Djelovala je “pomalo” nezainteresirano u svojoj ulozi, bez ikakvog entuzijazmima i energije, a kemija između nje i Forda je ovoga puta bila gotovo nepostojeća. Uz sve to, godine ju očito nisu mazile, što nisu uspjele sakriti ni velike količine šminke i CGI retuširanje. A u svemu je odmogao i njezin iznimno muževan glas koji je valjda rezultat godina, alkohola i cigareta.

Photo by Lucasfilm LTD

Marka Hamilla gotovo da i ne treba spominjati, jer je njegova pojava svedena na svega 30-ak sekundi, i to na samom kraju filma. To je vjerujem mnoge i razočaralo, no očito je da će on u Epizodi VIII biti središnja figura filma, pa se ovih 30-ak sekundi može protumačiti kao svojevrsna navlakuša. No za razliku od Hamilla, indonezijski glumci Iko Uwais i Yayan Ruhian koji su se proslavili serijalom The Raid, neće imati tu priliku, pa je uistinu razočaravajuće to što je njihov talent lomljenja kostiju potraćen na svega 3-4 minute filma, u sceni u kojoj jedva da su pomakli mišić. Ali opet, vjerujem da mnogobrojni Star Wars fanovi čak niti ne znaju tko je ovaj dvojac, pa niti žale za njima poput mene. Jedna od slabijih karika “probuđene sile” je zasigurno i Andy Serkis kao Snoke, vrhovni vođa Prvog Reda. Serkins je zadnjih 15-ak godina postao vodeća figura za takozvanu motion capture glumu, i svoj posao odrađuje vrhunski, ali nejasno mi je zašto se inzistiralo na tome da Snoke uopće bude kompletno CGI lik, kada za to i nema nekog opravdanja.
Zbog toga, i činjenice da Snoke izgleda poput kombinacije Voldemorta iz Harry Potter serijala, i nove verzije Freddy Krugera iz onog očajnog remejka Strave u ulici Brijestova, te u usporedbi sa Palpatineom djeluje poprilično mlako, cijela njegova pojava previše iskače od ostatka filma koji se u većini oslanja na prave setove, rekvizite, maske i animatroniku. A upravo je taj pristup stare školu snimanje filmova razlog zašto sa vizualno-tehničkog aspekta The Force Awakens izgleda tako dobro (i uvjerljivo), zašto je bliži originalnoj trilogiji a ne (CGI) prequelima, i zašto se izdiže iznad današnjih CGI-porn spektakala kakve nam primjerice servira Marvel. Šteta je samo što je u svemu tome muzika Johna Williamsa pomalo podbacila, te što nije bila malo izražajnija zbog čega je nekako nezamijetno pala u drugi plan.

Na kraju krajeva, možemo postaviti dva pitanja. Prvo pitanje bi bilo da li je Star Wars: The Force Awakens zbilja najveći filmski događaj godine?! Ako je vjerovati medijskoj pompi koja se stvorila oko ovog filma, i marketinškoj mašineriji koja je “napumpala” hype do nebesa, te ako uzmemo u obzir povijest i utjecaj Star Warsa na generacije i generacije obožavatelja, onda je odgovor DA, Star Wars: The Force Awakens je bez premca najveći filmski događaja 2015.! Ali to nas dovodi do drugog pitanja, da li je Star Wars: The Force Awakens dobar filma samo zato jer je to Star Wars? Odgovor na to pitanje i nije baš tako jednostavan jer The Force Awakens nije “sveta krava”, ali je solidan nastavak unosne i dugovječne franšize koji će vrlo vjerojatno oduševiti jedan dio okorjelih fanova (iako ne sve), zaraditi brdo para (u biti već je i zaradio brdo para), te prodati mnoštvo igračaka i ostalih Star Wars rekvizita. A zasigurno će zabaviti i većinu ovih “običnih” gledatelja koji samo žele pogledati neki zabavan film. No s druge strane, The Force Awakens je daleko od savršenstva, previše igra na sigurno, i u konačnici ne nudi mnogo noviteta pa djeluje kao još jedan prenapuhani blockbuster u nizu. Ali ako zanemarimo pompu i marketing, i prihvatimo da je ovo ipak “samo film”, onda je The Force Awakens sasvim solidan te vraški zabavan.