Specijal

Top lista s ruba – Najbolje i najgore u 2015.

Ponovno je došao trenutak da se izdvoji “žito od kukolja”. Ali prije nego što krenem izlistavati meni osobno najdraže (ili najbolje), odnosno najgore naslove iz 2015., da Vas pitam, koliko Vi filmova uspijete pogledati godišnje? 100-injak? Više od 100-injka? Ja sam primjerice u 2015. pogledao svega 119 filmova. Znam, neki će reći da je to mnogo, no ja se ne bih složio sa tim tvrdnjama. Naprotiv, ako se mene pita, to je zbilja mala brojka za nekoga tko takoreći “živi za film” iz dana u dan. Ali dobro, bit će da su životna svakodnevnica i raznorazne obveze učinile svoje, pa u konačnici nisam imao mnogo vremena za meni najvažniju sporednu stvar na svijetu – filmove!
Stoga, kao i prijašnjih godina, nisam imao prilike pogledati hrpu naslova koji su me zanimali, odnosno, koji me još uvijek zanimaju. A u toj hrpi su se između ostaloga našli DeathgasmInside OutVictoriaSpooks: The Greater GoodRoomBlack MassEverestThe WalkSouthpawSpySkammerens Datter aka The Shamer’s DaughterSlow WestWild CitySPL 2: Rise of Wong Po aka SPL 2: A Time for ConsequencesThe AssassinationWild TalesMomentumBølgen aka The WaveMr. HolmesAttack on TitanDark Was the NightMaggieThe 33 aka Los 33Cop CarCootiesThe HallowWar PigsHowlVeteranAntigangTremors 5: BloodlinesIt FollowsPopozKrampus12 Rounds 3: LockdownThe HimalayasIp Man 3The Tiger: An Old Hunter’s TaleDiabloSpotlight, te još mnogi, mnogi drugi!
To me pak dovodi do zaključka da je lista filmova koje nisam pogledao duplo veća od liste filmova koje jesam pogledao i izdvojio kao meni osobno najdraže/najbolje naslove iz 2015. Prijašnjih godina se ta lista znala penjati i do brojke 35, no ove godine će ići “samo” do broja 20. Ali ne ne drvim više bespotrebno, bacimo se na posao! Pokušat ću biti što kraći i jednostavni u svom izlaganju zašto su mi se pojedini filmovi svidjeli (odnosno nisu), ali prije toga da ponovim ono što ponavljam iz godine u godinu…
“A to je da ne dajete previše važnosti samom redoslijedu filmova! Film na prvom mjestu nije po mom skromnom mišljenju nužno i najbolji film 2015., niti je film na dvadesetom mjestu nužno najgori u cijeloj hrpi. Ovi koji su bliže vrhu su mi se vjerojatno svidjeli mrvicu više nego ovi koji su pri kraju liste, no to je jedina razlika između njih.”

Kao i svaki puta do sada, krećemo prvo sa “najboljim” naslovima, i to od 20. prema 1. mjestu…

Best & Worst 2015

BEST OF 2015

20. Spring (2014)

Spring

Spring je jedan od filmova o kojem nisam znao baš apsolutno ništa, niti sam išta očekivao od njega. A takvi obično najviše iznenade. Najlakše ga je opisati kao svojevrsni mix između filmova Before Sunrise i Species. Iako je žanrovski okarakteriziran kao horor, Spring je zapravo više kao ljubavna drama o životu, ljubavi, i zaljubljivanju, ali sa nekakvim gadnim čudovištem koje se pojavi s vremena na vrijeme. Stoga ako tražite neki krvavi hororac sa krvožednim čudovištem koje trga i tamani ekipu, tražite dalje.

19. Turbo Kid (2015)

Turbo Kid

Turbo Kid nije film koji će se svidjeti mnogima, ali ako ste (poput mene) zaljubljenik u filmove 80-ih, B-filmove, trash filmove, i post-apokaliptične filmove, te ako ste uz to još i (veliki) fan Michaela Ironsidea, onda zaista nema razloga da Vam se ne svidi i Turbo Kid! Tim više jer je ovo izvrstan homage (i “ljubavno pismo”) svemu što sam prethodno naveo. Radi se o ultra niskobudžetnom filmu koji to koriti kao svoju prednost kako bi se postigla što vjernija estetika filmova 80-ih. Old school maske, prostetika, efekti, kostimi, te hektolitri umjetne krvi…sve je to ovdje za vašu zabavu…

18. Everly (2014)

everly-poster

Mislim da je u ovom slučaju dovoljno da kažem kako naprosto obožavam Salmu Hayek! Obožavam ju od prvog trenutka kada sam ju vidio u filmu Desperado, i od tada mi ona ne izlazi iz glave, i od tada je ona moja No1. ljepotica! Što se samog filma tiče, Everly je jednostavan akcijski B-film koji kombinira elemente Die Harda, Kill Billa i filma Smokin’ Aces. Ništa novo, ništa originalno, ali meni nije bio ni najmanje dosadan, i sa svakom novom akcijskom scenom je bio sve više i više napetiji i zanimljiviji. A uz to bio mi je i vraški zabavan, ali ako je suditi po ocjeni na imdb-u…ja sam bio jedan od rijetkih koji tako misli. Ah well…

17. Big Game (2014)

Big Game

Uzmete po jedan dio iz filmova CliffhangerAir Force One i Home Alone, i dobit ćete Big Game. To je ukratko to što trebate znati o ovom uistinu nepretencioznom, blesavom over the top dječjem avanturističkom “akciću” u maniri ranih uradaka kompanije Amblin Entertainment. Ne treba ga shvatiti za ozbiljno jer mu je namjena/ra ionako da zabavi gledatelja…a mene je itekako zabavio.

16. Solace (2015)

Solace

Solace ja za mene bio pravo malo iznenađenje. To vrlo vjerojatno ima veze sa činjenicom da nisam znao gotovo ništa o ovom filmu prije nego što sam ga pogledao, ali to ipak ne umanjuje pozitivan dojam koji je Solace ostavio na mene. Teško ga je ne uspoređivati sa Fincherovom Sedmicom, što zapravo i nije ništa čudno s obzirom da je Solace originalno i zamišljen kao nastavak Sedmice. Uz to, i više je nego očito da su Fincher i njegov klasik poslužili kao inspiracija redatelju Poyartu za stvaranje mračne atmosfere filma. Naravno, Solace nije ni do koljena kultnoj Sedmici (niti ih treba stavljati u isit koš), no ako se mene pita, Solace je dovoljno mračan i intrigantan i misteriozan da može stajati “na svojim nogama”…

15. Skin Trade (2014)

Skin-Trade-Poster

Hoće li biti dovoljno ako kažem da je Skin Trade film u kojem glume Dolph LundgrenTony JaaMichael Jai WhiteRon Perlman i Peter Weller!? Ova rečenica Vam uistinu govori sve što trebate znati o ovom filmu. Ali ako Vam to nije dovoljno, znajte da je Skin Trade old school akcić snimljen na moderan način koji se bavi temama kao što su trgovina ljudi i osveta. Pored toga, Tony Jaa se mlati sa Lundgernom i Whiteom, a Lundgern ponovno izigrava Punishera i ostavlja iza sebe hrpu leševa. Pametnom dosta, zar ne…

14. The Visit (2015)

The Visit

Prošlo je već mnogo vremena od kako je M. Night Shyamalan snimio iole dobar filma. Točnije, ako se mene pita, zadnji puta je to bilo 2002. sa filmom Signs, a nakon toga je dotični polako ali sigurno krenuo prema dolje, dosegnuvši samo dno filmovima The Last Airbender i After Earth. Samim time, The Visit me nije ni najmanje interesirao, niti sam očekivao da će film biti dobar. Možda su moja niska, odnosno nikakva očekivanja, razlog zašto mi se The Visit u konačnici svidio, ali u konačnici nije to ni tako važno. Kombinacija creepy atmosfere i crnog humora su u ovom slučaju funkcionirali gotovo savršeno, a pohvale svakako idu i na račun glumaca, Olivie DeJonge i Eda Oxenboulda. Već uobičajeni Shyamalanov twist na kraju je bio pomalo predvidljiv, ali to ipak ne umanjuje moje “oduševljenje”…

13. No Escape (2015)

No escape

Owena Wilsona smo navikli gledati u komičnim ulogama koje mu obično izvrsno leže. Ovdje ga pak gledamo u ozbiljnoj ulozi oca koji mora donijeti niz teških i opasnih odluka kako bi pod svaku cijenu spasio svoju obitelj. I (iznenađujuće), izvrstan je u toj ulozi. No Escape me je, kako se ono kaže, držao na rubu stolice, ali s obzirom da sam i sam otac, No Escape je za mene također bio jedno napeto, dramatično i neugodno iskustvo jer me film natjerao da razmišljam što bih ja kao otac učinio u tim opasnim i gotovo bezizlaznim situacijama!’ Da li bi ja uspio spasiti svoju djecu! Iskreno, nadam se da se neću nikada naći u takvoj situaciji…

12. The Intern (2015)

The Intern

Pogledati film sa Robertom De Nirom u današnje vrijeme može biti itekako rizično (šifra Dirty Grandpa). A kada se k tome još pribroji činjenica da mi je Anne Hathaway pomalo antipatična, onda je zaista pravo čudo da sa uopće i pogledao The Intern, te da mi se spomenuti film još k tome i svidio. A još je veće čudo da mi se svidio u tolikoj mjeri da ga proglasim jednim od boljih filmova iz 2015.! Ali razlog za to leži u činjenici da je The Intern zbilja zabavan feel good movie u kojem je De Niro odigrao izvrsnu ulogu! U konačnici, The Intern možda je “predvidljiva bajka”, ali je također šarmantan, zabavan i “lepršav” uradak koji je mene osobo nasmijao i ostavio u iznimno pozitivnom raspoloženju…

11. Furious 7 (2015)

F7

Kada su u pitanju F&F filmovi, ne treba tu previše pametovati. Ili ih volite, ili ih ne volite. Ja ih očito volim. Da budem iskren, i nisam bio pretjerano veliki fan petice, ali zato me šestica razvalila! Furious Seven je po mom (skromnom) mišljenju negdje između ta dva nastavka. Naravno da film nema veze sa logikom i zdravim razumom, pretjeran je u svakom mogućem smislu, prepun kaskaderskih vratolomija i situacija koje prkose zakonima fizike i nemaju veze sa stvarnošću! Ali baš zbog svega toga, i zbog Jasona Stathama i Kurta Russella, Furious Seven je za mene bio vraški zabavno iskustvo…a ponekad…ponekad je dumb and hell of a fun sve što mi treba…

10. Jurassic World (2015)

Jurasic World

Slično kao i sa Fast Seven, Jurassic World je film o kojem ne treba mnogo pametovati jer je manje-više sve jasno već na prvu ruku. Ali da budem iskren, nisam očekivao da će mi se ovo uopće svidjeti jer su mi traileri bili baš bez veze. Loš CGI i neke nebulozne scene (kao primjerice vožnja na motoru sa Raptorima) su me naveli da pomislim kako će ovo biti baš grozno. Ali s obzirom da se Jurassic World nalazi na ovoj listi, očito je da mi je film bio sve samo ne grozan. Zapravo, ispostavilo se da je Jurassic World iznimno zabavan ljetni blockbuster i zabavan B-monster movie koji je uspješno udahnuo novi život u staru franšizu, i koji se pokazao kao dostojan nastavak koji na sebi svojstven način odaje priznanje kultnom originalu. Da je blesav i pretjeran u nekim segmentima…je…ali da sam se zabavio…jesam!

9. Ant-Man (2015)

Ant Man

Iskreno, već mi je pun kurac Marvela i njihovih super-herojskih filmova! Gotovo svi filmovi su im na isti kalup, koriste istu formulu iznova i iznova, i to je već postalo dosadno! Mislim, mogu ih ja pogledati, neki su čak i zabavni, ali me generalno ne oduševljavaju previše. Samim time, iskreno sam mislio da će Ant-Man biti još jedan Marvelov uradak koji ću zaboraviti onog trenutka kada krene odjavna špica. Tim više jer nikad prije nisam ni čuo za ovaj lik, i još su k tome angažirali Paula Rudda da ga igra! Ali na moje iznenađenje, ispostavilo se da je Ant-Man najinteresantniji, najzabavniji i najkreativniji film koji je Marvel napravio još od…od…od…prvog Iron Mana!

8. Straight Outta Compton (2015)

Straight Outta Compton

Nikada nisam bio pretjerani fan rap i hip hop muzike, niti sam ikada bio dio te kulture. Poznata su mi imena kao što su Ice Cube, Dr. Dre, Snoopy Dogg ili Tupac, i čuo sam neke njihove stvari, ali to je u biti to što ja znam o svemu tome. Ne znam ništa o njihovim privatnim životima, muzičkim karijerama ili N.W.A. Kada sam prvu puta čuo za film Straight Outta Compton mislio sam da je riječ o nekakvom (glazbenom) dokumentarcu, i uopće nisam bio zainteresiran da ga pogledam. Tek kasnije sam shvatio da je to zapravo igrani biografski film, ali me isti i dalje nije interesirao. I onda, “ko iz vedra neba pa u rebra”, film je preko noći postao box office hit popraćen izvrsnim kritikama, i to me moram priznati zaintrigiralo, iako nisam ni najmanje očekivao da će mi se film svidjeti. Ali gle čuda…ne samo da mi se svidio, već me oduševio svojom zaraznom energijom, soundtrackom i izvrsnim glumačkim izvedbama.

7. Run All Night (2015)

Run All Night

Ne znam za vas, ali ja obožavam gledati Liama Neesona u akcijskim ulogama. Lik je Charles Bronson 21. stoljeća i to mu naprosto dobro leži. Znam da je većini Taken najdraži i najbolji akcijski film koji je Neeson snimio, ali ja (na žalost) nisam jedan od tih. Dobar je Taken, ali osobno, neki filmovi koje je snimio nakon toga (kao npr. Unknown i The Grey) su mi ipak mrvicu bolji. Ali ako se mene pita, sve ih je sad zasjenio Run All Night! Ovako na prvu, Run All Night je još jedan film u kojem Neeson spašava svoje dijete, u ovom slučaju sina koji se uvalio u probleme preko glave. Neki će sad zasigurno reći da to zvuči ako još jedan Taken film. No, istina je ta da je Run All Night mnogo mračniji, ozbiljniji, i nasilniji nego i jedan Taken film. Ovaj puta Neeson ne igra nesavladivog razbijača sa “setom posebnih vještina koje je stekao tokom dugačke karijere”, već naprotiv, propalog razbijača koji ubija vrijeme u alkoholu i za koga nitko ne mari sem njegovog najboljeg frenda i bivšeg bossa kojega igra izvrsni Ed Harris. Ali kada počne sranje, Neeson (a.k.a. Jimmy Conlon) će još jednom pokazati da u njemu još uvijek ima vatre. Ali uz svu silnu akciju, sve jurnjave, pucnjave i tučnjave, dakle sve ono što očekujete od filma sa Liamom Neesonom, ono zbog čega je Run All Night su izvrsne izvedbe od strane Neesona i Harrisa. Kemija između njih je fenomenalna, i upravo ta kemija nosi ovaj film koji osim akcije nudi i zanimljive likove…

6. Bone Tomahawk (2015)

Bone Tomahawk

Veliki sam fan Kurta Russella, i kada sam čuo da će snimiti horor western Bone Tomahawk u kojem igra šerifa koji hvata skupinu kanibala, oduševio sam se! Ali kada je izbačen prvi trailer za film, ne mogu reći da me isti baš pretjerano bio oduševio. A kritike i komentari filma su bili poprilično podijeljeni što također baš i nije išlo u prilog filmu. Jedni su tvrdili kako je Bone Tomahawk izvrstan film kojem ne gine kultni status, dok su drugi pak tvrdili kako je ovo dosadan i spor film koji je potratio svoj potencijal. Kako baš i ne volim pretjerano spore filmove, nekako sam (duboko u sebi) očekivao da mi se Bone Tomahawk u konačnici neće svidjeti. Ali kao što možete i sami zaključiti, prevario sam se! Da, Bone Tomahawk je spor i dugačak filma (132 min), te u njemu ima mnogo pričanja i hodanja. I da vam budem iskren, ne bi možda škodilo da je bio kakvih 15-ak minuta kraći. Ali film krase ta jedna nelagodna atmosfera, zanimljivi likovi i dijalozi, te izvrsna glumačka ekipa. A tu je i iznimno brutalno finale koje bi moglo zgroziti pojedince slabijeg želuca…

5. Kingsman: The Secret Service (2014)

Kingsman The Secret Service

Moram priznati da Matthew Vaughn nije jedan od onih filmaša čiji lik dijelo me pretjerano oduševljavaju. On je do sada snimio nekoliko dobrih i zabavnih (i hvaljenih) filmova (npr. Layer CakeKick-AssX: First Class), ali iz nekog nepoznatog razloga, ni jedan od tih naslova me nije pretjerano “raspametio”. Bili su mi zabavni, ali ne i nešto više od toga. Samim time, Kingsman: The Secret Service nije baš pretjerano privukao moju pažnju, tim više jer Colin Firth u ulozi špijuna sa naočalama i kišobranom nije baš nešto što me pretjerano zanima. Ali kada je film oduševio kritičare, publike, te nekoliko mojih frendova (što je u biti bio i najvažniji faktor), odlučio sam ga pogledati! I znate što…oduševio me! Mogao bih sad tu štošta napisati o Kingsmanu…ali reći ču samo “scena u crkvi”. Mislim da je to dovoljno…

4. Creed (2015)

Creed

Ja sam uvijek više volio Ramba nego Rockya. Na kraju krajeva, zbog Rambo filmova sam i postao fan Sylvestera Stallonea! Ali unatoč tome Rocky ima posebno mjesto u mom srcu, i gotovo svi filmovi iz tog serijala su mi iznimno dragi (osim možda petice). Prvi RockyRocky Balboa su meni osobno najbolji filmovi iz tog serijala, dok mi je Rocky IV najdraži i najzabavniji! Mislim ono, Ivan Drago, Sly vs Lundgren i trening montaža uz muziku 80-ih!! Whats not to love there!! Ako se mene pita (opet ja s tom frazom), Rocky Balboa je savršeno zaokružio taj serijal i stavio točku na i. Stoga kada je Creed bio najavljen, prvo što mi je palo na pamet je bilo “hmmm…ovo mi se i ne čini kao pametna ideja”. Sve skupa se činilo kao još jedan pokušaj da se izmuze i zadnji novčić iz unosne franšize, te kao još jedan paycheck job za Slya. Ali kako li sam se samo prevario!! Ufff! I drago mi je da jesam. Da budem kristalno jasan, Creed ne nudi ništa novo, ništa što nismo vidjeli već 6 puta do sada, te su mi prvi i zadnji Rocky još uvijek mrvicu bolji. No Creed je napravljen sa mnogo ljubav, duha i poštovanja prema izvornom materijalu (i liku), te je kao takav izvrsan te iznimno emocionalan, a Oscarovska nominacija za Slya je nešto najbolje što je moglo proizaći iz svega ovoga. My money is on Sly!

3. The Martian (2015)

The Martian

Ne bih za sebe rekao da sam pretjerano veliki fan Ridleya Scotta, odnosno njegovog redateljskog opusa. Kao i većina, volim filmove iz njegove rane faze, iako ne nužno one naslove koje svi obožavaju. Primjerice, Alien mi je izvrstan, ali Aliensi su meni osobno draži (i bolji). A Blade Runner (koliko god da je vizualno fascinantan i ispred svog vremena) mi nikada nije baš najbolje sjeo. Iako, postoji još 6 verzija koje moram pogledati, pa će valjda jedna od njih biti po mom guštu. Kao meni najdraže Ridleyeve naslove izdvojio bih Black RainGladiatora, te Thelmu & Louise. A OK su mi i Black Hawk DownHannibalG.I. Jane, te Legend. No, zadnjih 10-ak i više godina, Ridley gotovo da nije snimio ništa vrijedno spomena, a njegova zadnja tri filma, Prometheus, The Counselor, te Exodus: Gods and Kings, su bili katastrofalni. Zbog svega toga sam nekako “digao ruke od Ridleya”, i nisam baš polagao velike (tj. ikakve) nade u Marsovca. Ali tako to obično biva kada čovjek ima niska ili nikakva očekivanja, onda bude najviše iznenađen. Naime, (prema mom mišljenju) The Martian je najbolji (i najzabavniji) film koji je Ridley snimio još od Gladijatora! Razlog za to leži u fenomenalnoj izvedbi Matta Damona, te činjenici da je The Martian neizmjerno zabavan avanturistički feel good movie. Priča o astronaut kojega kolege ostave na pustom planetu koji nema uvijete za život, jer su mislili da je mrtav, je u konačnici mogla rezultirati iznimno mračnim i depresivnim filmom. Ali umjesto toga, dobili smo film prepun optimizma, humora i pozitivne energije…

2. The Hateful Eight (2015)

The Hateful Eight

Quentin Tarantino je meni iznimno drag kao redatelja, ali ne smatram da je on nekakav “bezgrešni genijalac” koji snima samo “remek-djela”! Naprotiv, snimio je on i nekoliko filmova koji su mene osobno razočarali zbog ovog ili onog razloga. Kao najslabiji uradak u toj skupini bih izdvojio film Jackie Brown. Pa zatim Death Proof od kojega sam imao velika očekivanja, ali Tarantino ga je naprosto uništio iritantnim likovima i još iritantnijim dijalozima. A šteta je tim veća jer su Kurt Russell, soundtrack i ona finalna jurnjava bili izvrsni. Također, nisu mi se baš pretjerano svidjeli ni Kill Bill: Vol. 2 ni Django Unchained. Ovaj potonji me najviše razočarao zato jer ga je Tarantino najavljivao kao svojevrsni homage spaghetti westernima, da bi u konačnici snimio nešto što veze nema sa tim western pod-žanrom. A da ne spominjem grozan izbor 2Pac-a i RZA-e za soundtrack. Samim time, ideja da Tarantino snimi još jedan western me baš i nije pretjerano oduševila, baš kao što me nisu oduševili ni traileri za The Hateful Eight jer je sve skupa djelovalo više kao nekakva (namještena) predstava, a ne kao film. Plus, uz sve to, The Hateful Eight je najavljen kao film od tri sata koji je gotovo u cijelosti smješten na jednu lokaciju, sa hrpom likova koji samo pričaju i pričaju. A ako me je Death Proof ičemu naučio, onda je to da i Tarantino može napisati iritantne i dosadne dijaloge/likove.
Na sreću, to nije bio slučaj! Naime, ne samo da se The Hateful Eight  premetnuo u jedan od meni osobno najdražih filmova iz 2015., već ga mogu bez problema smjestiti u svoj osobni Tarantino Top5, zajedno sa naslovima kao što su Reservoir DogsPulp FictionKill Bill: Vol. 1 i Inglourious BasterdsThe Hateful Eight donosi sve ono što smo već navikli dobiti od Tarantina; zabavne šarolike likove, zabavne dijaloge, interesantne situacije, te brutalno i krvavo nasilje. Radnja je veoma jednostavna i pomalo podsjeća na Reservoir Dogse, te unatoč trajanju od sveukupno 167 minuta, nije dosadna. Da, The Hateful Eight je spor film, i mogao je biti malo kraći, ako ništa drugo onda zbog malo bržeg ritma. No Tarantino si je uzeo vremena da nas upozna sa likovima i da polako i postepeno gradi tenzije  i misteriju, te na kraju krajeva sve sočno zalije sa hektolitrima krvi. Ali, svaka čast Tarantino na njegovom pisanju i režiji, no da nije bilo Tima RothaKurta RussellJennifer Jason Leigh, te Samuela L. Jacksona i Waltona Gogginsa (koji je naprosto ukrao film svojom izvedbom), a koji su tako savršeno uprizorili njegove likove, The Hateful Eight vjerojatno ne bi bio i upola toliko dobar kao što je. Uglavnom, što se mene tiče, kapa do poda za The Hateful Eight

1. Mad Max: Fury Road (2015)

Mad max

Kada se davne 1985. godine, na kraju filma Mad Max Beyond Thunderdome, Max Rockatansky, poznatiji kao Pobiješnjeli Max, uputio u nepoznatu pustopoljinu, vjerujem da nitko, ali baš nitko nije mogao ni sanjati da će punih 30 godina kasnije gledati njegovu novu avanturu!  Doduše, Mad Max 4 je bio dugo godina u takozvanom razvojnom paklu, tj. George Miller je razmišljao o četvrtom filmu još davnih 90-ih (točnije 1998.) kada je i počeo raditi na scenariju. No, u među vremenu se štošta iz događalo, dogodio se 9/11, Miller se posvetio filmovima o slatkim praščićima i rasplesanim pingvinima, a Gibson je prvo (mućki) izvrijeđao svoju (bivšu) ženu, a zatim i židove, te tako zaradio “progon” iz Hollywooda. Po svemu sudeći, činilo se da četvrti Mad Max neće nikada ugledati svijetlo dana, te da će projekt u potpunosti pasti u zaborav.
Ali nije! Doduše, Gibsona je u među vremenu zamijenio sveprisutni Tom Hardy, ali unatoč tome Miller je u konačnici “isporučio” ono što vjerujem nitko nije ni očekivao – fenomenalan film, tj., jedno predivno ludilo!! Mad Max: Fury Road je fantastično, neprekidno, vizualno kinetičko, nabrijano i eksplozivno ludilo kakvo nismo imali prilike gledati na velikom ekranu još od…od…pa valjda Matrixa koji je svojedobno obilježio (akcijsku) kinematografiju!? Iako teško da ih se po ičemu može usporediti, osim možda po inventivnosti koju su unijeli u (akcijski) žanr i “game changing” aspektu. Čak i u svojim 70-ima, George Miller je pokazao i dokazao mnogo mlađim filmašima od sebe kako se režira akcijski film, kako se se stvara vizualna energija i poetičnost, te kako sve to napraviti bez pretjerane upotrebe CGI-a (Marvel, I’m looking at you).
A osim što je uspio napraviti vizualno atraktivan film koji svojim stilom i energijom ostavlja bez daha, Miller je također uspio kroz tu silnu akciju i destrukciju dočarati (glavne) likove koji su prema mom mišljenju mnogo više od jednodimenzionalnih kako su ih neki pokušavali predstaviti. Da, svjestan sam kao i mnogi drugi da je priča ovoga filma veoma jednostavna, ali nije površna, te se ispod te silne žestoke akcije krije više slojeva. Pa tako primjerice kroz film (i akciju) vidimo Maxa kako od ludog (mad) samotnjaka koji samo želi preživjeti u tom ludom (mad) svijetu, i koji je očito zaboravio kako je to komunicirati sa drugim ljudima i biti dio kolektiva jer je predugo vremena proveo sam, postaje čovjek koji će svjesno odbaciti svoje potrebe i svoje ciljeve kako bi u konačnici pomogao drugima, i ponovno razvije osjećaje za koje je zaboravio da postoje. S druge strane, tu je je i Furiosa (koju je izvrsno odigrala Charlize Theron) koju na njezinom (filmskom) putovanju pratimo kako od odlučne i opake žene ratnice postaje osoba koja je izgubila nadu i vjeru u bolju budućnost, kako svoju tako i budućnost samog čovječanstva. Pa ipak, unatoč nekim tvrdnjama kako je upravo ona glavnu lik ovoga filma, a ne Max iz naslova, baš zahvaljujući njemu, ali i njihovoj međusobnoj simbiozi, ona ponovno postaje ratnica (i vođa), baš kao što Max ponovno (protiv svoje volje) postaje (drumski) ratnik zahvaljujući njoj.
Ali da ne duljim više ovaj ionako predugački osvrt, reći ću samo da je meni osobno Mad Max: Fury Road naprosto fantastičan, i zbog toga najbolji film iz 2015.

________________________________________________________________________________________

WORST OF 2015

Nakon liste onoga što mi je valjalo u 2015., red bi valjda bio izdvojiti i ono što mi nije valjalo. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog toga da upozorim sve zainteresirane što bi bilo dobro izbjeći i(li) zaobići. E sad, listu najlošijih filmova iz 2015. sam sveo na samo 5 naslova, što ne znači nužno da mi je sve ostalo bilo super ili OK. Vrlo vjerojatno bih tu mogao navesti još nekoliko filmova koji mi se nisu svidjeli, kao što su primjerice SurvivorKill Me Three TimesChild 44Avengers: Age of Ultron, Terminator Genisys ili pak Spectre. Ali činjenica je ta da mi svi ti filmovi nisu bili toliko loši koliko su bili razočaravajući (i osrednji) u odnosu na moja očekivanja, što su na kraju krajeva dvije različite stvari. S obzirom da je ovih pet naslova očito dno dna iz hrpe filmova koje sam imao prilike pogledati prošle godine, što govori dovoljno  samo za sebe, ne namjeravam trošiti previše vremena i riječi na njih. Pa krenimo redom…

5. Jupiter Ascending

311151id1a_JupiterAscending_FinalRated_27x40_1Sheet.indd

Čini se da sa svakim novim filmom braća Wachowski, odnosno braco i seka Wachowski dokazuju kako će u filmskoj povijesti vrlo vjerojatno biti zapamćeni kao “one hit wonder” filmaši. Jer budimo, iskreni, prvi Matrix je jedino vrijedno spomena u njihovoj filmografiji (ajd i eventualno njihov prvijenac Bound). Kao i svi njihovi filmovi do sada, Jupiter Ascending ima fantastične vizuale, ali to je sve što vrijedi u ovom filmu. Sve ostalo je neoriginalno, prepuno klišeja, konfuzno režirano, predvidljivo, te u konačnici sramotno.

4. The Gunman

The Gunman

Kada mu se na stolu našao scenarij za akcijski triler The GunmanSean Penn si je sigurno pomislio, “hell, if Liam Neeson can do it, so can I…call my agent, Im in”! Na kraju krajeva, imao je iza kamere istog redatelja koji je proslavio Neesona sa filmom TakenPierrea Morela. Ali na (svoju) žalost, Penn nije bio te sreće kao Neeson, jer je njegov Gunmen ispao poprilično loš. Problem je taj što je Gunmen pretenciozan film koji želi biti nešto više od onoga što u suštini je. Ono što je trebalo biti uzbudljiva (i zabavna) akcijada ispalo je dosadno, napuhano, predvidljivo i suhoparno.

3. The Lazarus Effect

The Lazarus Effect

Ukratko, The Lazarus Effect je nešto ala miks FlatlinersaRe-AnimatoraLucy, svakog mogućeg hororca koji uključuju demone i opsjednutost, te jednog velikog govna! Prvih pola sata je čak donekle i zanimljivo, ali jednom kada film prebaci u višu brzinu, postane jedna nebulozna, iritantna, glupa i predvidljiva nakupina pizdarija i klišeja koji nemaju baš nikakvog smisla kao cjelina.

2. Hot Pursuit

Hot Pursuit

Znate što…ja sam iskreno pomislio da bi ovo moglo biti smiješno! Naime, vidio sam trailer za ovo jednom prilikom, i uistinu se činilo da bi Hot Pursuit mogla biti zabavna komedija! Plus, Sofía Vergara mi je hot, pa je to bio još jedan razlog više da pogledam ovo. Mogu samo reći “shame on me”! Čak ni fore iz trailera nisu bile smiješne u filmu, zamislite vi to.

1. Vacation

Vacation

Da li bi Vama bilo smiješno da se netko kupa u jezeru prepunom govana i pišaline…ili da otac sinu pred nekim strancima kaže da će mu, ne znajući što je to, dati jedan rim job prije spavanja (rim job uključuje “vezu” između šupka i jezika)…ili kada Chrisu Hemsworthu stalno iz gaća ispada ogromna gumena kita!? Daaaa….nisam ni mislio da Vam je to smiješno. E pa nije ni meni bilo. A upravo je to vrsta humora kakav možete pronaći u Vacationu

________________________________________________________________________________________

E pa dragi moji čitatelji i posjetitelji, to bi bilo to od filmova iz 2015. Hvala Vam na čitanju. Na godinu ćemo valjda ponoviti sve ovo. U među vremenu, ako imate volje i vremena, slobodno napišite koji su Vama najbolji, odnosno najgori filmovi iz 2015. godine…

Pozdrav svima!

Ivica Pustički

Oglasi

Kategorije:Specijal, Top Lista

Tagged as: ,

1 reply »

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s