Akcija, komedija, triler/2016./SAD

REŽIJA: Rawson Marshall Thurber

SCENARIJ: Rawson Marshall Thurber, Ike Barinholtz, David Stassen

ULOGE: Dwayne Johnson, Kevin Hart, Amy Ryan, Aaron Paul, Danielle Nicolet, Jason Bateman, Megan Park, Brett Azar, Ryan Hansen, Kimberly Howe, Allie Marshall…

TRAJANJE: 107 minuta

SINOPSIS

Priča prati CIA agenta (Johnson) koji dolazi kući na proslavu mature. Tvrdeći da radi na tajnom slučaju, traži pomoć svojeg jedinog prijatelja iz srednje škole (Hart), koji je nekada bio srednjoškolska sportska zvijezda a sada radi kao računovođa i žali za svim propuštenim prilikama koje je imao u životu. Nakon šta se ponovo ujedini sa svojim starim prijateljem preko Facebooka, računovođa je primamljen i neplanirano ulazi u svijet međunarodne špijunaže.

Central Intelligence je relativno zabavan film koji bi mogao izmamiti pokoji osmijeh kod gledatelja prvenstveno zahvaljujući izvrsnom, energičnom, otkačenom i karizmatičnjom Dwayneu u ulozi “velikog djeteta” koje osim blesavog šarma posjeduje set veoma opasnih vještina. On i za tri glave niži Kevin Heart čine dobar par i kemija između njih funkcionira skoro pa savršeno, što sve skupa čini lako gledljivim i spašava film. A uz sve to, iznenađuje i to da se Central Intelligence na sebi svojstven i uspješan način uspio pozabaviti i ozbiljnijim temama kao što su o nasilje u školama, prijateljstvo i suočavanje sa samim sobom, te u konačnici gledateljima uspio poslati moralnu poruku.

“I need a hero…I’m holding out for a hero ’til the end of the night…He’s gotta be strong…And he’s gotta be fast…And he’s gotta be fresh from the fight”…pjevala je to, kao što vjerujem mnogi znate, Bonnie Tyler, 1984. u pjesmi “Holding out for a hero”. Ali Bonnie je imala tu sreću da su 80-e, a većim dijelom i 90-e, bile prepune (filmskih) heroja koji su bili i jaki, i brzi, i često su se upuštali u borbe iz kojih su izlazili kao pobjednici. Govorim prije svega o velikanima akcije kao što su Schwarzenegger, Stallone, Willis, Van Damme, Norris, te ostali filmski razbijači koji su žarili i palili velikim (i malim) ekranima tih godina. Bili su vladari box officea, a hitove su gotovo pa izbacivali iz rukava!
Ali kako svemu što je dobro dođe kraj, tako je došao kraj i njihovoj box office vladavini. Filmovi su im postajali sve slabiji, a samim time privlačili su i sve manje publike u kino, te su s početkom novog milenija, tj. s prijelazom iz 90-ih u 2000-e, heroji polako ali sigurno počeli padati u zaborav, a publika je zamjenu počela pronalaziti u raznoraznim super-junacima! Schwarzenegger je odustao of filma i bacio se u politiku! Stallone je nizao flop za flopom, te se našao na samoj margini Hollywooda, primoran da se pojavljuje u bezvezarijama kao što su Taxi 3, Shade i Spy Kids 3-D: Game Over. Ostali poput Van Dammea i Seagala nisu bili ni te sreće, te su završili u niskobudžetnoj DTV (direct to video) produkciji, snimajući jeftine akciće po Bugarskoj i Rumunjskoj namijenjene isključivo DVD tržištu.
I taman kad se (u)činilo kako više nitko nije ostao braniti boje old school akcijske i predstavljati redove staromodnih mišićavih akcijskih junaka, pojavili su se neki novi “igrači” na sceni – Jason Statham, Vin Diesel i Dwayne “The Rock” Johnson! S obzirom da je upravo ovaj potonji jedan od glavnih aktera filma Central Intelligence o kojem uskoro namjeravam napisati nekoliko rečenica, sa Stathamom i Dieselom ću se ipak pozabaviti nekom drugom prilikom.

Photo by Warner Brothers

Dwayne Johnson je svoju karijeru u svijetu showbuisnisa započeo sredinom 90-ih kao profesionalni hrvač, odnosno kako mi to volimo reći, kečer. To je bio sasvim logičan korak u njegovom životu s obzirom da su se njegov(i) otac, djed, ujaci i raznorazni rođaci također bavili profesionalnim hrvanjem. Dwayne je izgradio uspješnu karijeru pod nadimkom The Rock, te se prometnuo u jedno od najznačajnijih i najpoznatijih imena WWE-a. A onda je nekome sinulo da ga angažiraju u maloj ali značajnoj ulozi Kralja Škorpiona u hit nastavku The Mummy Returns iz 2001. Doduše, njegova pojava u tom filmu je većim dijelom bila svedena na iznimno loš CGI, ali i to je očito bilo dovoljno nekim Hollywoodskim glavešinama da u njemu prepoznaju potencijal moguće filmske zvijezde, te brže-bolje ulože novce u spin-off Mumije, The Scorpion King, gdje je Dwayne ovoga puta odigrao glavnu ulogu.
Pomalo očekivano, film je postao veliki hit, a Dwayne je gotovo preko noći postao potencijalni nasljednik Arnolda Schwarzeneggera! Da stvar bude još bolja, ubrzo mu je i Arnie osobno dao svoj “blagoslov”, dobacivši mu onako u prolazu “Have fun” u uvodnoj sekvenci (izvrsne) akcijske komedije The Rundown. Pa iako je ta Arnijeva 5-sekundna pojava bila posve neplanirana i slučajna, mnogi taj filmski moment tumače kao Arnijevo predavanje štafete akcijskoj zvijezdi za nove generacije! Ali Dwayne iz nekog razloga nikada nije u potpunosti prigrlio tu titulu, te se nakon nekoliko akcijskih uloga (Walking Tall i Doom) i par ozbiljnijih nastupa (Southland Tales i Gridiron Gang) okrenuo komedijama (Be Cool, Get Smart, Reno 911!: Miami), dječjim filmovima (The Game Plan, Tooth Fairy) i perolakoj zabavi za cijelu obitelj (Race to Witch Mountain, Journey 2: The Mysterious Island), uz povremene izlete u akcijske vode (Faster, Fast Five, G.I. Joe: Retaliation itd.). Pa iako Dwayne danas slovi kao jedna od najzaposlenijih i najuspješnijih zvijezda Hollywooda, izborom uloga i filmova je daleko od Arnija, i proći će još neko vrijeme dok i on napokon ne snimi svog Conana, Terminatora ili pak Predatora. A po svemu sudeći, Central Intelligence to neće promjeniti.

Photo by Warner Brothers

Naime, teško da će Central Intelligence učiniti nešto za Dwaynevu karijeru i postati išta više od tek usputne i prolazne (ljetne) kino zabave jer ne nudi ništa novo i pretjerano uzbudljivo ili pamtljivo. Samim time teško da možemo reći kako će Central Intelligence oduševiti gledatelje, odnosno da će se zadržati dugo u njihovim sjećanjima. Kao komedija sve skupa baš i nije urnebesno, tako da “plakanje od smijeha” možete zaboraviti. Kao triler, film djeluje poprilično generički, te cijeli taj zaplet sa (odmetnutim) špijunima, misterioznim negativcima i ukradenim šiframa tretira površno, kao tek usputni popratni sadržaj. A kao akcija, fali mu spektakla i žara, a na ruku mu ne ide ni brza i hektična montaža zbog koje pojedine akcijske sekvence djeluju mrvicu nepregledno.
Pa ipak, uz sve negativne strane koje sam naveo, kad se na kraju sve skupa zbroji i oduzme, nije Central Intelligence baš ni tako loš uradak. Usudio bih se reći da je film neka zlatna sredina, što je sasvim u redu, jer ionako nije pretjerano ambiciozan i pretenciozan. Naime, riječ je o ležernom filmu koji se gleda sa lakoćom, ali se jednako tako lako i zaboravlja. Ali unatoč tome, valja priznati da je Central Intelligence relativno zabavan film koji bi mogao izmamiti pokoji osmijeh kod gledatelja prvenstveno zahvaljujući izvrsnom, energičnom, otkačenom i karizmatičnjom Dwayneu u ulozi “velikog djeteta” koje osim blesavog šarma posjeduje set veoma opasnih vještina. On i za tri glave niži Kevin Hart (svojevrsni Eddie Murphy 21. stoljeća) čine dobar par i kemija između njih funkcionira skoro pa savršeno, što sve skupa čini lako gledljivim i spašava film. A uz sve to, iznenađuje i to da se Central Intelligence na sebi svojstven i uspješan način uspio pozabaviti i ozbiljnijim temama kao što su o nasilje u školama, prijateljstvo i suočavanje sa samim sobom, te u konačnici gledateljima čak uspio poslati i moralnu poruku, što filmu svakako daje ekstra bodove.

Uglavnom, ako tražite perolaku zabavu za nedjeljno poslijepodne, nešto uz što ćete se opustiti, donekle zabaviti i isključiti moždane vijuge, a da Vas se pri tome ne (iz)bombardiraju priprostim (toilet) humorom, onda je Central Intelligence savršen film za takvu priliku. E sad, da li je baš materijal za kino, ili pak kućno kino, odlučite sami. Ali ako ste kojim slučajem fan barem jednog od dvojice glavnih glumaca (Johnson/Hart), onda odlazak u kino možda i nije loš izbor. U svakom slučaju…“Have fun”!