Akcija, avantura, triler, krimi, misterija/2016./SAD

REŽIJA: Edward Zwick

SCENARIJ: Edward Zwick, Richard Wenk, Marshall Herskovitz

ULOGE: Tom Cruise, Cobie Smulders, Patrick Heusinger, Aldis Hodge, Danika Yarosh, Holt McCallany…

TRAJANJE: 118 minute

SINOPSIS

Jack Reacher (Cruise) se vraća u svoju bazu i saznaje da je optužen za ubojstvo koje se dogodilo prije 16 godina. Jack Reacher bivši je vojni policajac i potpuni usamljenik. Nema obitelji niti ikakva vlasništva. Nema obveza ni straha, nema ništa – osim jakog osjećaja za pravdu. Zbog toga mora nadmudriti i nadvladati pravu vojsku zločinaca, jer kada Reacher naiđe na nevolju, ne može odustati. Nijednom. Nikada.

Jack Reacher: Never Go Back definitivno nije jedan od Cruisovih (ponaj)boljih uradaka, te ovaj nastavak definitivno nije uspio nadmašiti original, ali isto tako, film ko film nije ni baš tako pretjerano loš. Naprotiv, rekao bih da je sasvim solidan. No problem sa Reacherom 2 je taj što riječ o jedom prosječnom, iako zabavnom i lako gledljivom by-the-book nastavku koji unatoč solidnoj režiji i zabavnoj akciji ničim pretjerano ne odskače od ostatka sličnih filmova.

O Tom Cruiseu se svašta piše i priča. Od toga da je htio preseliti sjedište Scijentologije u Veliku Britaniju i skinuti Kraljicu sa trona, preko toga da je već 30 godina u tajnoj vezi sa Johnom Travoltom, da je spavao sa Davidom Beckhamom, da koristi svoj izmet kao tretman protiv starenja (ako je to istina, onda je taj tretman iznimno uspješan), da je kupio privatni otok za svoju kćerku Suri, itd., itd. A svi se sjećamo i onog ludovanja po Oprinom kauču od prije par godina što ga je umalo koštalo i karijere.
E sad, Cruise možda je “pomalo” čudan privatno, i neke od ovih glasina koje sam naveo možda i jesu istinite, a možda i nisu. Ali iskreno, mene osobno to ni najmanje ne zanima, jer me nikada nije pretjerano zanimao Cruiseov privatan život. Ono što je mene oduvijek zanimalo kod Cruisea su njegovi filmovi. A kada je riječ o njegovim filmovima, onda mogu reći, da što se mene tiče, Cruise nije snimio loš film još od 1986. i Top Guna. Doduše, valja odmah spomenuti da nisam gledao naslove kao što su The Firm, Magnolia, Vanilla Sky, Lions for Lambs, te Rock of Ages, pa o tim filmovima ne mogu suditi.
Znam, znam, neki od Vas će sada sa podsmijehom reći “koja hrpa gluposti, pa lik samo i snima sranja”! I to je posve u redu, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Zapravo, ako ste takvoga mišljenja, i ova moja izjava Vam se čini kao najobičnija glupost, možda je ovo pravi trenutak da naprosto prekinete čitati ovaj članak, jer Vam se vrlo vjerojatno ni ostatak istoga neće svidjeti. Doduše, ne tvrdim ja da su svi Cruiseovi filmovi od 86. naovamo automatski 5+ materijal, jer nisu. Ali da je većina tih filmova jako, jako dobra, pa čak i izvrsna, te da su mnogi od tih naslova iznimno zabavno i(li barem) lako gledljivo štivo, e pa jesu (barem meni).

Photo by Chiabella James – © 2016 PARAMOUNT PICTURES.

Jedan od tih filmova je i Jack Reacher redatelja Christophera McQuarriea, snimljen prema jednom od romana Lee Childa. Iskreno, nisam pročitao ni jedan Childov roman od Jacku Reacheru. Ali sjećam se kada je izbila svojevrsna kontroverza zbog toga što je Cruise izabran da igra spomenuti lik, poslužio sam se malo Wikipedijom da vidim zbog čega svi toliko negoduju. Ispostavilo se da je Reacher u knjigama opisan kao visoka i nabildana mrcina od kakvih 100-injak kila žive vage, plavih očiju i plave kose! A Cruise je sve samo ne plavokos i mrcina!
Zapravo, po naški, Cruise je kepec, i bilo mi je odmah jasno zašto su fanovi nezadovoljni Cruiseovim izborom. Osobno, Reacherov opis me prvenstveno podsjetio na Dolpha Lundgrena i(li) Kevina Duranda. Ali budimo iskreni, ni jedan od njih dvojice nije dovoljno velika zvijezda da producentima donese željenu zaradu, pa je Cruise tada bio posve logičan izbor.
No, unatoč nedostatku visine i mišićne mase glavne zvijezde, Cruiseov Reacher je uspio iznenaditi mnoge, pa tako i mene. Posve neočekivano nije to bio još jedan nabrijani akcić u maniri Nemogućih Misija, već prizemniji misteriozni vojni triler u maniri primjerice Generalove Kćeri (samo bolji) i veći aspekt je bio stavljen na zanimljivu priču i sam tijek istrage nego akciju. Iako je akcije naravno bilo, samo što je akcija ovoga puta bila prizemna, bez nekog pretjerivanja, bez CGI-a i megalomanskih akcijskih sekvenci od kojih boli glava.
Pa iako je film osvojio i kritiku i publiku koji su priželjkivali nastavak, producenti su na žalost bili pomalo razočarani zaradom (na uloženih 60 milijuna $ film je zaradio “samo” 218 milijuna $ u cijelom svijetu) pa je mogući nastavak neko vrijeme bio “stavljen na led”.  Ali netko se ipak predomislio te odlučio uložiti još 60 milijuna $ u nastavak, Jack Reacher: Never Go Back! I evo ga, četiri godine kasnije, imamo prilike pogledati finalni proizvod!

Photo by Chiabella James – © 2016 PARAMOUNT PICTURES.

No, je li Jack Reacher: Never Go Back uspio opravdati relativno velika očekivanja koja je postavio prvi film, ili je Cruise napokon snimio jedan uistinu loš film? Pa, moj odgovor na oba pitanja bi bio jedno kratko Ne. Naime, Jack Reacher: Never Go Back definitivno nije jedan od Cruisovih (ponaj)boljih uradaka, te ovaj nastavak definitivno nije uspio nadmašiti original, ali isto tako, film ko film nije ni baš tako pretjerano loš. Naprotiv, rekao bih da je sasvim solidan. No problem sa Reacherom 2 je taj što riječ o jedom prosječnom, iako zabavnom i lako gledljivom by-the-book nastavku koji unatoč solidnoj režiji i zabavnoj akciji ničim pretjerano ne odskače od ostatka sličnih filmova.
Priča je baš onako by-the-book pravocrtna, bez nekih pretjeranih uzbuđenja i iznenađenja. Cruise naprosto ide od točke A do točke B, i sa lakoćom pronalazi sve tragove, sve dokaze i osobe koje treba pronaći, zna svaku adresu bez da se uopće potrudi, te u konačnici rješava slučaj kao od šale. Doduše, u zaplet je ubačen segment sa Reacherovom kćerkom koju on i Narednica Turner moraju vući sa sobom kako bi ju zaštitili, a koja je onako baš tipična buntovna tinejdžerica pa im s početka pravi probleme. Time se valjda htjelo malo povisiti uloge za Reachera i dodati priči jedan emocionalni aspekt. To djelomično i funkcionira, ali iskreno, film ne bi ništa izgubio da su scenaristi odlučili i izostaviti to.
Cruise ko Cruise, investiran u potpunosti u ulogu Reachera, ali bez nekih pretjeranih glumačkih i fizičkih izazova. Zapravo, kad se sagleda cijeli film, ispada da Cruise ovoga puta nije imao baš mnogo toga za raditi što se (opasnih) stuntova tiče, izuzev naučiti koreografiju za nekoliko jednostavnih iako solidnih borilačkih sekvenci. Plus, čini se da se godine napokon počele pokazivati traga na njemu (čini se da tretman izmetom više ne djeluje kao nekad).
Inače, Jack Reacher: Never Go Back označava drugu suradnju između Cruisea i redatelja Edwarda Zwicka koji su prethodno surađivali na izvrsnom filmu The Last Samurai. Pa iako se ova suradnja ne može mjeriti sa tom prvom, Zwick je odradio i više nego solidan posao. Film ima dobar flow bez nekih dosadnih i napornih dijelova, a akcijske sekvence, a pod time mislim preventivno na nekoliko borilačkih sekvenci, su pregledne i zabavne za gledati.

Pa ipak, u konačnici, unatoč svim nedostacima koje sam naveo, lagao bih Vas kada bi rekao da se nisam zabavio gledajući ovaj film. Jer jesam! Kao što rekoh, Jack Reacher: Never Go Back se ničim posebno ne izdvaja, te ga lako možemo smjestiti u nekakav (Hollywoodski) prosjek, ali je film ko film pitak i lagan za gledanje, posebice ako ste fan akcijskih trilera i Cruisea, što ja jesam. Osobno ne bih imao ništa protiv još jednog nastavka, ali s obzirom da je ovaj nastavak prošao još gore na kino blagajnama nego prethodnik (sveukupna svjetska zarada za sada iznosi “svega” 131 milijuna $), čini se da za Reachera uistinu više “Nema Povratka”.