*Ovaj tekst je originalno objavljen na portalu FAK u sklopu moje gostujuće rubrike “Preporuke s ruba”. S obzirom da FAK na žalost nije aktivan već nekoliko godina, odlučio sam tekstove iz te rubrike re-izdati ovdje, s namjerom da ih nanovo oživim i još jednom predstavim filmove koje sam tamo “preporučao” za gledanje.

Akcija, Drama, Povijesni/2011./Tajvan

REŽIJA:  Te-Sheng Wei

SCENARIJ:  Te-Sheng Wei

ULOGE: Masanobu Andô, Jun’ichi Haruta, Sabu Kawahara, Nolay Piho, Chih-Hsiang Ma…

TRAJANJE: 144/154 (international)/156 minuta

SINOPSIS 

Ratnički narod Seediq je živio u planinama Tajvanskog otočja, poštujući svoja pravila i svoje običaje koji su za “civilizirani” svijet bili ništa doli najobičniji oblik divljaštva. Seediq klanovi su često međusobno ratovali zbog lovišta na kojima su mladi ratnici dokazivati svoju muškost i hrabrost, te na taj način zarađivali svoje tetovaže na licu i titulu Seediq Bale (pravih ratnika/ljudi). Zbog bogatih prirodnih resursa koji su se nalazili na tim planinama Japanci su odlučili pokoriti Seediqe i preuzeti njihovu zemlju, te su ih u konačnici uspjeli pokoriti , pa su Seediqi bili prisiljeni odustati od svoje kulture i običaja. Desetljeća su prolazila a Seediqe su mučke trpjeli japansku tiraniju, sve dok ih stari poglavica Mona Rudao ne odluči povesti u posljednju bitku koja će vrlo vjerojatno značiti i kraj za sve njih.

Warriors of the Rainbow: Seediq Bale često je brutalan i nasilan a ponekad i šokantan, ali produkcijski atraktivan i bogat film epskih proporcija koji može stati rame uz rame sa sličnim holivudskim naslovima. Priča je to o hrabrosti, tradiciji, dostojanstvu, časti i žrtvi koju su pojedinci spremni podnijeti kako bi obranili svoja uvjerenja i svoju dugogodišnju tradiciju. Usporedbe sa Hrabrim srcem i Posljednjim Mohikancem je nemoguće izbjeći jer osim što su tematski slični (što nam samo govori kako se povijest često ponavlja), sva tri filma dijele i sličan vizualni identitet te potrebu za eksplicitnim prikazivanjem nasilja. No unatoč sličnostima Warriors of the Rainbow: Seediq Bale je film koji ima svoje JA, i ima što za ponuditi publici.

Kada je istraživač i trgovac Kristofor Kolumbo 1492. posve slučajno otkrio Ameriku (misleći pritom da je riječ o Indiji), odnosno kontinent koji je tada bio poznat samo pod imenom Novi svijet, osim samog kontinenta Kolumbo je otkrio i novu civilizaciju, novi narod i njihove običaje koji su se uvelike razlikovali od europskih. U narednim stoljećima Kolumbovo otrkiće natjeralo je mnogobrojne istraživače, pustolove, doseljenike te mnoge druge da pohrle u taj Novi svijet i tamo pokušaju za sebe stvoriti novi život. A sa sobom su, naravno, donijeli i svoj jezik, svoju kulturu i svoje običaje.
To samo po sebi ne bi bilo ništa loše da mnogi nisu te običaje pokušali na silu nametnuti lokalnim starosjediocima, takozvanim Indijancima, te im samim time oduzeti njihovu slobodu. A to je kao što znamo iz povijesti rezultiralo mnogobrojnim krvavim bitkama između starosjedioca i doseljenika koji su u Indijancima vidjeli isključivo divljake kojima treba pokazati gdje im je mjesto. Pa iako su pružili žestok otpor u konačnici su Indijanci ostali bez slobode i zemlje, doseljenici su ih strpali u rezervate, ograničili im prava, nametnuli svoje običaje i generalno ih tretirali kao govna koja se samo opijaju.

© 2012 – Well Go USA

O svemu tome je snimljeno i mnoštvo filmova; The Last of the Mohicans, Fort Apache, Ulzana’s Raid, Broken Arrow, Cheyenne Autumn i Geronimo samo su neki od njih. No,  povijest i filmovi naučili su nas da se mnogo krvi prolilo zbog ugnjetavanja jačih nad slabijima, te da Indijanci nisu bili jedini narod u povijesti čija sloboda je bila narušena i koji se našao pod prisilom da zaboravi svoje običaje i prihvati tuđe. Primjerice, u Gibsonovom klasiku Braveheart svjedočili smo hrabrosti Wiliama Wallacea, koji je poveo malobrojne ali hrabre škotske ratnike protiv britanske tiranije jer im je dojadilo živjeti pod njihovom okrutnom čizmom! Kralj Leonida je pak poveo 300 svojih najboljih spartanskih ratnika kako bi se suprotstavio nadmoćnijoj i brojnijoj perzijskoj vojsci koja ih je htjela pokoriti u filmovima The 300 Spartans i 300. A slično je učinio i slavni Spartacus, gladijator kojemu je dojadila tiranija Rimskog carstva pa se pobunio i u bitku za slobodu poveo cijelu vojsku gladijatora, kao što smo to imali prilike vidjeti u Kubrickovom Spartacusu ili pak popularnoj TV seriji Spartacus: Blood and Sand!
Sve to nas dovodi do jednog drugog a opet veoma sličnog povijesnog događaja s kojim su vjerujem tek rijetki upoznati. A moram priznati da ni ja osobno nisam znao baš ništa o takozvanom Wushe Incidentu koji se dogodio 1930. godine u Tajvanu, sve dok nisam jednom prilikom pogledao tajvanski povijesni film Warriors of the Rainbow: Seediq Bale koji se bavi tim događajem.

© 2012 – Well Go USA

Nakon što su Japanci 1895. od Kineza preuzeli Tajvan, stvari su se počele drastično mijenjati. Posebice za ratnički narod Seediq koji je živio u planinama Tajvanskog otočja, poštujući svoja pravila i svoje običaje koji su za “civilizirani” svijet bili ništa doli najobičniji oblik divljaštva. Naime, Seediq klanovi nisu živjeli u međusobnoj harmoniji. Naprotiv, često su međusobno ratovali zbog lovišta na kojima su mladi ratnici dokazivati svoju muškost i hrabrost, te na taj način zarađivali svoje tetovaže na licu i titulu Seediq Bale (pravih ratnika/ljudi). Zbog bogatih prirodnih resursa koji su se nalazili na tim planinama Japanci su odlučili pokoriti Seediqe i preuzeti njihovu zemlju. Nakon nekoliko bezuspješnih i krvavih pokušaja koji su ih koštali desetke i desetke vojnika, zahvaljujući naprednoj tehnologiji Japanci u konačnici ipak uspijevaju pokoriti Seediqe koji su bili prisiljeni odustati od svoje kulture i običaja. Da bi preživjeli muškarci su bili primorani baviti se teškim fizičkim poslovima za koje su jedva bili plaćeni, a zarađeni novac su uglavnom trošili na alkohol, dok su žene pak služile japanske policajce i njihove obitelji te radile kućanske poslove.  Desetljeća su prolazila a Seediqe su mučke trpjeli japansku tiraniju, sve dok ih stari poglavica Mona Rudao ne odluči povesti u posljednju bitku koja će vrlo vjerojatno značiti i kraj za sve njih.

© 2012 – Well Go USA

Warriors of the Rainbow: Seediq Bale često je brutalan i nasilan a ponekad i šokantan, ali produkcijski atraktivan i bogat film epskih proporcija koji može stati rame uz rame sa sličnim holivudskim naslovima. Priča je to o hrabrosti, tradiciji, dostojanstvu, časti i žrtvi koju su pojedinci spremni podnijeti kako bi obranili svoja uvjerenja i svoju dugogodišnju tradiciju. Usporedbe s gore spomenutim Hrabrim srcem i Posljednjim Mohikancem je nemoguće izbjeći jer osim što su tematski slični (što nam samo govori kako se povijest često ponavlja), sva tri filma dijele i sličan vizualni identitet te potrebu za eksplicitnim prikazivanjem nasilja. No unatoč sličnostima Warriors of the Rainbow: Seediq Bale je film koji ima svoje JA, i ima što za ponuditi publici.
Warriors of the Rainbow: Seediq Bale je ujedno i najskuplji tajvanski film ikada snimljen u povijesti te zemlje! Koštao je nekih 25 milijuna dolara, što se možda u usporedbi s 200-milijunskim holivudskim blockbusterima i ne čini tako mnogo, no za tajvanske pojmove to je velik novac. Čemu svakako svjedoči i dugotrajan i mukotrpan put redatelja i scenarista Te-Shenga Weija da skupi budžet i uspije u namjeri da realizira ovu priču na velikom platnu u svom punom sjaju. Naime, Wei je ideju za film dobio još 1996. godine kada je na vijestima gledao prilog o Aboridžinima koji su od  vlade zahtijevali da im vrati dio zemlje. Ubrzo nakon toga je počeo pisati scenarij koji je završio četiri godine kasnije (2000.), a koji je čak osvojio i nagradu Vladinog Ureda za Informacije. No, proći će punih 9 godina i mnoštvo komplikacija prije nego što Wei napokon uspije skupiti potreban mu budžet i započeti sa snimanjem koje također nije proteklo bez problema.

© 2012 – Well Go USA

Kao jedan od producenata u projekt se uključio i legendarni John Woo, a na filmu je navodno radilo 400 članova produkcije iz Tajvana, Japana i Kine, te čak 1.500 statista, dok je samo snimanje filma trajalo punih 10 mjeseci. Ali mukotrpan trud se očito isplatio jer se Warriors of the Rainbow: Seediq Bale prometnuo u veliki box office hit, a nisu izostale ni pohvalne kritike i nagrade. Zbog masovnosti cijele priče koja originalno traje skoro nekih 4 i pol sata, Warriors of the Rainbow: Seediq Bale je za domaće tržište bio podijeljen na dva filma – prvi nosi naslov The Sun Flag, a drugi The Rainbow Bridge. No za američko tržište je izašla i skraćena verzija od 2 i pol sata. Ali pitanje je  koliko je ta verzija blizu redateljeve originalne vizije ove priče. Moja preporuka je da pogledate originalnu tajvansku verziju koja je podijeljena u dva zasebna filma.
Za kraj valja još spomenuti i to da osim što je bio prikazan na mnogobrojnim festivalima (npr. na Venice International Film Festivalu, Pusan International Film Festivalu, Dubai International Film Festivalu, itd.) i osvojio nekoliko nagrada (između ostaloga i nekoliko za najbolji film), Warriors of the Rainbow: Seediq Bale je 2012. ujedno bio Tajvanski predstavnik za Oscara. Ako vam pak ta informacija ne znači mnogo u životu i ne zainteresira vas da zbog toga odlučite pogledati ovaj film, bacite oko na trailer koji se nalazi ispod. Možda vas to uspije natjerati da razmislite želite li izdvojiti 4 ili 2 i pol sata svog života (ovisno o verziji koju izaberete) i pogledate film u kojem ima vjerojatno najviše odrubljenih glava ikada. Izbor je vaš, a ja vam mogu samo poželjeti da uživate u filmu, odnosno u ovom slučaju – filmovima.