*Ovaj tekst je originalno objavljen na portalu FAK u sklopu moje gostujuće rubrike “Preporuke s ruba”. S obzirom da FAK na žalost nije aktivan već nekoliko godina, odlučio sam tekstove iz te rubrike re-izdati ovdje, s namjerom da ih nanovo oživim i još jednom predstavim filmove koje sam tamo “preporučao” za gledanje.

Krimi, Drama, Komedija/2014./Norveška, Danska, Švedska

REŽIJA:  Hans Petter Moland

SCENARIJ:  Kim Fupz Aakeson

ULOGE: Stellan Skarsgård, Bruno Ganz, Pål Sverre Hagen, Jack Sødahl Moland…

TRAJANJE: 116 minuta

SINOPSIS 

Nils je vozač ralice koji čisti snijeg na cestama u Norveškim planinama, a nedavno mu je dodijeljena i nagrada Građanin godine. Ali kada njegov sin biva ubijen zbog nečega što nije učinio, Nils želi osvetu. I pravdu. Njegovi postupci potiču rat između veganskog gangstera “Grofa” i šefa srpske mafije “Pape”. No, pobijediti u krvnoj osveti nije lako, pogotovo ne u državi blagostanja, ali Nils ima par aseva u rukavu: teške strojeve i početnu sreću.

Kraftidioten nije film o kojem treba pretjerano filozofirati i dovoljno je reći da je to jedan vraški zabavan uradak. No da ne bi baš ostalo samo na tome, nadodat ću još kako u svojoj srži Kraftidioten djeluje poput filma kakav bi vrlo vjerojatno Tarantino snimio kad bi odlučio napraviti neku svoju posvetu  filmu Fargo u kombinaciji sa serijalom Death Wish. Njegov konačni proizvod bio bi zasigurno veoma blizak filmu Kraftidioten – vraški nasilan i vraški zabavan.

Od kako je prije čak 11 godina naganjao albansku mafiju po Parizu i pokušavao svim silama pronaći i spasiti otetu kćerku u sad već kultnom akciću Taken, Liam Neeson nas gotovo svake godine počasti sa nekim novim akcijskim uratkom u kojem ili istražuje misteriozne slučajeve i rješava ubojstva, ili štiti, odnosno spašava članove svoje obitelji. Prošle godine je to bio misteriozni krimi triler The Commuter, a njemu su kroz godine između ostaloga prethodili  Run All Night, A Walk Among the Tombstones, Non-Stop, The Grey, Unknown, The A-Team, te naravno, Taken 2 i Taken 3.
S obzirom da je izjavio kako namjerava snimati akcijske filmove sve dok ne odapne, nije nikakvo iznenađenje da Neeson i ove godine ima za nas jedan novi akcijski film! Ovaj puta je riječ o crnohumornom akcijskom krimiću osvete Cold Pursuit redatelja Hansa Pettera Molanda koji se u domaćim kinima otvara kroz nekih 10-ak dana, točnije 07. veljače. Ali prije nego što pohitate u kino kako bi ste pogledali novi akcijski film Liama Neesona, učinite si uslugu, i pogledajte Norveški crnohumorni krimi triler Kraftidioten a.k.a. In Order of Disappearance! Pitate se “zašto”!? E pa zato to je Cold Pursuit zapravo remake filma Kraftidioten, i što je oba (iznenađujuće) režirao isti redatelja!
U originalu umjesto Neesona osvetu za svojega sina traži Stellan Skarsgård, međunarodno poznato glumačko ime švedskoga podrijetla. Da malo pobliže objasnim, Kraftidioten priča je o Nilsu, čovjeku koji vodi posve miran obiteljski život u snijegom okovanom gradiću Beitostølen gdje radi kao vozač ralice. Najveće mu je dostignuće u životu nagrada za počasnoga građanina godine koju je upravo osvojio. Ali njegov miran život iznenada će naglavačke preokrenuti vijest da mu je sin umro, točnije, da se predozirao! Ali kako njegov sin nije bio narkoman, Nils posumnja da je zapravo ubijen pa počne osobno istraživati i tražiti osobu koja bi mogla stajati iza toga. Ubrzo Nils počne redati leš za lešom te se nađe u ratu između norveške i srpske narkomafije. Nils je početnik u tome svijetu, ali naoružan je teškom mašinerijom (svojom ralicom) i početničkom srećom.

Kraftidioten nije film o kojem treba pretjerano filozofirati i dovoljno je reći da je to jedan vraški zabavan uradak. No da ne bi baš ostalo samo na tome, nadodat ću još kako u svojoj srži Kraftidioten djeluje poput filma kakav bi vrlo vjerojatno Tarantino snimio kad bi odlučio napraviti neku svoju posvetu filmu Fargo u kombinaciji sa serijalom Death Wish. Njegov konačni proizvod bio bi zasigurno veoma blizak filmu Kraftidioten – vraški nasilan i vraški zabavan. OK, malčice nagađam jer Tarantino je ipak jedinstven u svom kopiranju drugih, i čini to na sebi svojstven način, ali Kraftidioten definitivno djeluje kao da nastao po uzoru na lik i djelo Quentina Tarantina i braće Coen. Ukratko, baš kao i kod spomenutih filmaša, ovdje možete očekivati mnoštvo kriminalaca (što norveških, što srpskih), mnoštvo živopisnih i šarolikih likova, mnoštvo otkačenih situacija i zabavnih momenata, jednog blesavo djetinjastog negativca te jako mnogo crnog humora, mrtvih tijela i naravno, mnogo snijega. A film čak ima i poglavlja.
Ako vam sve to nije dovoljna preporuka, spomenut ću još i to kako su se u ulogama srpskih mafijaša našli i neki glumci s ovih prostora, čak i jedan iz Hrvatske. Tu su tako Goran Navojec, Sergej Trifunović, Miodrag Krstović i Leo Ajkić. Nije na odmet spomenuti i sitnicu kako je Kraftidioten briljirao na Austin Fantastic Festu i Fantasia Film Festivalu, gdje su pale nagrade za najbolji film i najboljeg redatelja. Ako vam pak ni to ne znači previše u životu i još uvijek se nećkate oko toga da li da pogledate ovaj filma, kao mamac za kraj, po običaju Vam nudim trailer.
U svakom slučaju, siguran sam kako će Cold Pursuit biti također jedan zabavan filmić i posve korektan remake koji će vrlo vjerojatno zadovoljiti sve fanove Neesonovog akcijskog lika i dijela. Ali kao što sam već spomenuo ranije, učinite si uslugu i pogledajte ovaj original prije nego pogledate spomenuti remake, jer bilo bi šteta da propustite ovaj “skriveni” draguljčić.