Kino Pregled

Kino Pregled: Dragged Across Concrete

Akcija, triler, krimić/2019./SAD

REŽIJA: S. Craig Zahler

SCENARIJ: S. Craig Zahler

ULOGE: Mel Gibson, Vince Vaughn, Don Johnson, Laurie Holden, Michael Jai White, Tory Kittles, Thomas Kretschmann…

TRAJANJE: 159 minute

SINOPSIS

Dragged Across Concrete prati dva policijska detektiva koji zarade suspenziju jer snimka njihovog brutalnoga uhićenja procuri u javnost. S malo novca i bez prevelikih mogućnosti, ogorčeni policajci zakorače u svijet kriminala kako bi tamo “pronašli” odgovarajuću naknadu za svoj rad.

 

Dragged Across Concrete je takozvani slowburner, tj. sporogoreća karakterna studija, napeti triler, i pomalo art film, odnosno kako kažu u reklami za Nescafe, tri u jedan. Film traje ravno 160 minuta (dobro, 159, ali nećemo cjepidlačiti), i znam da će zbog toga i činjenice da film ima usporeni ritam, mnogi reći da je Dragged Across Concrete spor, dosadan i pretenciozan. Ali ja osobno ne da nisam osjetio čak ni jednu sekundu, a kamo li minutu tog grandioznog trajanja, jer Zahler sa sigurnošću vodi priču i gradi napetost, korak po korak, upoznavajući nas kroz etape sa likovima, i postepeno slažući dijelove slagalice koji u konačnici savršeno sjednu na svoje mjesto.

Kažu da u Hollywoodu nije lako uspjeti, a još je teže ostati na vrhu, pa mnogi prije ili kasnije padnu ponovno na samo dno. To je među mnogima na svojoj koži osjetio i Mel Gibson! Tijekom 80-ih, a posebice 90-ih, bio je na vrhuncu svoje karijere, redao hit za hitom; Mad Max 2, Lethal Weapon, Lethal Weapon 2, Maverick, Braveheart, Ransom, Payback, The Patriot, What Women Want, itd. Ukratko, bio je ljubimac publike i Hollywoodskih kompanija! No, bilo je dovoljno par pijanih pogrešaka, nekoliko krivih riječi, te jedna “iznuđena” snimka da upropasti sve to i nogira Gibsona daleko od Hollywooda.
Dugo vremena je Gibson bio nepoželjna roba u “svetoj šumi” jer je eto rekao par pogrešnih riječi na račun židovske zajednice, i pijan prijetio svojoj bivšoj ženi koja mu je navodno čak namjestila cijelu tu aferu. Ne kažem da je Gibson bio svetac u cijeloj toj priči, i da sve skupa nije bilo grozno i gadno, i da je uredu to što je izrekao, jer nije, ali mislim da ipak nije zaslužio baš takav progon iz filmske industrije. Naime, tamo negdje od 2003., odnosno 2004., pa sve do 2010., njegova karijera gotovo da je stala.

Ipak, nakon šestogodišnje pauze, od 2010. naovamo, unatoč negodovanju mnogih, Gibson se polako ali sigurno počeo vraćati u svijet filma, te iznova osvajati publiku koja mu je bila voljna dati drugu šansu. Prvo se pojavio u trileru Edge of Darkness redatelja Martina Campbella. Pa ga je zatim Jodie Foster angažirala za svoj film The Beaver, a onda su još uslijedili Get the Gringo, Machete Kills, The Expendables 3, te Blood Father. No svoj povratnički vrhunac je svakako doživio sa svojim redateljskim filmom Hacksaw Ridge koji mu je čak priskrbio i nominaciju za nagradu Oscar u kategoriji Najboljeg redatelja. A da ne spominjem i sve ostale nominacije, kao i brdo dugih nagrada koje je film osvojio! Nakon toga, bilo je i više nego očito, Mel se vratio!
Ipak, kao što sam natuknuo ranije, nije baš svima drago što se Mel vratio, pa ga mnogi i dalje koriste kao “vreću za udaranje” te “rigaju vatru” na spomen njegovog imena (ili samo pišu zle tweetove o njemu). Ali neka im je njihovo zadovoljstvo, jer jedino što je meni važno je to da Mel ponovno snima kvalitete filmove. A jedan od takvih je svakako krimi triler Dragged Across Concrete redatelja i scenarista S. Craig Zahlera koji iza sebe ima već dva hvaljena i nagrađivana filma, western horor Bone Tomahawk, te zatvorski triler Brawl in Cell Block 99.

Ako smo nešto naučili iz prethodna dva Zahlerova filma, to je da čovjek ne bježi od prikaza grafičkog nasilja na ekranu, da ne mari pretjerano za političku korektnost, da je itekako sposoban napisati zanimljive, britke, pa čak i zabavne dijaloge, te da si voli uzeti malo više vremena kako bi nas pomnije upoznao sa likovima koji su od krvi i mesa, i polako uveo u priču koju obično završi na pomalo šokantan način. A sve to vrijedi i za ovaj film!
Dragged Across Concrete je takozvani slowburner, tj. sporogoreća karakterna studija, napeti triler, i pomalo art film, odnosno kako kažu u reklami za Nescafe, tri u jedan. Film traje ravno 160 minuta (dobro, 159, ali nećemo cjepidlačiti), i znam da će zbog toga i činjenice da film ima usporeni ritam, mnogi reći da je Dragged Across Concrete spor, dosadan i pretenciozan. Ali ja osobno ne da nisam osjetio čak ni jednu sekundu, a kamo li minutu tog grandioznog trajanja, jer Zahler sa sigurnošću vodi priču i gradi napetost, korak po korak, upoznavajući nas kroz etape sa likovima, i postepeno slažući dijelove slagalice koji u konačnici savršeno sjednu na svoje mjesto.
Jedini prigovor koji imam po tom pitanju je lik ucviljene mlade majke koja se nakon porodiljnog nevoljko vraća na posao, koju igra Jennifer Carpenter, a koju upoznajemo tek negdje na polovici filma. I nije problem to što ju upoznajemo tek na polovici filma, već to što je taj njezin lik krajne nepotreban i što je taj njezin kratki segment zapravo višak slagalice. Priča funkcionira jednako, pa i bolje i bez nje, i ona nas samo nepotrebno odvlači od “glavnog događaja”.

Ali izuzev tog jednog, nazovimo ga, detalja, sve ostalo u ovom filmu funkcionira skoro pa savršeno. Zahlerova režija je sigurna, čvrsta i fokusirana na bitne stvari. Napetost raste iz minutu u minutu, a film ostavlja dojam staromodnog trilera iz 70-ih. Tome djelomično pridonosi i soundtrack ispunjen “milozvučnim” pjesmama 70-ih. Iako, začudo, ni jedna pjesma u filmu nije iz 70-ih, već ih je sve napisao sam redatelj, zajedno sa Jeffom Herriottom! Svestran momak, nema šta!
Likovi su pak zanimljivi i prirodni, što zahvaljujući dijalozima, što zahvaljujući glumcima. A kad već spominjem glumce, valja reći da su Mel Gibson i Vince Vaughn izvrsni, te da imaju savršenu, gotovo prirodnu kemiju. Mislim da bi njih dvojica bili izvrsni u nekom buddy cop filmu, posebice nekom iz pera Shanea Blacka. I ostatak glumačke ekipe je podjednako dobar, te Tory Kittles i Michael Jai White svojski nose svoj dio, no Mel i Vince su definitivno najpoznatija glumačka imena ovdje i ostavljaju najbolji dojam, uz poneki manji cameo nastup glumačkih veličina kao što su Don JohnsonUdo Kier.

Sve u svemu, Dragged Across Concrete je jednom riječju izvrstan film! Zapravo, iako je još relativno (pre)rano to za reći, ali ja ću to svejedno “izustiti”, Dragged Across Concrete je za sada film godine! Barem što se mene osobno tiče. Na žalost, tek rijetki će ga pogledati. Neke će odbiti Gibsonnova pojava, neke pak trajanje od 160 minuta. Ali Vi nemojte biti jedan od tih ljudi, te odite u kino…

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.