*Ovaj članak je preuzet sa portala duart.hr uz dopuštenje uredništva

Horor, Misterija, SF, Drama/2019./Irska, Belgija, Danska, SAD

REŽIJA:  Lorcan Finnegan

SCENARIJ:  Lorcan Finnegan, Garret Shanley, Garret Shanley

ULOGE: Imogen Poots, Jesse Eisenberg, Danielle Ryan, Molly McCann…

TRAJANJE: 97 minuta

SINOPSIS 

Mladi par koji traži savršen dom nađe se zarobljen u tajanstvenom kvartu identičnih kuća koji je nalik labirintu.

Urbana horror distopija u režiji Lorcana Finnegana. Jesse Eisenberg i Imogene Poots u filmu koji je premijeru imao u Cannesu 2019

Vivarium je projekt Lorcana Finnegana i Garretha Shenleya, nastao u koprodukciji Irske, Belgije, Danske i SAD-a. Kada kažem projekt, mislim da se ovaj distopijski film može smatrati projektom više nego box-office uratkom. Mada ne možemo umanjiti rezultate na kino blagajnama. Zarada je fascinantnih 123 milijuna dolara. Kada malo čitate osvrte ljudi koji su pogledali film, obično se svodi na pitanje: „što je ovo?“

Film traje čak 97 minuta. Otprilike 30 minutna forma bi bila sasvim odgovarajuća za samu ideju filma. Ideja filma je prikladna za Black Mirror, ili možda The Twilight Zone. Ostalo je sve odlična produkcija, dvoje vrhunskih glumaca i distopijska noćna mora. Da li je to dovoljno? Ostaje na vama, ako se odlučite pogledati kontroverzni film koji je očekivano podijelio publiku i kritiku. Pogled na budućnost roditeljstva i općenito zajedničkoga života dvoje mladih ljudi u ovome filmu nije nimalo optimističan.

Tom i Gemma odluče kupiti kućicu u predgrađu Yonder. Bit će to najlošija odluka u njihovu životu! Tom – kojega glumi Jesse Eisenberg i Gemma – koju glumi Imogen Poots, mladi par koji razmišlja o zajedničkom životu i nalaženju prikladne kuće koju bi si mogli priuštiti. Riječ je običnim mladim ljudima. Gemma je učiteljica a Tom radnik na održavanju vanjskih površina. Financije im nisu jača strana, pa kada pročitaju da se nudi jeftina prilika u novome naselju Yonder, ponadaju se da bi to moglo riješiti njihove stambene probleme. Naseljem ih provede pomalo jezivi tip po imenu Martin – glumi ga Jonathan Aris, koji im pokaže kuću a zatim nestane. I to prije no što su mu mogli saopćiti da oni tu kuću ne mogu sebi priuštiti. Vožnja automobilom po naselju traje beskrajno. Kada im nestane benzina, Tom i Gemma shvate da su zarobljeni u futurističkom naselju bez izlaza. Njihova kutija od kuće nosi broj 9. Kuda god da krenu, iznova osvane kuća s brojem 9 pred njima. Naselje je bezlično identično. Umjetno sunce i nacrtani oblaci dodaju ovome labirintu jezivost futurističke zamke iz koje izlaz ne postoji.

Photo by Saban Films

Nakon par tjedana, ispred kuće nalaze bebu i natpis: “Raise the child and be released.” Beba raste preko noći, za par tjedana je već dječak koji treba krenuti u školu. Jasno je već tada da je jezivi klinac umanjena verzija Martina. Tom se s time ne može pomiriti a kod Gemme se koliko toliko probude majčinski instinkti. Kako malac raste, tako oni slabe. U mladalačkoj dobi “dječaka” Tom je već iznemogao, Gemma se još nekako drži. Tom kopa rupu u dvorištu, nastojeći smanjiti pritisak koji osjeća, fizičkim besmislenim pokušajem bijega kroz rupu u zemlji. Pronalazi leševe zakopane u vrećama. Sve je jasno.

Ovo ipak nije horror, film je distopijski prikaz roditeljstva iIi suživota mladih ljudi u skoroj budućnosti. Ovako napisan sadržaj možda odaje dojam jezivoga horrora, s akcijskim elementima. Ako to pomislite, jako ste pogriješili. Film je usporen do mjere art dokoličarenja. Središnji dio filma, kada mladi par pokušava pobjeći iz distopijske zamke, spor je I iritantan. Vrte se u krug, i mi zajedno s njima. Eisenberg I Pots daju sve od sebe, no priča je oskudna I predvidiva. U formi kratkoga filma, vjerujem da bi se ovo distopijsko djelo nakupilo nagrada po specijaliziranim festivalima. Ovako, ima bar 45 minuta previše. Lamentiranje o budućnosti, koja očigledno neće biti sklona tradicionalnom poimanju roditeljstva I suživota bračnih parova, traje ipak predugo.

Photo by Saban Films

Promatramo li film kroz poruke, onda je to itekako zanimljivo djelo. Današnje poimanje zajedničkoga života s kreditima I kućicom u predgrađu, ovdje djeluje utopijski. Bezlična naselja s bezličnim ulicama. Bezlično je čak I nebo nad stanovnicima. Guši se individualnost, prednost se daje materijalnim stvarima. Od toga se ne može pobjeći. Čak ni kroz rupu u zemlji. Naposljetku, ne možete prokopati rupu do Australije? Ako se odlučite za roditeljstvo, onda ste u još većem problemu. Djeca su podignuta na pijedestal evolucije. Besmrtnost kroz nastavak vrste. Kako dijete raste, oduzima vam životnu energiju I vi pomalo blijedite. Dok ne nestanete. Čisti prirodni poredak. Neke osnovne ideje koje se provlače kroz film, veoma su zanimljive. Njihova provedba nekako ide kroz izvedbu dvoje sjajnih glumaca, Eisenberga I Pots. No opet, to sve traje predugo I presporo. Ima određene zanimljive poveznice između ovoga filma I sjajne kamere Španjolca MacGregora (Miguel Lopez Ximenez de Olaso). Naime MacGregor je do sada radio na brojnim filmovima, uglavnom kao kamerman. Svi redom su bili kratkometražni. To I činjenica da režiser I pisac scenarija Lorcan Finnegan u svojoj karijeri ima samo jedan dugometražni igrani film. Svi ostali njegovi filmovi su bili – kratkometražni filmovi!

Ako pogledate Vivarium kao umjetnički distopijski film koji šalje snažne poruke o budućnosti suživota I roditeljstva, bit će te zadovoljni. Ako film promatrate kroz prizmu kritike modernoga načina života, uniformnosti I bezličnosti – bit će te zadovoljni. Ako od filma želite zabavu I trenutak čarolije koji će vas odvući u lijepi svijet pokretnih slika, bolje da se ne upuštate u gledanje ovoga filma. Bit će vam zamoran nakon 20-ak minuta.

Piše: Momir Rajšić / Duart.hr