Kategorija: Dobar Loš – s Ruba

Dobar, loš – s ruba: Avengement (2019)

Avengement je peti (uzastopni) zajednički projekt Adkinsa i redatelja Jesse V. Johnsona, koji je po svemu sudeći Adkinsa ovdje pustio “sa lanca”, i dao mu priliku da (napokon) zasja glumački u svom punom sjaju! A to je rezultiralo Adkinsonovom najboljom i najluđom glumačkom izvedom do sada! Na neki način, Avengement je poput onih mnogobrojnih viceva u kojima “taj i taj” uđe u kafanu i naruči pivo, i onda na kraju to bude neka dobra fora. Samo, Avengement nije vic, a taj netko je Scott Adkins, koji uđe u u kafanu i naruči pivo te započne svoju priču, a onda izbije pakao, pa na kraju dobijemo izvrstan film!

Ocijeni:

Oglasi

Dobar, loš – s ruba: Kraftidioten a.k.a. In Order of Disappearance (2014)

Kraftidioten nije film o kojem treba pretjerano filozofirati i dovoljno je reći da je to jedan vraški zabavan uradak. No da ne bi baš ostalo samo na tome, nadodat ću još kako u svojoj srži Kraftidioten djeluje poput filma kakav bi vrlo vjerojatno Tarantino snimio kad bi odlučio napraviti neku svoju posvetu  filmu Fargo u kombinaciji sa serijalom Death Wish. Njegov konačni proizvod bio bi zasigurno veoma blizak filmu Kraftidioten – vraški nasilan i vraški zabavan.

Ocijeni:

Dobar, loš – s ruba: Warriors of the Rainbow: Seediq Bale (2011)

Warriors of the Rainbow: Seediq Bale često je brutalan i nasilan a ponekad i šokantan, ali produkcijski atraktivan i bogat film epskih proporcija koji može stati rame uz rame sa sličnim holivudskim naslovima. Priča je to o hrabrosti, tradiciji, dostojanstvu, časti i žrtvi koju su pojedinci spremni podnijeti kako bi obranili svoja uvjerenja i svoju dugogodišnju tradiciju. Usporedbe sa Hrabrim srcem i Posljednjim Mohikancem je nemoguće izbjeći jer osim što su tematski slični (što nam samo govori kako se povijest često ponavlja), sva tri filma dijele i sličan vizualni identitet te potrebu za eksplicitnim prikazivanjem nasilja. No unatoč sličnostima Warriors of the Rainbow: Seediq Bale je film koji ima svoje JA, i ima što za ponuditi publici.

Ocijeni:

Dobar, loš – s ruba: Lobos de Arga a.k.a. Game of Werewolves (2011)

Kad bih baš morao povući neku usporedbu s nečim prepoznatljivim, onda bih rekao da je Lobos De Arga stilski veoma sličan Shaun of the Dead, samo s vukodlacima umjesto zombija. Naravno, ima film i svojih “strašnih” i krvavih/brutalnih momenata, ali u konačnici crni humor koji zajedno s creepy atmosferom i zbilja impresivnom fotografijom prevladava kroz cijeli film ono je što Lobos de Arga čini zanimljivim i vraški zabavnim ostvarenjem koje zbilja nije teško voljeti!

Ocijeni:

Dobar, loš – s ruba: The Rebel (2007)

The Rebel je miks svega i svačega. Naći ćete tu elemente ratnog filma, špijunskog filma, povijesne drame, ljubavnog filma, te borilačkog filma. Pa iako se možda ovako na prvu ruku čini da tu ima previše “sastojaka” zbog kojih bi film u konačnici mogao biti neujednačen, The Rebel ipak uspješno balansira između svega toga.

Ocijeni:

Dobar, loš – s ruba: Wu xia aka Dragon (2011)

Wu xia je netipičan borilački film sporijeg ritma koji prije svega funkcionira kao uzbudljiv i intrigantan triler a tek onda kao borilački film, jer borbe dolaze do izražaja tek u drugoj polovici filma. Ali kao takav, Wu xia je nadasve zanimljiv, a moglo bi se reći i inovativan, spoj detektivskog noir krimi trilera, borilačkog filma, drame i političkog filma koji suštinom priče pomalo podsjeća na A History of Violence.

Ocijeni:

Dobar, loš – s ruba: The City of Violence (2006)

Da odmah na početku razjasnimo jednu stvar! The City of Violence nije OldBoy, I Saw the Devil ili pak The Chaser. Nije toliko ozbiljan, mračan, težak ili ambiciozan (niti to želi biti). Ovo je jednostavniji i laganiji, gotovo “stripovski” film; zabavni, žestoki i energični gangsterski akcijski triler prepun crnog humora, silnih šaka, katana i noževa koji lete naokolo, te se gleda s nevjerojatnom lakoćom.

Ocijeni:

Dobar, loš – s ruba: The Yellow Sea (2010)

The Yellow Sea film je poprilično tmurne i mračne atmosfere koju redatelj povremeno “razbija” pokojim komičnim elementom. Kako to često biva kod korejskih filmova ovakvog žanra, riječ je ujedno i o poprilično nasilnom, brutalnom i krvavom filmu. Brz ritam, pomalo blijeda fotografija koja još više naglašava tmurno okruženje u kojem se likovi nalaze…sve u svemu, “složenac” kakav samo azijski filmaši znaju napraviti.

Ocijeni: