Braća Russo su se ovaj puta umjesto na akciju, koja je u Infinity Waru nakon nekog vremena postala repetitivna i zamorna, a koje doduše ne nedostaja u samom finalu Endgamea, usredotočili na dramu i likove, te njihove međuodnose, njihove motive i njihove osobne demone koji ih proganjaju od takoznanog “snapeninga”. A sve to su isprepleli sa izvrsnim humorom koji se pojavljuje u pravim trenucima, u pravoj mjeri, zbog čega je Endgame gorko-slatko iskustvo za gledatelje…