Vjerujem da ste svi čuli za strip junaka pod imenom Punisher, odnosno Frank Castel. Ako niste, evo riječ ili dve o njemu (doslovno). Strip je nastao 70-ih godina sad već prošlog nam stoljeća, u vrijeme “konzervativne” Amerike, kada su velikim ekranima žarili i palili nasilni junaci koji su često sami uzimali zakon u svoje ruke, poput Charlesa Bronsona u filmu Death Wish, Clinta Eastwooda u filmu Dirty Harry, ili Roberta De Nira u filmu Taxi Driver, prema čijem kalupu je i “Punisher” nastao. Punisher je običan čovjek, te baš kao i “Batman” nema nikakve specijalne super moći uz pomoć kojih bi se suprotstavio negativcima. On ne može letjeti i nije neuništiv poput Supermana, ne može se penjati po zidovima poput Spider-Mana, i nije mutirao poput X-Mena ili Hulka, već koristi samo sve svoje vojničko znanje, vještine i kojekakve spravice i oružje da bi izvršio svoju misiju tj., “Kaznu”. O njemu su snimljena čak tri filma! Prvi, The Punisher sa Dolph Lundgrenom datira iz 1989. Bio je to solidan akcijski film u maniri sličnih naslova 80-ih, sa mnogo akcije i mnogo mrtvih, ali je imao i pokoju manu. Naime, osim naslova i imena gl. junaka, gotovo da nije imao nikakve veze sa originalnim stripom (Punisher u filmu čak nije imao ni svoju prepoznatljivu lubanju na majci, iako to je bilo zato jer nisu imali autorska prava na korištenje iste). Druga ekranizacija, The Punisher iz 2004. godine u režiji debitanta Jonathana Hensleigha sa genijalnim Tomasom Janeom u naslovnoj ulozi je ispao nasilan i punokrvan akcić u stilu 80-ih i spaghetti westerna, dobre režije i sasvim dobrih glumačkih izvedbi. Najveća mana su mu bio predugački početak koji je mogao biti kraći, i zbog kojeg je film “patio” od mjestimičnog praznog hoda, te preblaga izvedba Johna Travolte, koja je mogla biti malo “žešća”. I treća, te za sada posljednja službena verzija Punishera, Punisher: War Zone sa Ray Stevensonom u naslovnoj ulozi je snimljena 2008. godine. Taj film je opet podijelio publiku, baš kao i prva dva. Hard core fanovima Punishera se uglavnom svidio ponajprije zbog akcijskih scena koje su bile iznimno brutalne, krvave, nasilne i totalno over the top, te sasvim solidno režirane, baš onako, sirovo.Plus šta je film imao mnogo sličnosti sa stripom, točnije MAX serijalom, krenuvši od vizualnoga izgleda filma, tonaliteta fotografije, boja koje prevladavaju u filmu, preko likova, načina na koju su portretirani i prikazani, pa do iznimno grafičkog prikaza nasilja (rezanje vratova, glava, hektolitri krvi…ni današnji horror filmovi ala “Saw” ili “Hostel” se ne bi posramili gore-a kakav krasi ovaj film). Ali neki su mu pak prigovarali mjestimično trashy/B production izgled, over the top glumu  pojedinaca, te  hiljadu puta viđenu priču. Ali unatoč svemu tome…ovih dana se nešto priča i o mogućem nastavku. Živi bili pa vidjeli šta će od toga da bude.

No, pored ove tri službene ekranizacije, postoji i bezbroj nezavisnih, amaterskih, takozvanih Fan made ekranizacija Punishera. Ja ih sada neću nabrajati, to ću ostaviti za neku drugu priliku, jer nas ovaj puta zanima ova naša verzija, Punisher: Hell Tickets iz 2008. godine. Da, da….i mi konja za trku imamo hehe. Režiju spomenutog filma potpisuje mladić iz Osijeka pod imenom Boris Prole. Film je snimljen sa minimalnim budžetom (čitaj, bez budžeta), a Punishera u ovoj Hrvatskoj ekranizaciji igra Ivan Dobrijević. Film je prikazan na TFF-u (Trash Film Festivalu) 2008. godine ako se ne varam, a kako to sve skupa izgleda možete pogledati ukoliko kliknete na link ispod (WATCH MOVIE). A ukoliko ste neodlučni da li da se upuštate u takvu avanturu, tu su vam i dvije recenzije u prilogu. Jedan od ekipe sa Žutog Titla, a druga od mog kolege se Deckardovog kutka. Nadam se da će vam obje biti od pomoći. Uživajte u filmu (ukoliko se odlučite na gledanje, a ja vam preporučujem da ga pogledate).

Recenzija1

Recenzija2

RADNJA

Punisher has a chance to finally caught and kill the true killer of his wife and son. Help will suddenly arrive in Nick Fury…

SLIKE